Mjesec dana nakon strašnog potresa koji je uništio veliki dio Sisačko-moslovačke županije pričamo sa Slavkom Švageljom, kuharom koji je pokrenuo slatku akciju koja je osvojila Hrvatsku.
Prije točno mjesec dana u Hrvatskoj se dogodio razoran potres. Tog 29. prosinca prošle godine u svega nekoliko sekundi zauvijek su se promijenili život ljudi u Petrinji, Sisku, Glini i drugim mjestima Sisačko-moslovačke županije. Bio je to dan koji je sve Hrvate ostavio bez riječi, u šoku i nevjerici, ali i dan u kojem se pokazalo da smo tu kad je najteže, da se organiziramo i pokrećemo jedni druge bolje od najboljih organizatora na svijetu.
Ono što je uslijedilo nakon toga potvrdilo je kakvi ljudi žive na ovim područjima – val dobrote, humanosti, zajedništva i solidarnosti zahvatio je cijelu Hrvatsku. Svi oblici pomoći, sve želje, nade i molitve – sve je tih dana bilo upućeno prema mjestima koje je potres zauvijek promijenio.
Među onima koji su prvi pohitali na teren, pomoći svima onima koji su tog dana izgubili sve što su godinama gradili bili su i hrvatski kuhari. Organiziravši se u svega nekoliko sati, već te večeri bili su na potresom pogođenom području te su pomagali onako kako najbolje znaju – kuhajući.
Jedan od kuhare koji je tih prvih nekoliko tjedan proveo na terenu dijeleći tople obroke onima koji su ostali bez svog toplog doma bio je i Slavko Švagelj, hrvatski kuhar s londonskom adresom koji je u vrijeme potresa, zbog pandemije koja je zatvorila ugostiteljske objekte diljem svijeta, bio u Hrvatskoj. Dijeleći danima tople obroke, zaključio je kako mu u svemu tomu nešto nedostaje: „Inače i sam jako volim slatko te sam u trenutku rada na pultu izdavanja hrane shvatio da bi nam ipak dobro došlo nešto ‘slatko’ – da nam malo podigne razinu šećera u krvi. U jednom trenutku mi je sinula ideja da bi nam naše majke, bake i slastičari, koji su dalje u trenutku pandemije bez posla, mogli pripremiti kolače.“ – objašnjava Slavko kako je sve počelo.
Jedan poziv preko društvenih mreža bio je dovoljan da se pokrene neočekivana reakcija ljubitelja slastica koji su odlučili barem malo zasladiti najteže dane žrtvama potresa. Reakcija je to koja je, priznaje nam Slavko, i njega samog iznenadila: „Iskreno, nisam se nadao tako velikom odazivu, ali sam bio izuzetno sretan jer su mnogi ljudi pokazali inicijativu i želju za pečenjem kolača. Samo u prva 24 sata od objave podijeli smo preko 35.000 kolača, a to je bio tek samo početak.“
Bio je to početak nečega što se proširilo cijelom Hrvatskom. Iako je on u svom pozivu prvenstveno mislio prikupiti kolače u svojim Križevcima, zahvaljujući Kasandri Draganić, autorici bloga Vilicom kroz Hrvatsku te Domagoju Jakopoviću Ribafishu akcija je isti dan dobila i svoje zagrebačko izdanje. Od prvog trenutka prikupljanje kolača bilo je nabijeno emocijama: „Ujutro na parkingu žene i domaćice su donosile kutije s pripremljenim kolačima koje su bile umotane i s ostavljenim emotivnim porukama podrške ljudima pogođenima potresom. Grlili su nas i uz suze zahvaljivali te upućivali da su spremni i dalje pomoći na bilo koji način ako se ukaže potreba.“ – prepričava nam Slavko.
A onda su kolači odneseni onima kojima su bili namijenjeni – ljudima na terenu, onima koji su ostali bez svega, ali i onima koji su bili tu za njih, od jutra do mraka čineći sve da pomognu onima kojima je pomoć najpotrebnija: „Ljudi su bili jako iznenađeni i nisu očekivali da će, osim hrane koju im pripremamo, dobiti i svježe pečene domaće kolače. Najviše su se obradovali mališani, kuhari, vojska, vatrogasci te ostali volonteri. Reakcije su bile predivne, svakako sve jako tople, srdačne i pozitivne.“ – prepričava Slavko dojmove s terena.
Nakon tog prvog izdanja, akcija je, zahvaljujući Žani Ašprijan dobila i svoje požeško-slavonsko izdanje, potom ju je Julija Beroš s bloga Torta, pinjur, pjat dovela u Dalmaciju, a zatim je Brač u organizaciji Ane Schutt sve ostavio bez riječi, pripremivši za potresom pogođena područja čak 500 kilograma kolača: „Cijela Dalmacija me ostavila bez teksta – doslovno. Bilo je to more i more kolača. Dalmacija je pokazala veliko srce i mnogim građanima pogođenim potresom udijelila jednu vrste utjehe slanjem tradicionalnih kolača koje većina ljudi nikad prije nije imala prilike probati. Mnogi su rekli da nisu vidjeli more, no imaju čast jesti kolače s otoka što je bilo jako lijepo. Dalmacija može biti ponosna jer je obradovala svako malo i veliko srce i pokazala da je skupa s nama u svemu. Kao i uvijek.“ – istaknuo je Slavko.
Svi ti kolači postali su još slađi kad su došli u ruke onima koji su bili namijenjeni. Slavko ističe da su se djeca najviše veselila kolačima, dok su starije osobe bile dirnute ovom predivnom gestom. Najviše su ih iznenadile poruke napisane na kolačima, zahvaljujući kojima su saznali odakle sve dolaze slatki paketi, a Slavko i kolege na terenu su im dodatno objašnjavali tko je sve za njih pripremio kolače. „Mnoga djeca smještena u kontejnerima, i šatorima nisu očekivali ovako slatko iznenađenje pa su nas njihovi roditelji grlili, plakali s nama i zahvaljivali na posjetu.“ – emotivno prepričava Slavko.
Ovi slatki paketi dirnuli su i sve volontere – kuhare, vatrogasce, vojsku i građane diljem Hrvatske i inozemstva koji su sudjelovali u pomoći – svi su bili neizmjerno zahvalni jer se nisu nadali tim predivnim slatkim delicijama. “Pogotovo ljudi koji su radili u bolnicama, krovovima, i ljudi koji su radili teške fizičke poslove.“ – otkriva Slavko.
Neprestano se u medijima ističe kako stanovnike ovih područja ne smijemo zaboraviti i kako će njima pomoć trebati još dugo. Slavko smatra da oni nisu i neće biti zaboravljeni te najavljuje nastavak slatkih akcija: „Stanovnici pogođenih područja nisu sami i mislim da smo im ovim to pokazali, kao i cijela Hrvatska. Akcija pečenja kolača će se odvijati i dalje, barem jednom tjedno. Jako puno ljudi podržava akciju i dalje želi sudjelovati u održavanju iste. Pokušat ću organizirati nešto divno za Valentinovo, ali i tijekom sljedećih tjedana koji dolaze.“ – najavljuje Slavko, ljubitelj slastica kojeg je profesionalni put ipak odveo u kuharstvo, ali koji svoju budućnost definitivno vidi u slastičarstvu, kojemu se namjerava posvetiti u budućnosti.
Fotografije: Slavko Švagelj
