Izomalt je uglavnom nepoznat jer se u svakodnevnoj prehrani ne koristi učestalo, no dekorateri slastica jako dobro znaju o čemu je riječ te ga gotovo svakodnevno koriste.
Izomalt je disaharid građen od glukoze i manitola koji nastaje kemijskom sintezom iz saharoze, a može se proizvesti i od genetički modificiranih sirovina. To je umjetno sladilo čije je slatkoća dvostruko manja od šećera saharoze, kao i energetska vrijednost. Izomalt je prvi put proizveo tim njemačkih znanstvenika iz najveće tvrtke proizvođača šećera 1957., a njegova upotreba dopuštena je od 1983. te se koristi u preko 80 zemalja diljem svijeta.
Dolazi u obliku bijelog kristaliziranog praha, bez mirisa, slatkastog okusa te se lako rastapa u tekućinama. Budući da za njegov metabolizam nije potreban inzulin pogodan je i za dijabetičare. Prekomjerna konzumacija izomalta može imati laksativni učinak.
U slastičarstvu se upotrebljava u aromatiziranim vodenim desertima, desertima na osnovi mlijeka ili mliječnih proizvoda, u smrznutim desertima, u džemovima, želeima, marmeladama, ušećerenom voću, proizvodima od voća, u bombonskim proizvodima i sličnim slasticama bez dodanog šećera, u gumama za žvakanje bez dodanog šećera, u slasticama smanjene energijske vrijednosti na osnovi sušenog voća, na osnovi škroba, na osnovi kakaa, u namazima na osnovi kakaa, mlijeka, sušenog voća ili masti, finim pekarskim proizvodima te u proizvodnji likera.
Pri dekoriranju slastica koristi se zagrijani izomalt koji se razvlači te se od njega oblikuju cvjetovi, figure te brojni drugi dekorativni elementi.
Izrazito je pogodan u slastičarstvu jer se prilikom zagrijavanja ne karamelizira, to jest, ne dolazi do promjene boje, stoga ga se koristi za dekorativne elemente koji trebaju imati bistru boju. Prilikom rada s izomaltom potrebno je koristiti kalupe koji podnose vrlo visoke temperature te je važno pažljivo rukovati vrućom smjesom kako ne bi došlo do opeklina.
Fotografija: Sweet temptations by Tirki
