„Šlag na kraju“ dobio svoj showroom: evo kako je tekao put Ive Erić od prve torte do danas

Iva Erić, vlasnica brenda „Šlag na kraju“ za naš je portal ispričala kako je tekao njezin slatki put od stvaranja brenda do otvaranja showrooma.

Otvaranje showroom „Šlag na kraju“ na adresi Strojarska 6 u Zagrebu bio je povod našeg razgovora s Ivom Erić, diplomiranom arhitekticom i samoukom slastičarkom koja se svojim tortama uspjela izdvojiti iz mase i u proteklih nekoliko godina od svog slatkog poslovanja stvoriti prepoznatljivi brend kojem se kupci rado vraćaju. Preciznost, proporcije i kompozicija, rad pod pritiskom, perfekcionizam, brzina i dugi radni dani – sve su to znanja koja je Iva iz svoje prve struke uspješno primijenila i u izgradnji svog slatkog carstva.

Pa iako nikada nije arhitekturi rekla zbogom i iako i danas radi kao arhitektica, njezine joj torte i odlične reakcije kupaca nisu dozvolile ni da slastičarstvu kaže zbogom. Umjesto toga, uz pomoć i savjete svoje majke, uspješnom izgradnjom imena svog brenda na društvenim mrežama te stalnim opravdavanjem očekivanja svojih kupaca, Iva je od online prodaje stigla do otvaranja vlastitog showrooma – mjesta na kojemu sadašnji i budući kupci mogu vidjeti što „Šlag na kraju“ ima u ponudi te u izravnoj komunikaciji s Ivom, odabrati pravu, unikatnu tortu za sebe. Jer svaka Ivina torta je uistinu – unikat.

Kako je došlo do pokretanja „Šlaga na kraju“, koliko je drugo trebalo da realizira ideju o showroomu te je li otvaranjem istog ispunila sve svoje poslovne snove, ispričala je samo za naš portal.

Nedavno ste otvorili showroom u kojem posjetitelji mogu vidjeti slastice koje izrađujete, ali i preuzeti svoje narudžbe. Kada se pojavila ideja za otvaranje ovakvog showrooma, koliko dugo je prošlo od ideje do realizacije te je li otvorenje showrooma ispunilo sva vaša očekivanja?

Na proljeće sam počela tražiti poslovne prostore kako bih se iz co-working kuhinje u kojoj sam radila do tad mogla preseliti u novu, vlastitu. Bilo mi je logično da uz proizvodni pogon kreiram i neki reprezentativni prostor koji će odražavati estetiku mog rada, a gdje klijent može naručiti tortu, pogledati što sve nudimo i „približiti“ se Šlagu. Jako sam zadovoljna odazivom, dobrodošlicom susjeda i početkom.

Kakve su prve reakcije vaših kupaca – koliko je zanimanje izazvalo otvaranje showrooma?

Svi komentiraju dizajn showrooma, izloga i zidova pa je arhitektica u meni ponosna!

Koji je glavni razlog otvaranja showrooma i koliko će vam postojanje istog olakšati poslovanje u budućnosti?

S obzirom na to da se naše poslovanje zasniva na online narudžbama i brzim isporukama, do sad sam se osjećala kao da sam na „distanci“ sa svojom publikom. Ovaj prostor mi omogućava određeni osobni kontakt, povezivanje s klijentima i eksponiranost koju ne možeš uvijek dobiti samo prisustvom na društvenim mrežama.

Vratimo se na sami početak vaše priče koja je poprilično zanimljiva: vi ste prošli put od arhitektice do slastičarke. Kako je do toga došlo? Što vas je potaklo da napustite svijet „kreiranja“ kuća i uplovite u svijet kreiranja slastica?

Često ljudi naprave pogrešku pa pomisle da sam napustila arhitekturu. Nisam, ja sam i dalje arhitektica i radim, projektiram. Samo ne radim u arhitektonskom uredu s obzirom na to da su mi slastice primarni posao, već radim natječaje i projekte koji mi omogućavaju da fleksibilno i povremeno sudjelujem u njima. A do toga da se počnem baviti slasticama došlo je potpuno spontano. Na fakultetu sam radila torte za sve svoje prijatelje i onda su ljudi na rođendanima krenuli ispitivati mogu li se te torte kupiti – i tu se rodila poslovna ideja.

Jeste li sve znanje u pripremi torte stekli sami, metodom pokušaja i promašaja ili ste stekli i neko formalno obrazovanje u slastičarstvu?

Nemam formalno obrazovanje slastičara, no sudjelovala sam u radionicama stranih slastičara vezanih za izradu dekoracija. I stalno pronalazim nove radionice na internetu pa se tako educiram. No, većinu znanja stekla sam sama, gledajući kulinarske videe i isprobavajući jaaaako puno puta ono što sam vidjela na njima.

Kada ste odlučili pokrenuti svoju proizvodnju slastica i zašto ste odabrali baš ime „Šlag na kraju“?

Odlučila sam pokrenuti proizvodnju kad sam vidjela da postoji veliki interes za moje torte i da bi se iz toga moglo izroditi poslovanje. U početku sam na Instagramu objavljivala samo torte koje sam radila za prijatelje, iz ljubavi, a što je više narudžbi pristizalo i što je publika više rasla, pomislila sam da je moguće da u rukama imam proizvod koji bi dobro kotirao na tržištu. Htjela sam da ime bude na hrvatskom jeziku, da nije pretenciozno, već da zvuči domaće i bude lako pamtljivo. Vrtila sam poslovice u glavi i „Šlag na kraju“ je zazvučalo kao točno to.

Koliko vam je znanje iz arhitekture pomoglo u izradi, odnosno dekoriranju torti?

Arhitektura me naučila preciznosti, proporcijama i kompoziciji. Ali možda najviše od svega naučila me raditi pod pritiskom, perfekcionizmu, brzini i dugim radnim danima, a sve to je ključno u ovom poslu.

Vaša majka Gordana, iako je diplomirana inženjerka strojarstva zaposlena u školi, također gaji ljubav prema slasticama i to posebno macaronsima. Jeste li od nje naslijedili tu ljubav prema slasticama?

Naravno, mama je prenijela na mene ljubav prema kuhanju i slasticama, a naučila me osnovim receptima koje sam ja onda poslije samo nadograđivala. Ona je vrhunska kuharica i moj najveći kritičar.

Koliko su vam njezini savjeti pomogli u vašoj karijeri?

I dalje mi pomaže savjetima na dnevnoj bazi i bez nje bi cijeli ovaj proces bio puno teži. Ona je također duboko uronila u svijet slastičarstva pa me savjetuje receptima, novim idejama za dekoracije, ali i poslovno–životnim stvarima, kako ih ja zovem.

Jeste li tijekom postojanja svoje proizvodnje slastica stekli i neke stalne kupce – koliko ljudi vam se vraća?

Većina mojih klijenata i jesu stalni kupci, a širenje publike funkcionira na usmenoj predaji. Tijekom jedne godine višečlana obitelj prođe puno rođendana, krizmi, pričesti i ostalog, a ako im se sviđa moj rad i ostvarili smo suradnju, uvijek zovu za svaku iduću prigodu. A meni je jako bitno zadržati odnos s takvim klijentima i svaki put im napraviti nešto potpuno drugačije.

Imate li neku stalnu ponudu torti ili se to s vremenom mijenja? Između kojih okusa klijenti mogu birati?

Imamo 8 originalnih okusa, pomno osmišljenih kroz godine. A tu je i deveta opcija „make your own cake“ („izradi vlastitu tortu“, op. a.) gdje klijent sam bira okuse biskvita, krema i dodataka. Svi okusi detaljno se mogu pregledati na našoj internetskoj stranici.

Koje tehnike dekoriranja najčešće koristite?

Tehnike se stalno mijenjaju i unaprijeđuju. Volim raditi s isomaltom (topljeni šećer), potezima s kremom, raznim nastavcima za dekoriranje, jestivim papirom…

Imate svoj obrt za izradu unikatnih torti i slastica. Znači li to da je baš svaka torta koju izradite jedinstvena ili ljudi ipak traže da izradite za njih neku od torti koju se može vidjeti na vašem Instagram profilu?

Ljudi često traže da im izradim ili neku svoju postojeću tortu ili tortu koju su vidjeli na internetu pa traže da ju repliciram. Ove druge zahtjeve uvijek odbijam, a kod ovih prvih objasnim klijentu da može dobiti sličnu tortu, sa sličnom paletom boja i kompozicijom, ali ne može biti identična. Nikad nisam napravila dvije iste torte, tako da je svaka torta doista unikat. Većina ih na kraju ipak shvati da je puno posebnije imati jedinstvenu tortu kreiranu posebno za njih.

Koliko otprilike vremena potrošite na izradu jedne torte?

Od početka izrade naše standardne veličine torte do isporuke prođe 2 dana s obzirom na to da između svake faze slijedi hlađenje koje oduzima puno vremena. Efektivnog rada tu ima možda 4 – 5 sati. Dok kod većih torti na kat sama izrada potraje nekoliko dana.

Koja je najzahtjevnija torta koju ste ikada izradili?

Najzahtjevnija torta koju sam radila bila je za jedno vjenčanje u Trakošćanu pa sam s obzirom na put i veličinu torte, morala izraditi svaki od 4 kata zasebno, prevesti ih u Trakošćan i slagati ih na licu mjesta. A potom dekorirati vrlo krhkom dekoracijom koja je prošla isti taj put. Cijeli taj proces bio je iznimno zahtjevan.

Što još, osim unikatnih torti imate u ponudi?

U ponudi imamo još cupcakese i macaronse. Naša ponuda zasniva se isključivo na dekoriranim slasticama, tako da su i ovi sitni kolači specifični i često personalizirani.

Već ste neko vrijeme dio hrvatskog slatkog svijeta – otkrijte nam kakvo je, po vašem mišljenju, stanje u hrvatskom slastičarstvu – na što možemo biti ponosni, a što bi trebalo mijenjati?

Mi kao nacija, za razliku od npr. Amerikanaca i njihovih buttercream torti, jako dobro znamo raditi fine slastice jer imamo dugu tradiciju i osjećaj za okuse. Na to sam svakako ponosna, no mislim da u puno slučajeva okus počne patiti zbog dekoracije, na što sam jako osjetljiva. Jer definitivno je moguće da torta bude i lijepo dekorirana i fina, tako da mislim da bi se svi kolektivno trebali odreći fondanta (tičino mase) da taj trend postane prošlost.

Jesu li otvaranjem showrooma ostvarene vaše ambicije ili imate još nekih slatkih planova?

Moj poslovni apetit je poprilično velik i čim ispunim neki cilj, u glavi se odmah bacim na idući. Tako da nadam se da će ovakvih malih uspjeha, u raznim oblicima, biti još puno.

Fotografije: Šlag na kraju

Kate Bošković
Kate Bošković

Svoju ljubav prema novinarstvu i slastičarstvu spojila je pokretanjem portala Slatkopedija, na kojem svakodnevno piše o svojim omiljenim temama.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.