Licitar je naziv za tradicionalni kolač, ali i za obrtnika koji ga izrađuje. Licitarski kolači najčešće se prodaju na sajmovima i proštenjima, ali i u suvenirnicama.
Tradicija izrade ovog šareno ukrašeno kolača od slatkog tijesta započela je već u srednjem vijeku, točnije u XVI. i XVII. kada su se u mnogim europskim samostanima pripravljali medeni kolači pomoću bogato ukrašenih drvenih kalupa. Vrlo brzo je izrada tih kolačića u istočno alpskom području prerasla u obrt nakon čega se širila na druga područja srednje Europe te u panonske dijelove Hrvatske.
U XVIII. i XIX. stoljeću licitari su bili ugledni obrtnici, a njihove proizvode obožavali su pripadnici svih staleža. Nekada se tijesto ručno utiskivalo u drvene kalupe, a danas se oblikuju u limenim kalupima izrađenim od bakrenog ili pocinčanog lima, u kojima se peku, nakon čega se boje voćnim bojama i ukrašavaju šećernom smjesom te staklenim ogledalcima, sličicama i natpisima.
Najpoznatiji licitarski kolač je crveno licitarsko srce, ali ih se može naći i u drugim oblicima poput konja, ptice, potkove, vijenca i sl. Za bojenje licitara različitih oblika, osim karakteristične crvene boje, koriste se još i žuta, zelena i bijela boja. Tajna izrade licitara od davnina se čuva u krugu obiteljskih obrta medičara središnje i nizinske Hrvatske.
Darivanje licitara u prošlosti je predstavljalo iskazivanje privrženosti i ljubavi između mladića i djevojke, a taj je običaj ovjekovječen u glasovitom baletu Krešimira Baranovića Licitarsko srce iz 1924. Također, postojao je i običaj kićenja božićnog drvca licitarima, a taj se običaj u nekim obiteljima i danas zadržao.
Danas licitar predstavlja jedan od nacionalnih simbola te je autohtoni hrvatski tradicijski suvenir.
Tradicija izrade licitara 15. studenog 2010. proglašena je nematerijalnom svjetskom baštinom u Europi te je upisana na UNESC-ov popis.
Fotografije: licitar.hr
