Idejna začetnica projekta Cook Club Osijek za naš je portal ispričala kako je došla na ideju pokretanja Cook Cluba te što Osječani, ali i svi Slavonci mogu očekivati od Cook Cluba.
Andrea Krivak, autorica bloga Geeketa, nedavno je, zbog nezadovoljstva uzrokovanog nedostatkom kvalitetne gastronomske scene Osijeka te Slavonije i Baranje, u Osijeku pokrenula Cook Club Osijek. U realizaciji ovog projekta odmah su joj se pridružili njezini kolege blogeri – Nataša Pralica s bloga Natašine slastice/Kolači.biz te Igor Hranić s bloga Moderna kuhinja. Kao što smo već pisali, iza njih je prvi veći projekt – božićni domjenak za Poduzetnički inkubator BIOS, a što ih još čeka i koje sve planove za oživljavanje osječke i slavonske gastronomske scene imaju, u razgovoru nam je otkrila sama Andrea.
Osim o Cook Clubu Osijek, s Andreom smo razgovarali o slatkoj strani njezinog bloga Geeketa.
Kako ste i kada došli na ideju pokretanja Cook Club Osijek?
Na ideju za osnivanje Cook Cluba Osijek došli smo razgovarajući o gastro sceni samoga Osijeka, ali i Slavonije općenito. Nas troje food blogera pratimo već duže gastro i blogersku scenu cijele Hrvatske te smo zaključili da bi se po tome pitanju Slavonija našla zadnja na ljestvici kvalitete.
Koji je osnovni cilj Cook Cluba?
Nastavno na odgovor na prvo pitanje, zaključili smo da u Osijeku nedostaje mjesta gdje bi se ljudi mogli educirati, naučiti o gastronomiji i svim njezinim segmentima. Bilo da se radi o zdravoj prehrani, slasticama, spajanju hrane i vina, dekoracijama… Mnogi mladi bi željeli naučiti kako prepoznati kvalitetne namirnice i razlikovati kvalitetne sirovine. Osnovni cilj cook cluba bio bi okupiti zaljubljenike u gastronomiju te pružiti adekvatnu edukaciju, okupiti se na neformalnim kuharskim druženjima, raditi gastro evente u vidu konferencija, sajmova… i na koncu, dati ideje za bolja i maštovitija slavonska jela s dozom modernoga za sve restorane.
Jeste li prilikom pokretanja ovog projekta imali nekog uzora koji Vas je inspirirao na ovo? Jeste li se suočili i s nekim preprekama?
Što se tiče uzora, u Zagrebu se pokreću mnoge radionice, edukacije i gastro eventi. Tamo, ali i dalje na moru, imamo mnogo kolega kuhara i food blogera koji rade odličan posao i scena se pomalo budi. No ipak, inspiracija nam je naš Osijek i Slavonija, u svoju viziju i znanje vjerujemo te bismo voljeli surađivati s Gradom Osijekom, Turističkom zajednicom grada Osijeka, Turističko-ugostiteljskom školom i svim restoranima te zainteresiranima gastronomima. Za sada nam je najveći problem osiguranje adekvatnoga prostora u kojem bismo mogli kuhati, kreirati, predavati…
Možete li nam ukratko predstaviti vašu ekipu i navesti nam tko je zadužen za slastice? Kako je došlo do suradnje s ljudima koji danas predstavljaju vaš tim?
Osnovni tim za sada čine Igor Hranić s bloga Moderna kuhinja, Nataša Pralica s bloga Natašine slastice i Andrea Krivak s bloga Geeketa. Osim toga, uz nas su u startu bili Natašin suprug Saša, naš dobri prijatelj Ivan Zibar, Sonja Nedić s bloga Lutaljka te moja dugogodišnja prijateljica, Vinkovčanka Irena Dudaš.
Za slastice je zadužena naša majstorica Nataša Pralica, a izvrsno ih radi i naša Irena koja je bila zadužena za suhe božićne kekse.
Tim se okupio spontano, baš na tim neformalnim druženjima gdje smo odlučili i zaključili da imamo energije, znanja i volje da pokušamo nešto pokrenuti u našem Osijeku i okupiti one slične nama, sve koji vole gastronomiju, slatko, slano, kuhati, pričati i pisati o hrani.
Iza vas je i prvi veći angažman – božićni domjenak Poduzetičnog inkubatora BIOS. Kako je došlo do te suradnje i imate li u planu još neke suradnje s njima?
Biosu smo jako zahvalni jer su oni prvi koji su nam pružili ruku i ponudili svoj prostor kao našu bazu i prvi prostor u kojem smo krenuli sa sastancima i dogovorima. S obzirom na to da potiču poduzetničke ideje i općenito inovacije postali su naša baza. Ideja da odradimo domjenak došla je spontano jer su željeli svojim partnerima i suradnicima ponuditi domjenak koji je nešto drugačiji, domaći, blagdanski. Mi smo ga odradili sa srcem koristeći samo lokalne i domaće namirnice koje smo sami pomno birali. Osobno, ali i kao nutricionist, preferiram domaće i provjerene hrvatske proizvode pa smo tako npr. voće i povrće nabavili od lokalne prodavaonice s kojom surađujem Filakov – voće i povrće.
Koliko su slastice zastupljene u Cook Clubu? Pripremate li isključivo tradicionalne, slavonske slastice ili i moderne slastice koje nisu vezane za Slavoniju?
Ljudi vole slatko i to je nepisano pravilo koje praksa uvijek pokazuje, tako da su u Cook Clubu slastice dosta zastupljene. Uvijek se hvalim Natašom koja je zaista majstor za slastice, dugo već piše blog i žene jako vole njezine recepte jer uvijek uspijevaju. No mimo toga, Igor koji je profesionalni kuhar obožava raditi slatko. Slastice su mu izazov, a ja sam probavši njegove zimske tacose punjene karameliziranim jabukama, cimetom i kremom ostala oduševljena. Recept je sam kreirao tako da je to jedan autorski recept i izvrstan primjer klasičnog okusa “štrudle s jabukama”, ali u sasvim novoj dimenziji, uzbudljivijoj i modernijoj. Sam okus je onaj poznati, ali struktura i prezentacija su sasvim nešto novo. U Cook Clubu želimo zadržati tradicionalno kao temelj tako da ćemo svakako raditi tradicionalne slastice, no moderno slastičarstvo svakako je veliki izazov.
Koji su daljnji planovi za Cook Club? Što Osječani mogu očekivati u skoroj budućnosti? Mogu li se očekivati i neka događanja ili radionice s isključivo slatkom tematikom?
Trenutno smo u procesu dogovaranja prostora, a nakon toga krećemo s projektima. Možete očekivati svakako radionice i to vjerujem da će biti mnoštvo na temu slatkoga. Pitati ćemo javnost i građane što žele i o čemu žele učiti. Osim toga, razmišljamo o različitim sajmovima, festivalima hrane na proljeće i čak o izvođenju mini cateringa za do 10 osoba. U raznim smo planovima, no trebamo podršku institucija.
Imate li možda u planu i širenje izvan Osijeka (npr. na područje cijele Slavonije) ili ćete ostati vezani za grad Osijek?
Naša baza je u Osijeku. Ja sam rođena Vinkovčanka. Ideja nam i jest krenuti iz Osijeka, no naravno tema je cijela Slavonija.
Osim što vodite projekt Cook Club Osijek, vi ste i autorica bloga Geeketa na kojem, među ostalim, objavljujete i slatke recepte. Pokazuju li čitatelji interes za takav sadržaj na vašem blogu?
Moj blog je hobi i čista ljubav prema kulinarstvu. Iako osobno nisam toliko luda za slasticama (ali svakako volim pojesti kvalitetan desert), primijetila sam da čitatelji jako vole slatke recepte. Kod mene na blogu trudim se pisati i zdravije varijante deserta i oni su jako čitani.
Kada ste naučili pripremati slastice i imate li možda neku omiljenu slasticu koju često pripremate?
Slasticama sam uvijek pridodavala manje pažnje jer ih manje i jedem tako da sam se više usavršavala u pripremi slanoga, no ima nešto posebno u tome kada napravite fini kolač ili tortu. Poseban ponos. Kada vam ispadne baš onako kako želite. Jako volim voćne kolače i one jednostavne, a među prvim slasticama bili su mi klasični kolač od biskvita s višnjama, štrudla s jabukama i čokoladni muffini.
Najdraži kolač koji pripremam i uvijek mi je savršen je čokoladna Caprese torta u koju ne ide brašno nego mljeveni bademi. Koristi se svega nekoliko jednostavnih, kvalitetnih sastojaka, a okus i struktura su savršeni. Uz to napravim jednostavni karamel umak. Recept za tortu nalazi se na mojem blogu.
Imate li u planu još neke projekte koji će se ticati i slastica?
Što se tih projekata tiče, prepustiti ću više Nataši i Igoru na kreativnost. Ja bih osobno voljela čuti od ljudi što žele slušati i o čemu učiti. S moje strane znam da ima mnogo zainteresiranih za sirove – raw slastice koje su zdravija verzija pripreme slastica, a posebno su popularne kod vegana i vegetarijanaca tako da tu imam iskustva i voljela bih raditi takve projekte.
Fotografije: Geeketa
