Prošle godine kao najbolji slastičar godine na našem portalu gostovao je Xavi Donay, a ove smo godine osobito ponosi jer smo ugostili najbolju slastčarku svijeta – Hrvaticu Mašu Salopek.
Mjesec dana je prošlo od trenutka kada je jedna Hrvatica okrunjena nagradom The Best Chef Award 2021 za najbolju slastičarku svijeta. To prestižno priznanje otišlo je u ruke Maše Salopek, Čakovčanke koja već nekoliko godina ima slovensku adresu.
Naime, nesvakidašnje slatke kreacije stvara pod okriljem slovenskog nadaleko poznatog restorana Hiša Franko. Njezine slastice poznate su i po tomu što nisu one klasične slastice s uobičajenim kombinacijama okusa već predstavljaju odmak od onog dobro poznatog. Ne čudi stoga što je i u razgovoru za naš portal dala savjete koji se odnose upravo na te nesvakidašnje okuse u slasticama.
Kako s vremenskim odmakom doživljava titulu koju je dobila, kojim je putem iz bibliotekarstva stigla u slastičarstvu, ali i gdje se vidi za deset godina ispričala je samo za naše čitatelje.
Prije svega, čestitamo na nedavno osvojenom priznanju za najbolju slastičarku svijeta. Kako se osjećate nakon što ste primili ovo priznanje i što ono znači za vas i vaš rad? Koja je bila vaša prva reakcija?
Najprije, Slatkopedijo, hvala vam na čestitkama! Turbulentnih je mjesec dana iza mene, emocije su se primirile i što me najviše veseli, konačno se mogu predano posvetiti onome u čemu najviše uživam – biti u kuhinji Hiše Franko, servisu i kreirati novi, jesenji menu.
Moja prva reakcija je bio šok i nevjerica, naravno da sam bila zatečena.
Pretpostvljamo da vam je ovo najveće priznanje za rad – jeste li očekivali da biste baš vi mogli biti najbolja slastičarka svijeta?
Nagradu doživljavam kao priznanje za uloženi trud, rad i ustrajnost. Ona apsolutno ne pripada samo meni, već je rezultat timskog rada Hiše Franko.
Kako vas je život od magistre bibliotekarstva doveo do najbolje slastičarke na svijetu?
Moja životna traganja uvijek su bila začinjena velikom dozom znatiželje i svojevrsne hrabrosti. Kad namirišem dosadu, koje se grozim, shvatim da je vrijeme za promjene. Uvijek sam u traganju za inspirativnim, daleko od zona komfora, testiranju vlastitih granica i dokazivanju. Magistra sam postala jer sam htjela dovršiti višegodišnje ulaganje i odricanje u nešto što je bio moj akademski izbor, ne dovršiti odabrano za mene je trajni poraz i ne ispunjena dužnost.
Slastičarstvo se dogodilo kao odskočna daska mog novog trajanja za ispunjenošću, a nagrada kao potvrda predanog rada i želje za rastom, profesionalnim i privatnim.
Jeste li oduvijek znali da ćete kad tad završiti u svijetu slastica?
Nisam ni sanjala.
Što vas je potaklo da upišete kulinarski institut Kul IN i jeste li imali podršku svojih bližnjih?
Na podršku svojih bližnjih uvijek sam mogla bezrezervno računati, iako su na moju tadašnju želju o promjeni vokacije reagirali kao da se radi o nekom od mojih hireva. Drago mi je da danas mogu biti ponosni na moju svojeglavost.
Kako biste ocijenili svoje školovanje na Kul IN-u i smatrate li da je u Hrvatskoj dostpuno kvalitetno obrazovanje za slastičare?
Kao što kažu da je ljepota u očima promatrača, tako smatram da su i prilike u rukama pojedinaca. Stremljenje prema većem, razigranijem i ispunjenošću je osobna preferencija, baza nužno ne mora biti razvikana. Želja za edukacijom je moj vječni moto, a Hrvatska mi je ponudila nekoliko izbora koje sam objeručke prihvatila, od Kul IN-ovog bazičnog slastičarskog tečaja do zanimljivih master class-ova u Gourmandise-ovoj orkestraciji. No, mislim li da je poželjno zaviriti i izvan granica Lijepe Naše da se stekne širi i dublji uvid u bilo koje znanje, a samim time i slastičarsko, apsolutno da!
Iako ste svoju slastičarsku karijeru započeli u poznatim hrvatskim restoranima, sada živite i radite u susjednoj Sloveniji? Što vas je nagnalo da odete iz RH?
Želja za profesionalnim i privatnim rastom.
Koliko se rad u inozemstvu razlikuje od rada u Hrvatskoj? Koje su prednosti Hrvatske, a koje mane u odnosu na Sloveniju kada je slastičarstvo u pitanju?
Iskreno, na ovo mi je pitanje teško odgovoriti jer raditi u Hiši Franko podrazumijeva internacionalni tim, izoliran terroir, neprekidnu konverzaciju o neprestano novim, sezonskim namirnicama i njihovim preobražajima na našim tanjurima, održivosti i smislenosti. Hiša Franko je toliko specifičan lokalitet da je svako podvođenje paralela svojevrsna „nemoguća misija“.
Ima li među vašim kolegama slastičarima netko čiji rad osobito cijenite?
Jordi Roca, Will Goldfarb, Guillaume Mabilleau, Xavi Donnay, Miguel Guaroo, Petra Jelenić, Robert Bašić.
Kakve planove imate za budućnost? Gdje se vidite za 10 godina? Postoji li možda mogućnost da otvorite vlastitu slastičarnicu i da se vratite u domovinu?
Uistinu, tko zna, možda budućnost iznenadi i mene samu! Ne vidim se nigdje konkretno, no sigurno će to biti tamo gdje će se moja profesionalna i privatna želja za dinamikom, znanjem i ispunjenošću moći ostvariti. Ususret tome!
Klasičan tip slastičarnice nikada nije golicao moju maštu, a vizije o otvaranju nečeg svojeg imaju sasvim drugačije vizure.
Za kraj, podijelite s našim čitateljima neki vaš savjet kako izraditi savršenu slasticu?
Jao! Možda nemam savršen savjet, ali mogu preporučiti traganje za naglašavanjem prirodne slatkoće namirnica reduciranjem, bilo da se radi o voćnom soku ili pak naizgled skromnoj sirutki. Naići ćete na grandioznu, ali i zdravu paletu slatkoće. Ili pak ne bojite se infuzirati tekućine začinima, biljem, povrćem ili čak komadom pancete! I za kraj, oslonite se na snagu soli i ne izostavljajte je u desertima jer ona naglašava okuse.
Fotografije: Suzan Gabrijan
