Prije deset dana Splićane je iznenadila vijest o skorašnjem zatvaranju mnogima omiljenog slatkog mjesta, a upravo ova gorka vijest bila je povod našeg novog intervjua s vlasnicom ovog poznatog brenda, splitskom slastičarkom Teom Mamut.
Godine 2017. u Splitu su, gotovo istovremeno, nastala dva slatka projekta – svoja je vrata po prvi put otvorila slastičarnica Oš kolač iza koje stoji poznata slastičarka Tea Mamut, a samo nekoliko dana kasnije mi smo pokrenule svoj portal.
Gotovo 10 godina na istoj je lokaciji svojim kolačima sladila živote sugrađanima i gostima Splita. Mnoge je stoga iznenadila i rastužila vijest o zatvaranju ovog splitskog slatkog mjesta.
Objava je stigla samo dan nakon Međunarodnog dana slastičara, a nas je potaknula da ponovno napravimo intervju s Teom – ovaj put kao svojevrsnu retrospekciju onoga što je obilježilo njezino slatko desetljeće u Splitu.
Prije gotovo punih deset godina, s vama sam vodila prvi intervju sa slastičarkom za naš, tada tek pokrenuti portal Slatkopedija, a povodom otvaranja vaše slastičarnice. Danas, nažalost, ovaj intervju vodimo povodom zatvaranja te iste slastičarnice. U objavi na društvenim mrežama jasno ste naveli razloge zatvaranja – koliko ste dugo ste razmišljali o ovoj odluci i koji je bio prijelomni trenutak kad ste konačno odlučili da je to to?
Da, točno se sjećam tog intervjua, iako mi je većina toga s otvaranja u magli, koliko se toga u tom trenutku događalo. Evo, nekako slično kao i sada. Moram napomenuti da je Oš kolač od početka zamišljen kao mjesto za naše ljude, mjesto gdje ćemo razveseljavati naše mušterije cijelu godinu, a ne biti orijentirani na turizam. Ovakve odluke su iznimno velike i teške, ali u trenutku kada sam vidjela da su uvjeti za nastavak preriskantni za buduće poslovanje i da dugoročno nisu održivi, znala sam da je vrijeme okrenuti novi list i ovu priču ponosno privesti kraju, jer to Oš kolač zaslužuje.
Kakvi su osjećaji sada kad je pred vama zatvaranje nakon što ste gotovo punih 10 godina sladili živote Splićana i njihovih gostiju?
Da budem iskrena, još uvijek sve procesuiram. Imam jako puno obaveza oko zatvaranja poslovanja koje trebam privesti kraju, pa mislim da ću te osjećaje tek kasnije u potpunosti osvijestiti. Ali ono što već sada osjećam je ogromna zahvalnost.
Jeste li očekivali tako veliki val podrške kakav ste dobili?
Nisam išla s nikakvim očekivanjima. Bilo mi je dovoljno teško uopće to objaviti javnosti, a sva podrška, tuga, lijepe riječi i sve što sam doživjela od naših dragih mušterija, kolega i prijatelja toliko je dirljivo. Stvarno mi je srce puno.
Gotovo deset godina rada u Splitu je iza vas – što je ono po čemu ćete ih pamtiti? Koji su ključni, najslađi trenuci vašeg poslovanja u Oš kolač slastičarnici?
Pamtit ću ih po dosta toga, a najprije kao veliki uspjeh iza kojeg se krije puno odricanja i strpljenja. Dosta toga sam žrtvovala da bih održala rad ove slastičarnice i mogu sa sigurnošću reći da sam prošla sve cikluse poslovanja. Nema te škole koja vas to može naučiti i zahvalna sam na tom neprocjenjivom iskustvu.
Ono što će mi posebno ostati u sjećanju su svi osmijesi i lijepe riječi naših mušterija, kao i divan tim ljudi s kojim sam provela zadnjih nekoliko godina.
Slastičarnicu čini tim – koliko se članova tima tijekom ovih 10 godina kod vas promijenilo, ima li nekih koji su tu bili od početka i što je svatko od njih donio?
Mi smo firma u kojoj se zaposlenici nisu puno mijenjali i na to sam iznimno ponosna. Naravno, kroz deset godina ljudi se ipak izmijene, ali s vremenom su ostali pravi ljudi i pravi timski igrači. Neki su bili tu od samog početka, s pauzama, a s nekima koji više ne rade sa mnom i danas sam u kontaktu, pogotovo s timom koji je sa mnom otvorio i započeo ovaj projekt. Od svakoga sam nešto naučila i svatko je unio dašak svoje energije u našu malu zajednicu. To je onaj „šug“, kako bih ja rekla, koji je ključan za zdravlje i firme i timskog rada.
Zatvaranje slastičarnice težak je dio karijere, ali sigurna sam da nije vaš kraj. Imate li već konkretne planove za budućnost? Što i kako dalje? I ono najvažnije za naše sugrađane – hoće li Oš kolač nastaviti svoj put?
Sada je vrijeme za mali predah nakon 10 godina, jer čovjek najbolje razmišlja odmorne glave. Neki projekti su na čekanju i veselim se što ću ih uskoro pokrenuti, a o tome nešto više malo kasnije. Što se tiče Oš kolača, on sada ide na dugi, zasluženi odmor i nema planova za seljenje.
Samo dan prije vaše objave o zatvaranju slastičarnice, 20. listopada, obilježili smo Dan slastičara. Što biste vi naveli kao objektivno najveće izazove s kojima se slastičari, a naročito vlasnici slastičarnica, danas suočavaju?
Puno je toga s čime se svakodnevno suočavamo, svaki dan je izazovan i nosi nešto svoje! Zato u ovom poslu nikad nije dosadno i jako je dinamično 😀
Jedno je biti slastičar, a drugo slastičar koji je ujedno i vlasnik. Rekla bih da je najveći izazov birokracija i sve ono što nije sam slastičarski posao, a na što odlazi jako puno vremena. Pogotovo od Covida, kada se toliko toga promijenilo, a da ne govorim o uvođenju eura i svemu što nas je nakon toga snašlo. Sada opet dolazi sidrenje cijena i tko zna što još u bliskoj budućnosti. Biti kreativan u ovom poslu, a istovremeno se baviti financijama, raznim kalkulacijama, marketingom i svim birokratskim temama, velik je svakodnevni izazov.
I na kraju, možete li se osvrnuti na posljednjih 10 godina slastičarstva u Hrvatskoj – primjećujete li neke pomake u odnosu na 2017. kada ste krenuli u Oš kolač priču? Što se popravilo, a na čemu bismo još morali raditi?
Kada sam tek krenula, mušterijama je puno toga bilo nepoznato, a ja sam znala da sam tu da educiram ljude i pružim im novo iskustvo i pogled na slastičarstvo. To nije bio lagan put i trebalo je dugo da ljudi prepoznaju kvalitetu i shvate da nismo tu da ih „prevarimo“. Uvijek je postojala doza skepticizma, sve dok nismo zadobili povjerenje i dok se naša klijentela nije isprofilirala.
Ipak, moram reći da je slastičarstvo i dalje jedna od najmanje cijenjenih grana ugostiteljstva. Vrhunski desert zaslužuje isto poštovanje kao i vrhunska čaša vina, koktel ili glavno jelo. To se polako mijenja, ali moramo još raditi na tome da ljudi više cijene ručni, zanatski rad koji stoji iza svakog deserta.
Fotografije: Oš kolač
