Proteklog je vikenda u Dugom Selu bilo posebno slatko jer je Ivana Žabjačan, poznatija kao Tirki, otvorila svoj edukacijski centar u kojem će održavati tečajeve izrade i dekoriranja slastica.
Ljubiteljima slastica, posebno pak ljubiteljima predivno dekororiranih torti ime Ivana Žabjačan svakako nije nepoznato. No, čak i ako vam ovo ime „ne zvoni“, sigurni smo da ste na Facebooku ili Instagramu nerijetko vidjeli predivne torte koje nastaju pod imenom Sweet temptations by Tirki.
Svoju ljubav prema dekoriranju slastica, kojoj je posvetila sve svoje vrijeme, Ivana, koja inače sudjeluje u našoj akciji #recimoimhvala u suradnji sa Slatkim dekoracijama, sada je digla na višu razinu te je nakon niza godina u kojima je svoje znanje dijelila na brojnim tečajevima u raznim iznajmljenim prostorima, proteklu subotu otvorila samo svoj slatki kutak. Dugo Selo tako se od proteklog vikenda može pohvaliti edukacijskim centrom namijenjom stjecanju najslađeg znanja – onog u dekoriranju torti.
Ivana će tako od sada svoje znanje, osim putem online radionica, nesebično dijeliti i u malom, slatkom prostoru u kojemu će najbrojniji tečajevi imati ukupno dvanaest polaznika.
I mi smo prisustvovali otvorenju ove nove slatke adrese, a Ivana nam je tom prilikom ispričala kako je došla na ideju o otvorenju, koliko joj je vremena trebalo za realizaciju ideje te kakvi su planovi za budućnost centra, ali i kao je započela svoju slatku priču.
Upravo ste otvorili svoj vlastiti edukacijski centar. Možete li nam reći što za vas znači ovo otvorenje i je li ovo ostvarenje vašeg sna?
Pa ovo je stvarno ostvarenje mog sna i sve ono u biti za što radim zadnjih nekoliko godina. Konačno da imamo svoje malo mjesto, da to nije na nekakvim iznajmljenim prostorima nego da je baš ono nešto moje.
Koliko ste dugo radili na projektu i je li sve ispalo onako kako ste zamislili?
Iskreno, ova se ideja vrti u glavi već dulje vrijeme, ali tek smo zapravo početkom ove godine odlučili krenuti. Malo je čak pomogla ova korona i lockdown, zato što smo imali malo više vremena. U onih nekoliko tjedana karantene smo napravili najveći dio onog fizičkog posla: čišćenje prostora, pregrađivanje zidova i svega tako da smo zapravo uspjeli dobiti sve što smo htjeli. Sad još mali detalji, ali je u stvari to – to.
Možete li nam najaviti što možemo očekivati u prvim mjesecima nakon otvorenja?
Iskreno, već sam curama obećala jedan tečaj napraviti, malo drugačiji od svih ovih do sada. Radit će se i s čokoladom za modeliranje, bas relief, izrada samih kalupa, rad na živoj torti, za razliku od svih radionica do sad gdje smo radile na dummyju, i to je u planu početkom studenog. Sada pak intenzivno razmišljam o različitim kombinacijama baš za one početničke tečajeve koji će biti za basic, na manjem broju ljudi. Također, bit će i individualni tečajevi, kao i prije, koji su oduvijek konstanta, ali za početak idu ovi koje sam sada nabrojala.
Kolike će biti grupe na tečajevima?
Prostor je predviđen za 12 radnih jedinica, dakle maksimalno 12 polaznika, ali ćemo ovisno o tematici i kompleksnosti tečaja, vidjeti točan broj ljudi.
U ovaj je projekt uloženo osim dobre volje i truda i rada, i puno vremena – kako ste uspjeli uskladiti privatni život, obitelj i posao s radom na projektu?
Tako što imam jako veliku podršku muža i obitelji. Nekako se nadopunjujemo: sve ono što ja sad ne stižem: od kućanskih poslova, kuhanja i dječjih obaveza, preuzeli su djed i muž tako da se krpamo da to izvedemo.
Vratimo se malo na vaš sami slatki početka: kako je započela vaša slatka priča? Kada ste i kako ušli u svijet dekoriranja slastica?
Moja je priča započela igrom slučaja. Krenula sam raditi torte svojoj djeci pa kumovima, nećacima… Stalno sam istraživala i kako sam nalazila rješenja za neke teškoće tako sam to dijelila s drugima po Facebook grupama. Kada sam shvatila da ne možeš samo natipkati neke stvari nego da trebaš pokazati slikom i tonom, stvorila se ideja za YouTube kanal. U segment edukacija su me doslovce uvukle moje drage učenice. Uvjerile su me da imam što za pokazati i naučiti druge. Ostalo je povijest (smijeh).
Kako ste stekli znanje u dekoriranju slastica? Jeste li pohađali neke edukacije, tečajeve, radionice ili ste samouki?
Znanje sam stekla vježbom, metodom pokušaja i pogreške. Definitivno sam samouka. Prisustvovala sam na tri tečaja, međutim, znanje za ono što prvenstveno radim i učim druge sam stekla sama.
Postoji li neka torta na koju ste iznimno ponosni, neka vaša omiljena torta?
Najdraža torta mi je definitivno ona iz kolaboracije Love is (s tri viseća svjetleća srca) jer je to torta s mojom izvornom idejom, vizijom i tada meni novim tehnikama, a najbitnije od svega, s porukom koja stoji iza svega.
Kako ocjenjujete stanje u slastičarstvu kada je u pitanju dekoriranje slastica?
Mislim da je stanje u hrvatskom slastičarstvu bolje nego ikada jer se bazna razina kvalitete torti podigla na drastično višu razinu, ali da fali visokog dekoraterstva – fali. No, ne zbog toga što ga ne bi imao tko raditi, već zato što tako izniman rad sa sobom nosi i veću cijenu, za koju, nažalost, naše tržište nije spremno platiti.
Imate li nekog uzora iz svijeta dekoriranja slastica?
Jao, imam puno, puno uzora i teško bi mogla izdvojiti jednoga. Vjerojatno zato što od svakog od njih volim neki dio koji je za njih specifičan, ali nemaju nešto što pak neki drugi umjetnik ima. Tako da od svakog crpim inspiraciju u nekom dijelu.
Iako bi se, zbog predivnih torti koje stvarate, moglo pomisliti da vam je dekoriranje torti glavni posao, to ipak nije tako. Možete li nam opisati vašu svakodnevnicu između posla, obitelji i ljubavi prema dekoriranju slastica?
Uh, moja svakodnevnica… Ono što je ključno je da moj radni dan traje, ma jedno 20 sati. To je sad vjerojatno i problem. Budući da mi na moj redovni posao na kojemu sam voditelj ureda odlazi 8, 9, 10, 11 sati, kad se vratim kući, posvetim nešto vremena djeci i onda se posvetim kućanskim obvezama. Jedem ručak-večeru … većinom to bude doručak koji jedem kao večeru, ako ne uspijem na poslu pobjeći, ili onda to bude ručak u 7 – 8 navečer. Tek kada se sve to riješi, nastupa ovaj moj slatki dio. Prvenstveno pripreme, on-line tečajevi koji su mi u ovo doba, od veljače, uzimali najviše vremena jer iako je na taj način jednostavnije odraditi sami tečaj, sam proces dogovora sa svakom pojedinom polaznicom, dogovaranje svih detalja, a svakoga naravno zanima sve – to je u biti bio jako dugotrajan proces. Tu je dosta vremena otišlo, ali mi je odlično jer smo napravili bazu preko dvjesto žena koje su bile na svih deset tečajeva tako da je to bila jako lijepo fora i već me zezaju kad će krenuti nova runda, tako da u ovim prvim mjesecima moram između ostalih početi i s novim setom od barem pet tečajeva.
I za kraj, otkrijte nam imate li još ovakvih slatkih planova ili stajete na ovome?
Joj, ja uvijek imam slatkih planova (smijeh). Ima nekih stvari koje su već u tijeku, neke suradnje koje se već provode, ali još su u začetku i nisu još realizirane. Čak su i daleko izvan granica Hrvatske tako da trebamo pričekat da se to izrealizira pa ćemo se tomu veselit.
Fotografije: Ivana Žabjačan, Mirjana Bošković Smrekar
