Mnogi od vas poznaju je kao autoricu bloga Just Cake the Cupcake, no odnedavno Tihana Canjuga uspješno plovim i poduzetničkim vodama, a sve o tomu kako je ostvarila svoj ugostiteljski san ispričala je samo za naš portal.
Zbog pandemije korona virusa na tren život je stao i to ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijeloj Europi te većem dijelu svijeta. Zaustavilo se tako i poslovanje brojnim ugostiteljskim objektima, a sama epidemija za neke je značila i kraj.
No, u njemačkom Stuttgartu, u jeku epidemije, jedna je Varaždinka doživjela svoj poduzetnički početak. Naime, upravo u vrijeme dok je najjači val epidemije harao Europom, Tihana Canjuga, mnogim našim čitateljima poznata kao autorica bloga Just Cake the Cupcake u Stuttgartu je otvorila svoj ugostiteljski objekt Cupcakes & Bagels. No, njezina poduzetnička priča ipak je započela ranije.
Da joj je netko početkom 2019., kada je na društvenim mrežama počela najavljivati otvaranje svog ugostiteljskog objekta, rekao da će joj prvi radni dani u vlastitom prostoru proći u znaku epidemije i socijalnog distanciranja, vrlo vjerojatno u to ne bi mogla povjerovati. Ipak, upravo joj se to dogodilo.
Pa iako je poslovanje u tim uvjetima svakako izazovnije, Tihana je imala sreću što je već ranije izgradila svoje ime i upoznala kupce sa svojom ponudom pa je i svoje prve dane lako prilagodila epidemijskim odredbama i dostavi.
Sve o ostvarenju svog njemačkog sna, od plana preko komplikacija do realizacije, ali i slatke ponude ispričala je u razgovoru za naš portal.
U jeku pandemije korona virusa u Stuttgartu je otvoren vaš novi slatko-slani lokal Cupcakes & Bagels. Zašto baš Stuttgart i kako to da ste odlučili otvoriti baš onda kad su manje-više svi morali biti zatvoreni?
Stuttgart je moj dom posljednjih pet godina. Muž i ja smo se tada odlučili da je vrijeme da vidimo malo svijeta i odemo raditi negdje van. U pozadini je uvijek bila želja da se osamostalimo i ta želja je s godinama postala sve veća i veća. Prošle godine mi se pružila prilika da se tomu posvetim 100 %, iako sam riskirala jako puno. A zašto baš sada? Zato jer sam se posljednjih godinu dana borila s njemackom birokracijom i nekoliko puta sam mislila da ništa od toga jer je tako sve komplicirano. Iako ja savršeno pričam njemački jezik i nemam problema u snalaženju uvijek mi je, kao i u Hrvatskoj, falio taj jedan papir. Tako da smo mi tik prije pandemije dobili dozvolu i nije nam preostalo ništa drugo već da otvorimo – naravno samo s ponudom za van.
Svoju ste početnu ponudu morali na neki način prilagoditi uvjetima pandemije i sve pripremiti za ponudu za van. Kako je to utjecalo na formiranje slatkog dijela vašeg jelovnika? Koji se cupcakesi u ovom periodu nalaze u vašoj ponudi?
Posljednjih godinu dana ja sam radila cupcakese samo za dostavu pa prilagodba nije bila teška. Teško će biti sada nakon toliko vremena prilagoditi sve na konzumaciju u lokalu – jer za to ipak treba više zaposlenika, ponuda je opširnija, a navala je velika. Trenutno nudimo 6 vrsta cupcakesa tjedno – od toga su 3 veganske vrste, a 3 normalne. Pokušavamo svaki tjedan malo promijeniti vrste da ne dosadimo.
Kakve su prve reakcije vaših gostiju? Je li već sad moguće procijeniti što vole više – slatko ili slano i postoje li već neki omiljeni okusi cupcakesa koje biraju češće nego druge?
Budući da sam prošle godine već dostavljala u 6 kafića na području Stuttgarta, dosta dobro sam mogla procijeniti što ljudi vole. Najviše se prodaju veganski cupcakesi. Iako ih ja ne volim tako zvati jer su to jednostavno cupcakesi s drugačijim sastojcima, ali su jednako tako fini kao i ovi „normalni“ na koje smo navikli. Obično ljudi imaju predrasude prema veganskoj hrani bez da uopće probaju – mi želimo te predrasude promijeniti. Najpopularniji i najprodavaniji su Čokolada (muffin s bananom, ganache krema sa sojinim mlijekom) i Snickers ( čokoladni muffin punjen kikiriki maslacem, šlag krema s kikirikijem na biljnoj bazi te karamelizirani kikiriki).
Prije otvaranja samog lokala, svoje ste cupcakese pripremali u drugoj kuhinji i mogli su se naručiti. Kakvo je bilo to iskustvo, koliko ste dugo tako radili i jeste li u tom periodu već stekli neke vjerne kupce koji vam se stalno vraćaju?
Budući da smo imali problema s dozvolom na izvornoj lokaciji, bila sam primorana unajmiti kuhinju u jednom hotelu u Stuttgartu i to je nešto najbolje što sam mogla učiniti. Time sam stekla dosta samodiscipline što se tiče pripreme, organizacije, narudžbi, čišćenja i to je nešto što sad ne moram nego samo mogu početi dalje raditi. Tako sam radila 5 mjeseci i bilo je dosta fizički naporno jer sam osim kupovine, pečenja i ukrašavanja, sama i dostavljala 3 puta u tjednu na 6 različitih lokacija. Od samog početka imam vjerne kupce što me je jako zacudilo (smijeh) jer su Nijemci obično malo skeptični što se tiče novih i modernih stvari. Ali kad jednom probaju, uvijek se vraćaju – neki od njih su osim gostiju, već postali i prijatelji!
Vratimo se malo na početak vaše njemačke poduzetničke priče. Svoj ste projekt na društvenim mrežama počeli najavljivati još početkom prošle godine te ste otvaranje očekivali u ljeto 2019. Što se dogodilo – gdje je zapelo i zašto je početak umjesto na ljeto 2019., bio na proljeće 2020.?
Ovo je jako duga i bolna priča koja je napokon iza mene. Sve je počelo u siječnju 2019. kada sam našla prostor i napisala projekt. Radila sam sve sama iz svoje dnevne sobe i uspjela dobiti financiranje. Iako sam mislila da će to biti najteži, to je defintivno bio najlakši korak u cijeloj toj priči. Problemi su počeli nakon potpisivanja ugovora o najmu kada se u katastru otkrilo da lokacija nije bila pravilno prijavljena za gastronomiju (iako je tu bila pekara i kafić 9 godina), a to nisu znali ni sami vlasnici. U to sam uvjerena jer su potpisali ugovor u koje mi iznajmljuju kafić pa sam ja, barem s pravne strane, bila osigurana. Tu sam morala odlučiti hoćemo li odustati od svega ili kreće borba. I odlučila sam se boriti. Iz te situacije sam naučila jako puno stvari, očvrsnula sam kao osoba i poslovna žena i sad mi lakše pada donostiti neke bitne odluke nego prije. Da skratim, u ovih godinu dana ja sam gradila brend i borila se za lokaciju – izgubila sam jako puno novca, ali već prvi tjedan od kako smo otvorili sam shvatila zašto sam se borila za ovu divnu lokaciju. Iako u vrijeme korone, bili smo svaki dan rasprodani!
Zašto ste baš odlučili raditi samo cupcakese i bagele? Dobivate li upite i za druge vrste kolača i mislite li i u budućnosti širiti ponudu slastica?
Cupcakese sam oduvijek radila jer su jednostavni i postoji bezbroj mogućnosti što se tiče okusa i ukrašavanja, ali sam znala da samo s cupcakesima ne mogu plaćati najamninu u centru grada. Budući da se krećemo u američkom stilu, bilo je logično da nudimo bagelse s time da u Stuttgartu nema niti jedan drugi lokal koji nudi – cupcakese i bagelse. Odlučila sam se koncentrirati na te dvije stvari i to raditi kvalitetno, s lokalnim bio proizvodima i bez aditiva. Vikendima ćemo nuditi i torte u cheesecake stilu, kroasane i raznorazne sitnice. Osim toga, u ponudi imamo i doručak što je u Njemačkoj jako popularno. Nudimo bagel doručak, nekoliko vrsta francuskog doručka te granola bowls.
Možete li nam predstaviti i vaš tim koji stoji iza cijelog ovog projekta – tko vam je pomogao urediti prostor, stvoriti vizualni identitet i sve ostalo?
Jako puno žena! To sam znala od početka. Znala sam da će ovo biti žensko mjesto (iako imamo jako puno muskih stalnih gostiju, haha) i žene su ga dizajnirale. Najbitniju stvar i sam vizualni identitet mojeg projekta napravila je Marijana Marušić iz Merigrafq. Marijana i ja se znamo već preko 10 godina i to je jako olakšalo cijelu tu priču – imale smo vrlo malo korektura što se tiče dizajna! Marijana i ja radimo na još jednom lijepom projektu koji dolazi u lipnju pa nas zapratite na Instagramu. Kod prvih ideja za dizajn interijera pomogla mi je Ana Nadinić iz AN punkt design koja je napravila prvi vizualni identitet prostora. Centralni punkt u kafiću je moj instagramski zid kako ja to zovem – tapeta koju je dizajnirala Josipa Maras iz studijo.co na koju sam ja stavila neonski natpis Cupcake. Zašto instagramski zid? Jer se tu svi fotografiraju i stavljaju fotografije online – za nas besplatna reklama! I onda dolaze ilustracije koje je za nas radila Maja Tomljanovic – za koje me svakodnevno ljudi pitaju jer su prekrasne. Ručno rađene tanjure i granola bowls s našim logom radila je Katharina iz Stuttgarta, Töpferliebe. Nakon svih ovih snažnih žena dolazi i moj najveći oslonac – onaj koji je najviše fizički radio zadnjih godinu dana, a to je moj muž Bojan. Nisam sigurna da li bih sve to izdržala bez njegove potpore. Jako puno stvari smo radili sami, od probijanja i bojanja zidova pa izrade šanka i postavljanja kuhinje, tako da mi je tu njegova pomoć i psihička potpora jako puno značila.
U periodu prije otvaranja sudjelovali ste i na raznim sajmovima i festivalima. Kako iskustva nositi s tih događanja i kakva je bila reakcija posjetitelja tih događanja?
Već sam spomenula da su Nijemci narod koji je dosta rezerviran prema nepoznatoj i relativno modernoj hrani pa se to od sajma do sajma razlikovalo. Prvi sajam na kojem smo bili je bio totalno razočaranje, ali smo tu naučili kako se dobro pripremiti. Božićni sajam je bio veliki uspjeh i tamo smo napravili veliku reklamu. Reakcija je uvijek – jao, kako su lijepi, sigurno su jako slatki – na što ja odgovaram – ne, nisu tako slatki kako izgledaju!
Kad je u pitanju priprema slastica, u međuvremenu ste položili ispit za slastičarku. Gdje ste stekli znanja iz područja slastičarstva – jeste li išli na neke dodatne edukacije i radionice ili ste u tom području samouki?
Potpuno sam samouka u tomu, iako sam stekla iskustva u restoranu u kojem sam radila posljednje 4 godine i u slastičarnici Tarte&Törtchen ovdje u Stuttgartu prošle godine. Moja edukacija je internet i samo Internet, ali bih voljela posjetiti neke od radionica veganskih slastica kao npr. Tony Rodriguez u Barceloni.
Jeste li vi jedina osoba u vašem lokalu koja je zadužena za izradu slastica ili imate pomoć u kuhinji pri pripremi cupcakesa?
Zasada sam jedina koja radi cupcakese, ali vidim da to neće još dugo biti tako jer je potražnja velika. Planiram zaposliti još jednu osobu koja bi mi nekoliko dana u tjednu pomogla s pečenjem da se ja mogu više posvetiti poslu u uredu.
Našim ste čitateljima od prije poznati kao autorica bloga Just Cake The Cupcake. Odakle tolika ljubav prema cupcakesima da ste prvo njima posvetili blog, a zatim i svoj lokal?
Uvijek sam uživala u gledanju videa kako se cupcakesi ukrašavaju i počela sam ih sama izrađivati. Sviđa mi se što su jednostavni za izradu, a opet se može puno različith stvari napraviti. Jedan od razloga zašto sam tomu posvetila lokal je da u Stuttgratu apsolutno nema nikakvih cupcakesa za kupiti pa je to bila idealna kombinacija.
I na kraju – što biste poručili drugim Hrvatima koji u Njemačkoj žele pokrenuti svoju poslovnu priču?
Jako dobro se raspitajte i pripremite se na probleme jer će uvijek doći. Ja sam se krenula pripremati već u 2018. kad smo muž i ja krenuli na tečajeve kako se osamostaliti. Ti tečajevi su nas naučili kako da pristupimo tom projektu, kako da napišemo poslovni plan i kako da razgovaramo s bankom. Mi oboje savršeno govorimo njemački jezik i to nam je od samog početka bila jako dobra odskočna daska. Nikad se na nas nije gledalo kao na „pridošlice“ već kao punopravne članove društva, a za to je jako bitan jezik. Jako puno Hrvata koji dođu u Njemačku se druže samo s Hrvatima i ne pričaju puno jezik – što zbog izgovora, što zbog straha, ali trebali bi što više komunicirati jer se time sva vrata otvaraju!
Fotografije: Franzi Molina Fotografie
