Anja Bajt, autorica bloga Anja kuha i voditeljica radionica u Centru za kulturu prehrane, ispričala nam je kako je njena najdraža slastica štrudla, ali i da voli isprobavati nove okuse.
Njezin se blog u početku zvao Sweetheart, ali Anja Bajt je s vremenom shvatila da je najbolje ime za njezin blog Anja kuha – jer upravo to ona i radi. Kuha i piše recepte, i to na dva jezika, a sve u cilju da svojim čitateljima prenese znanje, iskustva i male tajne i trikove koje je sama s godinama naučila. Osim na blogu, svoja znanja prenosi i na radionicama u Centru za kulturu prehrane na kojima do izražaja dolazi činjenica da je po struci profesorica pa polaznicima sve detaljno objasni.
S Anjom smo razgovarali o njenim počecima, vođenju radionica, ali i o slastičarskoj ponudi u Hrvatskoj.
Kako je započela Vaša slatka blogerska priča? Koliko dugo već vodite blog i kako ste uopće došli na ideju pokretanja blog?
Moja blogerska priča počela je prije otprilike četiri godine. Zapravo se i ne sjećam točno kada sam počela pisati, ali sjećam se da sam jako željela naučiti što više mogu o slasticama. Priprema kolača i torti bila mi je ispušni ventil, vrijeme koje posvećujem samo sebi i prava hrana za dušu. A blog sam pokrenula kako bih naučila sve što mogu o izradi slastica, kako bih se „prisilila“ da učim i isprobavam nove stvari i tehnike. Jer čitatelju ne možete ponuditi nešto polovično ili nešto u što niste sigurni. I mislim da je upravo to i smisao blogova i razlog popularnosti i zaista ogromne čitanosti – pružamo čitateljima recepte iz prve ruke, dajemo savjete i odgovaramo na pitanja u bilo koje doba dana.
Vaš blog se zove Anja kuha. Međutim, pročitala sam da se u početku zvao Sweetheart. Zašto ste odlučili promijeniti ime i kako ste izabrali baš ovo koje danas nosi Vaš blog?
Kasno sam shvatila da nema smisla u kompliciranju. Prvi je naziv divan, sladak. Ali sada samo želim peći kolače s odličnim sastojcima i pisati recepte koji uspijevaju svima i zanimljivi su. Zato sam promijenila ime. To sam ja, Anja koja kuha, uvijek i svugdje.
Čitatelji na Vašem blogu mogu primijetiti da je sve dvojezično – nazivi rubrika, ali i recepti. Koliko je teško voditi dvojezični blog i kako ste se odvažili na taj izazov?
Počela sam prevoditi recepte nakon što sam dobila mnogo upita od ljudi iz drugih europskih zemalja i šire. Slali su poruke na Facebooku, slali su mailove i pitali za prijevode nekih recepata pa sam zaključila da je lakše sve prevesti nego odgovarati na pojedinačne poruke. Nimalo nije teško voditi blog na dva jezika, ali oduzima puno vremena pa mi često dugo traje pisanje i objava. U posljednje sam vrijeme malo posustala s prijevodima upravo zbog premalo vremena. No i dalje ću sve prevesti svakome tko je zainteresiran.
Na Vašem blogu postoji niz kategorija slastica, od torti preko pita, do keksića, čokolade itd. Imate li favorite među slasticama – što Vam je najdraže spremati?
Najdraže mi je pripremati apsolutno sve s tijestom – dizanim, prhkim, vučenim, bilo kakvim! Obožavam pite i štrudle i često ih radim jer nisam preveliki ljubitelj biskvitnih kolača. Za mene nema ničeg boljeg od vruće štrudle s različitim punjenjima – tu kombiniram voće, oraščiće, sir, mak, što god mogu.
Imate i rubriku sa savjetima i trikovima. Kako ste došli na ideju pokretanja te rubrike i kakve su reakcije publike na tu rubriku?
Pokrenula sam rubriku zato što sam sama došla do nekih zaključaka i htjela sam ih prenijeti drugima. Kako da prhko tijesto bude prhko, a ne „gumeno“, kako napraviti najbolje kekse i td. Ne volim kuhati stihijski, bez plana i bez poštovanja namirnica. Trudim se raditi s kvalitetnim sastojcima i želim ih pripremiti na najbolji način.
Publici su dragi savjeti, svakako. Kratki, korisni i životni, oni koje uvijek mogu primijeniti i lako ih upamtiti. To mi je uvijek cilj.
Osim što vodite svoj blog, Vi ste i voditeljica radionica u Centru za kulturu prehrane. Kako je uopće došlo do te suradnje?
Jednostavno, Centru je bio potreban netko tko će voditi radionice, netko pričljiv, s puno trikova u rukavu. I tako smo započeli suradnju. Inače sam profesorica po struci, volim puno govoriti i objašnjavati u detalje, i zaista želim polaznicima prenijeti ljubav prema hrani, prema slasticama i prema pripremi. Ništa nije teško ako se poznaju neke zakonitosti pripreme, ako se poznaju namirnice i ako postoji volja. Zato obožavam održavati radionice. Upoznala sam toliko ljudi koji s veseljem dolaze, družimo se, smijemo se i fino kuhamo i jedemo. Postali smo jedna velika obitelj!
Vodite li samo slatke radionice ili i slane i možete li usporediti na kojima je odaziv i atmosfera bolja?
Većinom vodim slatke radionice, ali uskočim i u „slane“ ako je potrebno. Meni je atmosfera uvijek genijalna, iako su slatke definitivno hit. Postoji nešto neizmjerno pozitivno u kolačima. To su trenuci opuštanja, učenja i odlične zabave. Učimo pripremati slastice koje ćemo kasnije raditi za svoju obitelj, za prijatelje, za posebne prilike ili neke slatke vikende. U njih ulažemo vrijeme i trud – mislim da je to najveći dokaz ljubavi.
Gdje ste stekli znanje iz područja slastičarstva – jeste li sve naučili iz iskustva ili ste i sami prošli neke formalne edukacije?
Danas ne postoji isprika – ako nešto želite naučiti, sigurno za to postoji radionica, tutorial na youtubeu ili tekst. Sama sa puno čitala, nagledala se emisija i onda sve isprobavala. Imala sam sreću i puno puta prisustvovati radionicama koje su vodili profesionalni slastičari tako da mogu reći da sam dio tog profesionalnog iskustva i znanja uspjela prenijeti u domaću kuhinju.
Pratite li hrvatsku gastro blogersku scenu i imate li uzore među hrvatskim blogerima kad je u pitanju izrada slastica?
Pratim, apsolutno. To su sve djevojke koje godinama rade, ulažu gomilu truda i stvarno nam svima uljepšavaju život slasticama. Evo baš sam jučer listala blog Just Cake The Cupcake, Bite My Cake, Cukar, Uvijek gladna, Like Chocolate, Ave Dulcis… Njima se uvijek vraćam ako trebam provjerene recepte.
Kako biste ocijenili hrvatsku slastičarsku ponudu – imamo li dovoljno slastičarnica i je li njihova ponuda dovoljno kvalitetna?
Ako se usredotočim na Zagreb, mislim da je ponuda solidna (iako je velika šteta što je zatvoren Mak na konac). No ne znam bih li to isto mogla reći za ostale gradove u Hrvatskoj. Ne zbog nedostatka slastičara, nego se bojim da smo još uvijek dosta tradicionalni što se toga tiče pa će uvijek prevladati klasičan tip kolača. Da se razumijemo, i sama sam rekla da mi je najdraža slastica najobičnija štrudla, ali svakako volim isprobavati i nove okuse i naučiti nešto.
Imate li neki savjet za izradu kolača koji biste podijelili s našim čitateljima?
Volite to što radite i nemojte peći kolače kad ste nervozni. Radije dva kvalitetna godišnje, nego sto napravljenih u nervozi, ludilu i gužvi.
Fotografije: Anja kuha
[print_link]
