Još je jedna mlada medicinska sestra iz Splita, Josipa Punda, odlučila svoju ljubav okruniti brakom ove godine, a s nama je podijelila priču kako je to raditi ovaj posao u doba Covid_19, kako je upoznala svog budućeg muža te kako zamišlja svoju idealnu svadbenu tortu.
Josipa Punda, zaposlena je u Domu Zdravlja Splitsko-dalmatinske županije kao patronažna sestra, što je bio njezin san od malena, kada se radovala patronažnoj sestri koja je dolazila pratiti napredak njezinog mlađeg brata te pomagati njezinoj mami svojim savjetima. Nakon 17 godina sanjanja, želja joj se ostvarila. U svome poslu uživa, i da mora, kaže, ponovno bi upisala sestrinstvo. No, kako u životu, tako i u poslu, nije uvijek sve kao u snu. Zadnjih mjesec i pol, otkako je Hrvatskom zavladao virus, Josipa je, kao i većina njenih kolegica, prebačena u Covid ambulantu.
„Bilo je teških dana, umora, pa pomalo i stresa, ali kada ste u dobrom
timu, vrijeme brže prođe i na kraju budete zadovoljni obavljenim poslom.“
– osvrnula se Josipa na stanje u ambulanti.
Njezina i Stipina ljubavna priča započela je na autobusnoj stanici, i iako
zvuči kao ljubav na prvi pogled, simpatija se nije odmah razvila. Više od
godinu dana prošlo je do idućeg susreta, a danas, sedam godina kasnije, nalaze
se pred vratima zajedničkog života.
Prije nešto više od pola godine, donijeli su odluku da će vjenčanje biti u rujnu ove godine, tada ni ne sluteći kako će se stvari razvijati. „Nadam se da će se do tada ova situacija sa Covidom-19 znatno popraviti, da nećemo trebati ništa otkazivati ni mijenjati broj uzvanika.“ – kaže Josipa.
Idealna svadbena torta za ovu mladenku je torta na 3 ili 4 kata, ukrašena prirodnim cvijećem, a budući da oboje vole i voće i čokoladu oko okusa su se lako dogovorili. Nestrpljivo iščekujući vijesti o mjerama vezanim uz održavanje svadbenih svečanosti za kraj predstavljanja Josipa poručuje: „Želim potaknuti i druge mladenke koje imaju vjenčanje ove godine da se odazovu akcije te im svima želim puno sreće i Božjeg blagoslova u daljnjem radu i u njihovom braku.“
Na samom kraju, Josipa jer s nama podijelila i pjesmu koju je napisala povodom ove naše akcije:
„Javlja vam se jedna patronažna sestra,
za koju su govorili da će biti časna sestra.
Ni to uopće ne bi bilo loše,
al’ je doša Stipe i više se ništa ne može.
Svoj posao volim i ponovno bih isto,
nikad ne bih minjala radno misto.
Kad je došla Corona, nastala je zbrka,
u Covid ambulanti stvorila se buka.
Telefoni zvone, pred vratima su ljudi,
svi bi se testirali,
u panici su ljudi.
Bogu hvala, vjenčanje je u rujnu.
Uh, bojim se da i ja imam maštu bujnu.
Tko zna što će do rujna biti?
Hoćemo li se okupljati smiti?
Za sada neću minjati ni datum ni misto,
nadat ću se da će sve ostati isto.
A o upoznavanju, što da vam kažem?!
Na autobusnoj stanici! Neću da vas lažem!
On se prvi javio, hrabar je uvik bio.
Već tada me oženiti htio.
Torta će biti jednostavna, na 3 il’ 4 kata,
valjda oko toga neće biti rata.
On voli lješnjake, a ja čokoladu,
sigurno ćemo dobiti gold linoladu.
Kolegice drage pridružite se akciji,
barem da nam torte budu u dominaciji.“
Fotografije: Josipa Punda
