Tiramisu-slojevita talijanska slastica

Ukusna, kremasta slastica, i dan danas je tema prepirke među talijanskim pokrajinama, ali je diljem svijeta omiljena slastica brojnim slatkoljupcima kojima je okus i užitak koji tiramisu pruža važniji od njegova porijekla.

Tiramisu je popularni talijanski desert, slojevito izrađen naizmjeničnim slaganjem piškota umočenih u kavu, premazanih kremom izrađenom od jaja, šećera i mascarpone sira, na vrhu posut kakaom. Upravo je u ovoj kombinaciji sastojaka i jednostavnosti njegova tajna. Iako ne zahtijeva nikakve posebna slastičarska znanja ni aparature, ova je slastica uvijek savršena. Naziv ove slastice u prijevodu znači povuci me gore, ili razbudi me, a za ime je zaslužna kava, jedan od sastojaka ove slastice, koja razbuđuje i podiže raspoloženje. Postoje mnoge inačice ovog slavnog deserta. Tiramisu je najpoznatija talijanska slastica na svijetu, a njegov naziv prisutan je u rječniku 23 različita jezika. Jedna od pretpostavki o podrijetlu ovog deserta smješta ga u Toskanu, preciznije u Sienu, gdje je osmišljena slastica pod nazivom „zuppa del duca“, vrlo slična današnjem tiramisu. Drugi pak tvrde da poznati desert ima emilijansko podrijetlo, budući da je pisac, gurmanski i književni kritičar Forlivo Pellegrino Artusi opisao recept u svojoj knjizi “Znanost u kuhinji i umjetnosti blagovanja” (“La Scienza in cucina e l’arte di mangiar bene”) tiskanoj 1891. godine. Opisana slastica zvala se Dolce Torino, a umjesto mascarponea korišten je maslac.

Još jedna od teorija nastanka tiramisua smještena je u pokrajinu  Piemont, u grad Torino. Priča  kaže da je upravo tamo osmišljen za Camilla Bensa Conte di Cavoura, koji je provodio političku aktivnost ujedinjenja talijanskog teritorija. Međutim, i ova je teorija nepouzdana, budući da uvjeti proizvodnje i očuvanja hrane još nisu bili razvijeni pa se nije mogla garantirati jestivost ove slastice.

Među pričama o nastanku tiramisua našla se i ona protagonista Carminantonia Iannaccone, koji tvrdi da je izumitelj slavne slastice te da ga je osmislio u sedamdesetim godinama dok je živio u Trevisu.

I na kraju, stižemo do dva najveća suparnika po pitanju nastanka tiramisua, pokrajine Friuli Venezia Giulia i Veneto. Teza o očinstvu tiramisua pripada gradu Trevisu, smještenom u pokrajini Veneto, gdje je krajem šezdesetih godina, u restoranu „Alle Beccherie“ desert osmislio slastičar Robert Linguanotto te mu nadjenuo ime u venecijanskom dijalektu tiramesu, koji je naknadno italiziran u današnji naziv tiramisu.

U početku se ovaj argument smatrao valjanim, pogotovo zato što  se Friuli Venezia Giulia nije trudila to osporiti. No, vidjevši izjave predsjednika Veneta, Luce Zaie, koji je htio da se slastica prizna kao autohtona slastica i u općinama Tolmezzo in provincia di Udine i Pieris di San Canzian d’Isonzo,  odlučili su organizirati prosvjed. Pokrajina Friuli tvrdi da je tiramisu nastao u hotelu Roma, koji je vodila Norma Pielli, zajedno sa svojim mužem Giuseppeom Del Fabbro. U svom su hotelu služili slasticu Il dolce Torino izrađenu od piškota,  maslaca, čokolade, žumanjaka i mlijeka. Godine 1951. Pielli je odlučila izmijeniti recept te je maslac zamijenila mascarponeom, a piškote umakala u gorku kavu, a novo ime slastici nadjenuo je njezin muž.

Koja god teorija bila točna, recepti za tiramisu u kuharicama se pojavljuju tek nakon 1960., a danas je tiramisu omiljena slastica slatkoljupcima diljem svijeta.

Fotografije: Pixabay, Unsplash

Ispis
Mirjana Bošković Smrekar
Mirjana Bošković Smrekar

Pisanje za portal Slatkopedija njezin je prvi izlet u novinarstvo, a tom poslu ju je, kao veliku ljubiteljicu slastica, privukla tematika portala.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.