U razgovoru za naš portal Milica Knežević, autorica bloga Na tanjiru, koja je s nama već podijelila recept za čokoladne bombice s orasima, otkrila je koliko često spravlja slastice, je li joj kod slastica bitniji okus ili izgled te koliko vremena posvećuje njihovoj izradi.
Svoj blog Na tanjiru Milica Knežević je pokrenula 2012., a misao vodilja pri odabiru imena bila joj je da naziv jasno govori o onome o čemu piše. Omiljenu slasticu ne može izdvojiti jer odabir varira ovisno o periodu i okolnostima. Neke recepte izradila je desetak puta kako bi ih dovela do savršenstva prije objave te smatra kako je za izradu dobre slastice vrlo važno pažljivo pratiti recept.
Od kada ste aktivni član gastroblogerskog svijeta?
Blog sam počela pisati u kolovozu 2012. godine. Uskoro će biti pet godina od kad sam dio domaće blogerske scene, ali nekoliko domaćih blogova pratim još od prije.
Kako ste odabrali ime za svoj blog?
Vodila sam se idejom da želim naziv koji će jasno govoriti da se radi o kutku u kojem se govori o hrani i receptima. “Na tanjiru” je zvučalo baš kako treba – kratko, lako se pamti i asocira na hranu.
Koliko često spravljate slastice?
Do prije tri godine sam ih spravljala često. Svakog dana smo imali kolače i torte u kući, a čak sam ih jela umjesto doručka, uz jutarnju kavu. Naravno, ne preporučujem takav obrok za početak dana, ali u to doba to nisam shvaćala.
Danas pravim slastice mnogo rjeđe, ali uglavnom koristim hranjive sastojke poput orašastih plodova, sjemenki, integralnih žitarica, voća, kokosovog ulja i prirodnih zaslađivača (urme/datulje, javorov sirup, med, kokosov šećer). Često u hladnjaku imam neke energetske pločice ili bombice koje su dobra užina kad poželim nešto slatko i zgodne su za ubaciti ih u torbu i nositi sa sobom vani.
Koja je vaša omiljena slastica?
Pitanje na koje je teško odgovoriti! Jako volim hranu i “omiljeno” se u tom smislu mijenja ovisno o periodu i okolnostima.
Recimo, kad sam u Crnoj Gori, jako volim tortu s pečenim lješnjacima koju radi moja mama. To je torta u onom klasičnom smislu, s uobičajenim sastojcima, u slojevima, s kremastom filom.
Od slastica koje radim, uvijek me iznova oduševe sasvim jednostavne čokoladne bombice od datulja, oraha i kakao praha. Tu ima još dosta toga što bih izdvojila, ali one su posebne jer ih je vrlo lako napraviti, mogu se odmah jesti i praktički su kao neke fine bombonjerice.
Je li Vam bitniji okus ili izgled slastice?
Okus mi je važniji, ali naravno, i izgled mora biti prihvatljiv. Volim kada su slastice lijepo ukrašene, kad oslikavaju trud i kreativnost. One su mi privlačnije ako želim nešto vani isprobati, ali to nije presudno.
Nemam naviku ukrašavanja hrane, pomalo i zbog toga što nisam vješta u tome pa se zadovoljim time da slastice budu uredne, pravilno isječene i posložene.
U opisu svog bloga naveli ste da recepte isprobavate onoliko puta koliko je potrebno da dobijete savršenu verziju? Sjećate li se koliko ste najviše puta ponavljali izradu neke slastice dok nije ispala baš onako kako želite?
Recepti koji se nalaze na blogu su uglavnom oni koji su stalno na jelovniku ili su nedavno otkriveni i oduševili su me. Kad ih odlučim objaviti, onda kreće pravo isprobavanje kako bih utvrdila sasvim precizne mjere. Moja savršena verzija je ona kojoj ću se vraćati u budućnosti bez rizika da sam “opet” nešto pogriješila prilikom eksperimentiranja.
Ukoliko je izvedivo, trudim se recept prilagoditi tako da ga može koristiti što veći broj ljudi, recimo da postoji i njegova veganska ili bezglutenska verzija. Mijenjam sastojke, nastojeći da okus i tekstura budu uvijek približno isti. To zna potrajati (smijeh).
Ne znam točno koliko je ponavljanja najviše bilo, ali recimo da sam nekoliko recepata s bloga radila i po desetak puta prije objave, obično u manjim količinama.
Naveli ste i da smatrate važnim da znamo što jedemo i da što više pažnje posvetimo odabiru namirnica te da što više kuhamo sami. Koliko vi vremena posvećujete spravljanju hrane, poglavito slasticama?
Mislim da je jako važno što unosimo u organizam. Hrana je gorivo koje nam daje snagu da dišemo, hodamo, mislimo. Ne znači da moramo jesti blanširanu brokulu i bijelu ribu, ali svakako se možemo bolje informirati, promijeniti neke loše navike u ishrani i potruditi se kuhati kad i koliko možemo. Spremanje obroka ne mora biti komplicirano i dugotrajno (i ne treba biti), a vjerujte mi da povrće može biti itekako ukusno i zanimljivo (smijeh)!
Kuham skoro svakodnevno. To je dio dana koji posvetim sebi jer me kuhanje opušta, a ujedno je i potreba. Sve što mogu radim sama, poput namaza i mlijeka od orašastih plodova i sjemenki, granola, krekera i sličnih grickalica, energetskih pločica, namaza i umaka, a to sve traži vrijeme.
Slasticama ne posvećujem previše vremena zbog toga što uglavnom radim one nepečene, za koje je potreban multipraktik i sve je gotovo vrlo brzo. Nešto duže je potrebno za keks, voćni krambl ili voćni biskvit, a to je uglavnom ono što radim posljednjih godina.
Većina Vaših slastica sačinjena je od zdravih namirnica. Znači li to da ste pobornik zdravog načina prehrane ili ipak volite starinske „nezdrave“ slastice?
Pobornik sam slastica koje osim dobrog okusa, našem tijelu daju i hranjive sastojke. Nemam ništa protiv starinskih kolača, koji su ukusni, kvalitetni i na bazi maslaca, brašna, šećera, orašastih plodova, tamne čokolade i slično. Mislim da nije dobro što su nam svakodnevno dostupni i da nam postanu navika, ali svakako neke od njih volim i povremeno uživam u njima.
One koje nazivam nezdravim su slastice vrlo popularne zadnjih godina, a napravljene su od gotovih i polugotovih proizvoda, prepune loših masnoća, umjetnih aroma, boja i ukusa. To ne volim!
Imate li za naše čitatelje nekakav savjet vezan za izradu slastica?
Kad prvi put isprobavate neku slasticu, pokušajte se pridržavati recepta. Zapišite što biste promijenili i ubuduće prilagođavajte postepeno.
Ukoliko koristite kalup za tortu koji je drugačije mjere od onog u receptu, trebate proporcionalno smanjiti ili povećati količinu sastojaka, kako bi biskvit bio iste visine i kako se ne bi isušio ukoliko ne prilagodite vrijeme pečenja.
Prije pravljenja slastica, pažljivo pročitajte je li potrebno neke sastojke ostaviti da dostignu sobnu temperaturu ili druge možda dobro rashladiti. To su sitnice koje mnogo znače.
Koju slasticu smatrate svojom najuspješnijom slasticom?
Iskreno, nemam odgovor na ovo pitanje jer se ne osjećam kao da izmišljam i kreiram recepte. Uvijek sam okružena raznoraznim izvorima inspiracije, pa čak i kad spremam večeru, inspirirana sam nečim na što sam nedavno nabasala. Slično je i sa slasticama, isprobam recept, prilagodim ga svom ukusu i s vremenom postane omiljen u kući.
Fotografije: Na tanjiru
