Vesna Kaselj, članica Socijalno-humanitarne udruge Svjetlost Đakovo, za naš je portal ispričala priču o poznatoj slavonskoj slastici – đakovačkom salenjaku, za čiju se promociju osobito zalažu upravo članice te udruge.
Iako se dugo smatrao isključivo zimskom poslasticom, tradicionalni kolač slavonske ravnice, salenjak, uspio se nametnuti kao cjelogodišnja delicija koja sladi nepca sladokusaca i za najvećih svečanosti pa će ga tako rado poslužiti i u mladenkinom domu prilikom dočeka svatova, neovisno o godišnjem dobu! A to je već dokaz da se salenjak uspeo na sam pijedestal, polako potiskujući suvremene poslastice i sa svečanih stolova… Onako topao, prhak, razlistan, nadjeven najfinijim domaćim pekmezom od šljive ili marelice, poput najljepše školjke na tanjuru, svojim će zamamnim okusom osvojiti i one najprobirljivije. Zato i ne čudi sve veća popularnost domaćeg salenjaka, čiji je osnovni sastojak, kako i samo ime kaže, svinjsko salo i to njegov najbolji dio, onaj što se pruža između rebara. Za prave znalce vrlo je važno uzeti baš taj komad svinjskoga sala, dok o umješnosti svake domaćice ovisi u koliko će se listova razlistati ta debela knjiga napravljena od dizanog tijesta. Barem četiri puta namazana salom i preklopljena, dat će onaj savršeni završni štih i okus koji se topi u ustima.
Salenjaci su obilježje zimske poslastice vjerojatno nosili i zbog činjenice da se u davna vremena, kada nije bilo ni struje ni hladnjaka, salo nije moglo dugo čuvati, a trebalo ga je potrošiti, pa su se salenjaci pravili isključivo tijekom svinjokolje i u vremenu do Božića. Blagodati suvremene tehnologije, ali i mogućnost da se salo naruči kod svoga mesara tijekom cijele godine, izbavili su tu slasticu iz anonimnosti bakinih kuharica, tako da je ona danas prisutna ne samo kao obiteljski nedjeljni kolač, već vrlo često zauzima počasno mjesto na različitim manifestacijama, sajmovima, svečanostima….
Toliko je postao popularan da se mogu čuti i zahtjevi da se tradicionalnom, slavonskom salenjaku zaštiti izvornost. Nekada su salenjake pravile uglavnom starije žene, a danas ih, pomno čuvajući recepte svojih baka i mama, sve više pripremaju i mlade domaćice, unatoč nešto duljem procesu priprave i dizanja tijesta jer je „kolaču s tisuću listova“ teško odoljeti. A sve je prisutnija i svijest o potrebi očuvanja narodne baštine, u koju se svakako ubrajaju i salenjaci. I upravo zato da se ne zaboravi, vrijedne članice Socijalno-humanitarne udruge Svjetlost Đakovo, za tradicionalni Gastrofest ovogodišnjih Đakovačkih vezova i manifestaciju Što su jeli i pili naši stari, ispekle su čak 1.500 komada mirisnih salenjaka i ponudile ih svojim sugrađanima kao tradicionalnu đakovačku slasticu. Njegovo veličanstvo, đakovački salenjak, prpošno se kočoperio iz tradicionalno ukrašenih košara, sve dok nije završio u ustima sladokusaca…
Fotografije: Vesna Kaselj
[print_link]
