Baška voda je krajem svibnja postala bogatija za jedno slatko mjesto, slastičarnicu Marijine slastice, čija vlasnica već nekoliko godina uspješno plovi slastičarskim vodama, a osim izrade slastica za vlastiti privatni hotel, obližnje restorane te raznovrsne privatne proslave, odlučila je otvoriti i slastičarnicu u kojoj će gostima posluživati spoj modernog i tradicionalnog slastičarstva s vlastitim potpisom te time ostvarila svoj slatki san.
Kasno proljeće ove je godine u Baškoj Vodi obilježeno otvaranjem nove slastičarnice – Marijine Slastice, čija vlasnica Marija Granić ljubav prema slasticama gaji od malih nogu.
Iako već punih pet godina izrađuje torte i kolače za restorane po Makarskoj rivijeri te puno torti kroz cijelu godinu za razne prigode, odlučila se na otvorenje vlastite slastičarnice, i upravo je taj potez „šlag na torti“ njezine slastičarske priče.
O svojoj slastičarnici Marija kaže: „To je moj izlog, sva ljubav prema kolačima u ovih nekoliko godina se vidi u svakom kolaču koji napravim, i to je bio prirodan slijed, ostvarenje sna.“
Otvorenje je planirala krajem travnja, no zbog situacije s koronom sve se malo prolongiralo, a kako i sama kaže, kraj svibnja je u stvari bio pravo vrijeme za otvorenje jer su odmah počeli raditi punom parom. Sam čin otvorenja, u skladu s mjerama, uveličali su Marijini članovi obitelji te najuži krug prijatelja.
U ovoj se slastičarnici gostima nudi 11 vrsta monoporcija, a budući da Marija ne voli monotoniju, svakog je tjedna u ponudi nešto novo. Svakoj slastici daje svoj završni touch po kojem je prepoznatljiva.
Nakon pet godina uspješne plovidbe slatkim vodama, Marija je konačno ostvarila svoj najveći san – otvaranje vlastite slastičarnice.
Povratne informacije posjetitelja su odlične, a budući da kombinira moderno slastičarstvo s klasičnim, svatko može pronaći slasticu za sebe.
Iako je po struci komercijalist, Marija je svoj slatki put započela u obiteljskom hotelu „Villa Paloma“, koji sa svojim suprugom uspješno vodi već punih 10 godina. Naime, odlučila je ponudu doručka i večere koje nude gostima, upotpuniti slatkom ponudom koju je željela sama raditi. Upravo je tako započela njezina slastičarska priča, i to prvim korakom, prekvalifikacijom u privatnoj školi u Splitu.
Osim ove prekvalifikacije, Marija redovito pohađa masterclassove u Zagrebu na kojima gostuju svjetski poznati slastičari, a posljednji na kojem je sudjelovala je onaj Francka Haasnoota, koji je zbog korone odgođen u više navrata.
Na svom je slatkom putu imala podršku obitelji, svog muža i troje djece, ali i ostalih članova, a ideju o otvorenju slastičarnice prvo je podijelila s rodicom Glorijom, koja je s njom od početka u ovoj priči te koja danas radi s njom u njezinoj slastičarnici.
Vizija kako bi trebala izgledati slastičarnica Mariji se pojavila u srpnju prošle godine, a kako ni o čemu u životu ne razmišlja previše, ideju je brzo pretočila u stvarnost.
U cijeloj priči nije sama, osim Glorije koja joj pomaže u slastičarnici, s njom u proizvodnji već tri godine radi i Anđela.
Marija smatra kako nitko ne može prezentirati proizvod bolje od onog tko ga radi, i baš zato svaku večer osobno slastice poslužuju svoje goste. „Vidim po mojim gostima koliko im je drago kad dođem do njihovog stola i kažem: ‘Ja sam Marija’. Sretna sam što imam dobro uhodan posao i tim i sve mi je lakše.“
Ono čemu se posjetitelji najradije vraćaju jest torta „Tre Colori“ s kojom je Marija krenula u slastičarski svijet, a osim nje vole i Tiramisu te Toffife cake. Vrijedne ruke ovih slastičarki izrađuju i domaće keksiće koje poslužuju uz kavu, a koje posjetitelji izrazito cijene.
Inspiraciju za slastice crpi na društvenim mrežama, a šarenilo u slasticama duguje svojoj privatnoj ljubavi prema bojama i želji da bude drugačija: „Privatno jako volim boje, volim biti drugačija, a tako je i s kolačima. Znaju mi reći: ‘Ti iskačeš iz mase’, a to se primijeti i na slasticama koje su uvijek neobično dekorirane.“
Marija se osvrnula i na hrvatsku slastičarsku scenu te rekla: „Smatram da je hrvatska slastičarska scena posljednjih godina napredovala, prvenstveno po tomu što ima jako puno ljudi koji su pored srednjoškolskog slastičarskog obrazovanja, ili bez njega, počeli pohađati razne edukacije za slastičara bilo u Hrvatskoj ili izvan nje. Danas se velika važnost pridaje vrhunskim i kvalitetnim namirnicama, a rekla bih da se i u svakoj vrsti kolača posvećuje velika pažnja, kako izgledu tako i okusu.“
Kao svog uzora izdvaja hrvatsku slastičarku Terezu Alabandu, koja je uvijek spremna pomoći i dati dobar savjet. „Od nje sam puno toga naučila, i kroz školovanje i kasnije. Pratim i svjetske slastičare Johana Martina, Francka Haasnoota…“
Za kraj se Marija osvrnula na planove za budućnost te rekla: „Imam u planu još nešto vrlo zanimljivo, ali to bih ostavila za drugi intervju…svaki početak je težak, i u svemu što radite najbitnija je ljubav, puno odricanja, upornosti, kreativnosti, ali kad krenete u vlastiti posao i osjetite koliko vas ono što radite ispunjava, znat ćete da ne smijete odustati.“
Fotografije: Marijine slastice
