Naša suradnica Petra Demo, koja je na našem festivalu SlatCroFest by Slatkopedija uživo pred posjetiteljima ukrasila veliku splitsku tortu, dirljivom je objavom na društvenim mrežama pokazala što stoji iza posla slastičara.
Jučerašnji Dan slastičara naša suradnica Petra Demo na društvenim mrežama svog slatkog brenda – Štorija o slatkom obilježila je posebnom objavom u kojoj je otkrila što sve stoji iza posla slastičara. Dirljivu objavu, uz Petrinu dozvolu, prenosimo u cijelosti:
“Danas je Međunarodni dan kuhara, a ja bih ovaj dan posvetila i svim svojim kolegama slastičarima. 
Danas neću pisati o tortama, kolačima ni uspjesima. Danas želim napisati nešto o onome što se krije iza svega toga.
Volim svoj posao. Neizmjerno. Ali lagala bih kad bih rekla da je uvijek lako.
Iza svake lijepe torte, svakog savršenog detalja i svake vaše proslave stoje sati i sati rada. Neprospavane noći, umor, odricanja, propušteni obiteljski trenuci, ali i jedna ogromna ljubav prema onome što radim.
Ispričat ću vam samo jednu situaciju od prošlog petka.
Moj Jakov slomio je ruku. Završio je na hitnom prijemu, a u tom trenutku još se nije znalo hoće li morati na operaciju.
A ja? Ja sam bila na poslu.
I dok sam rukama radila ono što najbolje znam, mislima i srcem bila sam potpuno negdje drugdje. Uz svoje dijete.
Vjerujte mi, u tom trenutku najradije bih sve ostavila, skinula pregaču, zaključala vrata i otišla k njemu.
Ali nisam mogla tek tako.
Jer nisam mogla nazvati ljude i reći im: „Oprostite, ali vi sutra nećete imati svoju vjenčanu tortu. Vaše dijete neće imati rođendansku tortu. Za krštenje koje mjesecima pripremate kolači jednostavno neće biti gotovi.”
Kako nekome u posljednjem trenutku reći da ono što je mjesecima planirao i s tolikim veseljem iščekivao neće biti onako kako je zamislio?
Jer kada vam netko povjeri dio svog najvažnijeg dana, povjeri vam puno više od jedne torte. Povjeri vam svoje povjerenje.
I zato sam ostala. Radila. Završavala narudžbe. Pokušavala ostati pribrana, a u sebi brojala minute i čekala vijesti.
I ne pišem vam ovo da biste me žalili. Niti da bih pokazala koliko mogu izdržati.
Pišem vam zato što želim da znate da iza svake torte postoji i jedan stvaran život. Obitelj, dijete, brige, strahovi i trenuci kada jednostavno poželiš da možeš biti na dva mjesta istovremeno.
I baš u takvim trenucima shvatiš koliko si bogat čovjek.
Jer ja imam nešto na čemu sam neizmjerno zahvalna. Imam svoje ljude. Svoje prijatelje. Svoj mali krug velikih ljudi koji su u tom trenutku stali uz mene.
Ljude koji nisu puno pitali, nego su jednostavno bili tu. Koji su pomogli, uskočili, preuzeli ono što je trebalo i pokazali mi da, iako sam odgovorna za svoj posao, ne moram baš sve nositi sama.
Hvala vam. Znate vi jako dobro tko ste. 
Možda vam nikada neću moći dovoljno zahvaliti, ali znajte da takve stvari čovjek nikada ne zaboravlja.
I upravo zbog svega toga još više cijenim ono što imam.
Jer unatoč svim neprospavanim noćima, stresu, umoru i trenucima kada se pitam odakle mi više snage, ja svoj posao volim. I opet bih ga izabrala.
Tisuću puta.
Jer nema ljepšeg osjećaja nego kada znam da ste baš mene odabrali za svoje vjenčanje, prvi rođendan svog djeteta, krštenje ili neki drugi poseban trenutak.
Kada vidim vaše osmijehe, pročitam vaše poruke i čujem da je sve bilo baš onako kako ste zamišljali, tada znam zašto radim sve ovo.
Za mene slastičarstvo nikada nije bilo samo posao.
To je ljubav. Umjetnost. Strast. Poziv. I usudila bih se reći, jedan poseban dar od Boga.
Jer recept može naučiti svatko. Ali imati osjećaj, strpljenje, kreativnost i srce da od nekoliko sastojaka stvoriš nešto što će nekome ostati u najljepšem sjećanju… e, to je nešto sasvim drugo.
I zato danas želim čestitati svim svojim kolegama koji znaju kako izgleda raditi dok drugi slave. Ustajati dok drugi spavaju. Propuštati vikende, blagdane i obiteljska druženja. Smijati se pred ljudima čak i onda kada ti možda nije do smijeha.
A vama, dragi moji, želim reći jedno veliko HVALA.
Hvala što birate mene. Hvala što mi vjerujete. Hvala što mi dopuštate da budem mali dio vaših velikih životnih trenutaka.
Zahvaljujući vama, moja Štorija o slatkom danas je puno više od onoga što sam nekada mogla samo sanjati.
I ako me pitate bih li opet sve ispočetka?
Bih. Bez razmišljanja.
Samo bih ponekad voljela da dan traje malo duže. Da imam još koji sat za svoje najmilije. I da u nekim trenucima mogu jednostavno biti samo mama, bez razmišljanja o rokovima, narudžbama i obvezama.
Jer iza svih tih torti, kolača, lijepih fotografija i uspjeha stoji jedna sasvim obična žena.
Žena koja pokušava biti dobra mama, supruga, prijateljica i slastičarka.
Koja ponekad plače, ponekad ne spava, ponekad misli da više ne može, ali se svako jutro ponovno ustane i nastavi stvarati.
I koja je, unatoč svemu, neizmjerno zahvalna što živi od onoga što voli.
Sretan nam naš dan, dragi moji kolege!
Vaša Štorija o slatkom “
Fotografija: Vilma Benković
