Samoborska kremšnita – najslađi simbol Samobora zaštićen kao nematerijalno dobro

Prošli tjedan medije je preplavila vijest o upisu Samoborske kremšnite u Registar zaštićenih kulturni dobara Republike Hrvatske – iz Ministarstva kulture i medija dali su nam sve podatke o zaštiti ove nezaobilazne samoborske slastice.

Prema rješenju Ministarstva kulture i medija, od 18. siječnja 2021., na temelju članka 12. stavka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i članka 20. stavaka 1. i 2. Pravilnika o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra kulturnih dobara RH utvrđeno je da Samoborska kremšnita: prenošenje umijeća, praksi i tradicije slastičarskoga obrta, ima svojstvo nematerijalnoga kulturnog dobra te će biti upisana u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Na predmetno se nematerijalno kulturno dobro primjenjuje Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i svi propisi koji se odnose na kulturna dobra, a kremšnita će u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara biti upisana pod brojem Z – 7433.

Iz Ministarstva su za Samoborsku kremšnitu utvrdili sustav mjera zaštite koje su nositelji dobra dužni provoditi u svrhu njezina očuvanja, sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i svim propisima koji se odnose na kulturna dobra, pridržavajući se njegove povijesno-tradicijske matrice i pojavnosti.

Kremšnita (njem. Cremeschnitte) je slastica koja se izrađuje od lisnatog tijesta te kreme od tučenih jaja, a diljem srednjeeuropskih i mediteranskih zemalja poznata je pod raznim nazivima.

U Hrvatskoj je najpoznatija upravo Samoborska kremšnita koja je ujedno i simbol i prva asocijacija na Samobor, kako u Hrvatskoj, tako i izvan nje.

Originalan recept za Samoborsku kremšnitu, na temelju recepata poznatih zagrebačkih slastičarnica, osmislio je 1920-ih godina slastičar Đuro Lukačić. Prema njegovom receptu, Samoborska se kremšnita sastojala od pjenaste kreme čija se rahlost postizala pažljivo umiješanim snijegom od bjelanjaka, a koja se stavljala između dvije kore lisnatog tijesta. Kremšnite su se rezale na 56 velikih kocki te posipale šećerom u prahu.

Prije odlaska u mirovinu Lukačić je umijeće izrade prenio na dvije slastičarke, Višnju Vukmanović i Branku Žganjer, koje su izvorni recept prenijele u kavanu „Livadić“ i slastičarnicu „U prolazu“ uz neznatne izmjene u omjerima sastojaka u odnosu na izvorni recept te se tradicija izrade Samoborske kremšnite u ovim slastičarnicama njeguje i dan danas.

U svrhu promocije samoborskih kremšnita osmišljena je manifestacija Dani samoborskih kremšnita, a prenošenje znanja i vještina izrade i prezentacije nastavlja se kroz obrazovanje u strukovnoj školi i lokalnim slastičarnicama.

Budući da je Samoborska kremšnita postala dio građanskog identiteta i načina života lokalne zajednice te je neodvojiva cjelina koju čine kulturni prostor prenošenja i očuvanja znanja i praksi u potpunosti zaslužuje upis u Registar nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Izvor: Ministarstvo kulture i medija

Fotografija: autor Kruno Šabarić, © Kavana Livadić, Samobor

Mirjana Bošković Smrekar
Mirjana Bošković Smrekar

Pisanje za portal Slatkopedija njezin je prvi izlet u novinarstvo, a tom poslu ju je, kao veliku ljubiteljicu slastica, privukla tematika portala.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.