Naša Mirjana Šmit s bloga Od slatkoga slađe otkriva kako izgleda život iza kamere – koliko rada, truda i neprospavanih noći stoji iza jedne objave na blogu i koje je sve korake potrebno proći da bi blog postao izvor zarade.
Kako je jedna učiteljica postala food blogerica?
Zašto bi netko, u današnje vrijeme, ostavio tako dobar, državni posao i sigurnu plaću te se uputio ovim nesigurnim, blogerskim vodama?
Kako se uopće pokreće blog?
Zarađuješ li od njega?
To su pitanja koja često dobivam te ću vam pokušati objasniti. Redom.
Bit ću realna i iskrena, kao i uvijek.
Kako je jedna učiteljica postala food blogerica?
Cijeli sam se život vrzmala po kuhinji, zaista od malena. Strast su mi bile slastice – ne znam jesam li više uživala u pripremi ili u samom jelu.
Tada su sve curice željele postati učiteljice ili liječnice, samo sam ja maštala o karijeri slastičarke, ponekad i frizerke. Tek sam kasnije počela razmišljati o pozivu učitelja jer tad su učitelji stvarno bili „netko“. Divili smo im se i, naravno, svi smo ih voljeli. I dan danas se sjećam svoga učitelja i sigurna sam da mi je on, uz moje roditelje, usadio ovaj način rada, disciplinu i organiziranost.
Uz posao u školi i troje djece uvijek sam stizala peći i osmišljavati recepte. Počela sam bilježiti te pomalo i fotografirati.
Na nagovor svojih sinova krećem s web stranicom. Napravili su mi „kostur“ stranice u WIX-u i poučili me kako, što i gdje trebam upisivati.
Tako sam s 45 godina pokrenula stranicu i želja mi je bila da do 50. godine izdam jednu kuharicu. I moja bi misija bila gotova. Nisam ni pomislila da ću za 5 godina uspjeti izdati tri kuharice.
Voljela sam rad u školi, s tim neiskvarenim mladim bićima, kad ti sve otvoreno kažu i kad u tebi pronađu prijatelja. Lijepo je to kad tvoja djeca odlaze u 5. razred i znaš da si im dao dio sebe, da si pripremio mlade ljude za život. Ponos!
Sve je dobro funkcioniralo dok je blog bio samo hobi. Došao je period nespavanja (spavala sam mjesecima 4 – 5 sati dnevno), kad sam pola dana bila u školi, pola dana čitala i ocjenjivala lektire i ispite, pripremala se za nastavu, navečer pekla te ujutro u 5 sati fotografirala… a noću ubacivala materijale na stranicu. Tri sam godine „sjedila na dvije stolice“ pokušavajući sve raditi punom parom. Ni jedan posao nije trpio, to znam, samo je tijelo davalo naznake; viroze, upale, antibiotici…
Znala sam doći navečer iz škole, sjediti u kaputu i plakati od umora. To je bila kap koja je prelila čašu. Morala sam odlučiti. Naravno, i sama sam se tjednima pitala vrijedi li ostaviti taj „siguran“ posao i krenuti u nešto novo i nepoznato. Baš u to vrijeme me je prepoznalo nekoliko domaćih i inozemnih poduzeća i počeli su se nizati poslovi.
Dala sam otkaz u školi. Na veliko iznenađenje moje okoline, ali ne i kolegica. One su znale. Znale su da je rad u školi stopostotno davanje sebe i uvijek su me pitale odkud mi toliko snage i energije.
Postajem bloger. Samo bloger. I što sad?
Poslova je već bilo, priznajem, ali i dalje nisam znala što dalje! Otvaram tvrtku… tvrtka ima svoje troškove… ne možeš struju i najam platiti proizvodima, kako neki klijenti žele platiti tvoj rad. Trebam svaki mjesec i sebi plaću isplatiti, zar ne? Dok sam bila u školi, imala sam stalnu plaću i mogla sam si priuštiti poneku trampu. Više ne.
Naravno, ne znaš kako to funkcionira, nesiguran si, ne cijeniš dovoljno sebe… Sretan si kad te neka tvrtka uopće i „pronađe“ u moru blogera… Naravno da ti nitko neće reći cijenu!
Prijateljica mi je jednom prilikom rekla: „Kako ne znaš cijenu? Znaš koja je cijena po satu! Koliko ti treba sati za osmišljavanje recept, za pripremu slastice, a koliko sati za fotografiju? Tada recept i fotografije ubaciš na stranicu, na društvene mreže… satima odgovaraš na pitanja i komentare… A jesi li uračunala cijenu sastojaka? A ono kad se klijentu „baš ne svidi ona boja podloge“? Kad ti ne autorizira fotografiju jer mu se ona crvena krpica ne sviđa? Onda pečeš sve od početka…“
Iskreno, do tad nisam tako razmišljala. Ali vi krenite! Ja sam na pogreškama učila. Srećom, imam divne klijente, klijente s kojima sam već uspostavila skoro prijateljski odnos i kojima i ja ponekad znam dati koji savjet. Učimo zajedno. Moj je princip sve unaprijed dogovoriti. Nije toliko bitan ugovor, sve se dogovorimo mailom i funkcionira.
Koliko fotografija, horizontalne-vertikalne, faze pripreme, vrijeme objave… sve dogovorimo unaprijed. U većini slučajeva fotografije i recept šaljem na autorizaciju i tek tada ide objava na društvenim mrežama.
Kad radimo video recept, najprije napravimo plan koji prezentiramo klijentu; obavezno dogovorimo format videa, stiliziranje te plaćanje autorskih prava na glazbu.
Najbitnije od svega je da reklamiram samo one proizvode koje zaista i koristim! Neke „velike“ tvrtke sam odbila jer se „ne uklapaju“ u moj način rada, u moj način prehrane. Moja stranica nije „stranica zdrave prehrane“ (ima tu i masti i pohanog mesa), ali ako taj proizvod inače ne koristim u svakodnevnoj prehrani bilo bi licemjerno od mene to reklamirati. Da, došla sam do faze kad „biram“ klijente. Sad ćete sigurno pomisliti da mogu birati klijente kad imam 80k pratitelja… imala sam nekad i 500, ali ni tada nisam prihvaćala reklamirati proizvode koji se ne nalaze na policama moje smočnice.
Potpisali ugovor ili ne, nikad ne reklamiram iste/slične proizvode različitih proizvođača. Često će se dogoditi da dobijete „neku bolju ponudu“ ali tu treba biti oprezan. Ako s jednim klijentom surađujete godinama i zadovoljni ste proizvodima, a uspostavili ste korektan odnos, bez trzavica i problema, bilo bi šteta odustati od njega zbog neke bolje ponude. Često reklamiram male tvrtke bez naknade i bez ikakve trampe. Želim pomoći mladim, domaćim tvrtkama koji imaju nešto dobro ponuditi.
Kako se uopće pokreće blog?
Blog je jedan od najboljih načina za pokretanje vlastitog online poslovanja. Blog zahtijeva minimalne početne troškove.
Postavljanje bloga – pitanje je uzeti besplatnu platformu ili ne?
Blog se danas može izraditi praktički besplatno, ali ako želite neku ozbiljniju i profesionalniju verziju, tada je neophodno i uložiti nešto novca u to.
U svakom slučaju, blog i zarada je moguća kombinacija, ali morate imati nešto što će privući vaše posjetitelje, čitaoce ili kupce. Pisanje blogova može biti zabavna i uzbudljiva avantura i pri tome je važno da se ne fokusirate odmah na zaradu već da uživate u pisanju, a nakon nekog vremena, zarada će doći sama po sebi.
Blog generalno nije teško pokrenuti, ali održavanje nije toliko jednostavno.
Za svaki blog post potrebno je nekoliko sati do nekoliko dana.
Što i o čemu pisati?
Neki ljudi pišu o svom životu općenito, neki o svojim poslovima, hobijima, a neki žele govoriti svijetu o svojoj djeci i kako je to biti roditelj. Možete pisati o čemu god želite, ali ne zaboravite, pisat ćete o ovoj temi nekoliko puta tjedno i ako nemate entuzijazam za to, koji će se odraziti kroz vaše postove, kako očekivati da ga imaju čitatelji.
Kako do čitatelja?
Danas blog ne može opstati bez društvenih mreža. Facebook, Instagram, Pinterest (tražilica)…
S vremenom shvatimo što našu publiku najviše interesira (što vidimo po lajkovima i komentarima) i dajemo bazu na te blog postove; što ne znači da ostale zanemarujemo.
Moja publika obožava torte i dizane kolače, ali ja objavljujem i chia puding sa spirulinom ili postove o namirnicama: Zašto trebamo jesti mahunarke ili napišem članak o fotografiji. Nekoga će i to zanimati!
Kako do klijenta?
Danas blogovi i web stranice svakodnevno „niču“ i zaista je teško sve to popratiti. Mi koji smo u tome ne možemo otkriti svaku stranicu, a kamoli velike tvrtke. One većinom unajmljuju marketinške agencije koje se bave njihovim digitalnim marketingom te ne možemo ni znati kojoj se agenciji obratiti. U početku sam se javljala direktno tvrtki, od većine nisam dobila odgovor (nikad neću doznati je li to zato što im moja stranica nije bila interesantna ili mail nije ni pročitan), ali sam ipak dobivala odgovore i krenula u pregovore.
Danas marketinške agencije same dođu do mene i šalju upite o mogućoj suradnji i novim projektima. Agencije s kojima sam već surađivala često se vraćaju budući da je svaki projekt korektno odrađen, na obostrano zadovoljstvo.
Plan objava
Krajem mjeseca šaljem klijentima plan rada te nakon autorizacije radim na planu objava.
Početkom svakog mjeseca već imam dogovorene i isplanirane datume objava. Ako klijenti imaju svoje želje, upišem u kalendar vodeći računa da sponzorirane objave ne idu uzastopno.
Objavljujem uglavnom svaki dan, u isto vrijeme; nedjeljom su to video recepti, srijedom Savjeti srijedom; ostale dane rasporedim sponzorirane objave i svoje uratke.
Može li se živjeti od bloga?
To je prvo pitanje koje mi postavljaju kad čuju čime se bavim.
Počela sam zarađivati tek nakon 3 godine. Da, može se živjeti, ali morate znati i ovo:
Kad nekome „pokušam“ objasniti čime se bavim, prvo je pitanje: Koliko zarađuješ?
Ako tako razmišljate, odustanite u startu. Potrebno je ispeći i fotografirati jako puno torti i kolača (i pojesti puno žganaca), provesti sate i sate na društvenim mrežama i predstaviti se pratiteljima, odgovoriti na mnoštvo poruka i pitanja… i tek tada ćete početi zarađivati od ovog posla.
Trebate imati izbor, uvijek neki „pravi posao“ u rukavu. Neće svaki mjesec biti tako „dobar“ kao prosinac!
Želite li se baviti ovim poslom? Pripremite se na neprospavane noći, tjedne bez vikenda i godine bez odmora, a za nagradu dobit ćete ispunjeno srce!
Fotografije: Od slatkoga slađe
