Blog Daj kolačić tek je nedavo ugledao svjetlo dana, a već je oduševio čitatelje savršenim slasticama koje izgledaju kao da dolaze iz najboljih slastičarskih časopisa.
Mlada majka dvojice sinova, Lorena Mihelčić, prije nešto više od dva tjedna pridružila se brojnim hrvatskim gastro blogerima pokrenuvši svoj blog Daj kolačić. Baš kao što se iz imena može iščitati, blog je u cijelosti posvećen slasticama, a ova diplomirana ekonomistica i samouka hobi slastičarka korisnike društvenih mreža osvojila je slasticama čiji savršen izgled ostavlja bez daha. Red biskvita, red želea, red kreme – u njezinim slasticama baš svaki se sloj jasno vidi, a preciznost reza i urednost koja odlikuje njezine kolače, navodi na pomisao da je riječ o profesionalnoj slastičarki, a ne tek o zanesenoj ljubiteljici slastičarstva.
Iako sanja da će jednom slastice osim članovima obitelji i prijateljima, moći posluživati i gostima u svojoj vlastitoj slastičarnici, Lorena oprezno kaže da ide korak po korak – baš kao što je tako, polagano i temeljito, stjecala znanje i iskustvo u pripremi slastica.
Koliko je izazovno osobi s dijagnosticiranim dijabetesom pripremati toliko kolača, ali i upletu li se u njezine slastičarske avanture i vješte ručice njezinih sinova, ispričala je u razgovoru za naš portal.
Nedavno ste pokrenuli slatki blog Daj kolačić. Što vas je potaknulo na to da se upustite u blogerske vode i odakle ideja za ime?
Prvenstveno, hvala vam najljepša na pozivu i interesu za blog. Raduje me što mogu s ovako divnim portalom podijeliti svoju priču. Prije točno dva tjedna sam službeno otvorila svoju stranicu o slasticama, no ideja o tome rodila se davno prije. Obožavam hranu općenito, ali ljubav prema slatkome je nešto posebno. Oduvijek me oduševljavala slastičarska kreativnost koja se posljednjih nekoliko godina digla na posebnu razinu te sam ju intenzivno pratila i divila se glaziranim sjajnim porcijama. Upravo to me potaknulo da naučim ponešto i sama izraditi, budući da nisam pojma imala o tehničkom dijelu, ali sam itekako znala što mi je ukusno. Sve je krenulo s potpuno amaterskim fotografiranjem hrane i objavama na Instagram profilu, no s vremenom sam počela dobivati puno upita za recepte i prijedloge za otvaranje bloga i to me motiviralo da se ozbiljnije uhvatim onoga što volim. Ideja za ime je nastala tako da doslovno znači to što znači – Daj Kolačić, bez puno filozofije.
Kako je zamišljen vaš blog – što sve čitatelji od vas mogu očekivati? Kakve sve recepte – tradicionalne, moderne, zdrave, egzotične…?
Krenula sam s onime što ja volim i što je meni fino. Svi su recepti moji i trudim se prenijeti ih čitateljima na što jednostavniji način. U principu sam dugo isprobavala, griješila, pa tako i učila te želim olakšati drugima da ne prolaze isti put jer to zna biti frustrirajuće. Obožavam tradicionalne kolače, no mislim da ima puno mjesta da ih se doradi i malo modernizira. Budući da su nam svi sastojci danas lako dostupni, a ja volim eksperimentirati, biti će tu svega i nadam se da će recepti naći svoje obožavatelje.
Iako ste novo lice na blogerskoj sceni, mnogi su vaše slastice već prije zamijetili na društvenim mrežama. Koliko se dugo već bavite pripremom slastica i kako se uopće rodila ta vaša ljubav prema pripremi kolača?
Posljednje tri godine sam se baš posvetila slatkome. Testirala sam cijelu ponudu kolača iz obližnjih slastičarnica (što i nije baš pohvalno haha) pa sam se mogla posložiti s onime što mi odgovara teksturom i okusom. Točno sam znala što tražim od određenog kolača, a kući sam to pokušala dobiti sama. Nisam stala dok nisam uspjela! Moj muž je bio pokusni kunić, pitajte njega kolika je to muka bila. Inače mi je podrška u svemu, pa tako i u ovome. Doista mi je od velike pomoći!
U opisu vašeg bloga pročitala sam da ste dijabetičar. Koliko je onda teško odnosno izazovno biti stalno okružen slasticama i jeste li možda razvili i recepte koji bi bili prilagođeni dijabetičarima?
Tako je! Dijabetičar sam već 15 godina i ne gledam na to kao problem. Savršeno živim s njim i ne ograničava me ni u čemu. Mislim da je jako bitna samodisciplina kod takve bolesti i da poznaješ svoje tijelo. Moj jelovnik ne izgleda nimalo glamurozno kao što mi možda izgleda feed na Instagramu. Hranimo se što zdravije možemo i kuham svakodnevno, posebice držim do ekološkog povrća i mesa jer želim obitelji dati najbolje. Što se tiče zdravih recepata, sjajno mi je što na sebi mogu testirati što god skuham ili ispečem pa odmah vidim kako mi djeluje na glukozu. Imam puno recepata za slastice sa zamjenskim šećerima (eritrit, stevija i ksilitol) i zamjenskim brašnima (kokosovo, bademovo itd.) koje se mogu jesti bez grižnje savjesti. Biti će na blogu ubrzo!
Ono što naročito oduševljava korisnike društvenih mreža jest savršen izgled vaših slastica. Sigurni smo da mnoge naše čitatelje zanima kako postižete tako savršen rez, uredan izgled kolač, divne dekoracije…. Otkrijte nam neke svoje male trikove i koliko vam je zapravo trebalo da dođete do tako savršenih slastica.
Hvala vam! Da, puno sam takvih komentara pročitala. Zapravo, stvar je vrlo jednostavna. Kada nešto radim, pazim da krajnji rezultat bude uredan. Kalup obavezno obložim acetatnom folijom, silikonske kalupe također obložim prijanjajućom folijom, tako da mi slaganje torte bude lako jer želim da svi slojevi budu lijepo i jasno vidljivi. Prije rezanja torte ili kolača, potrebno je nož uroniti u vruću vodu i nakon svakog reza brisati ga kuhinjskim ubrusom pa ponoviti postupak. Naravno, i tekstura kolača igra veliku ulogu. Krema treba biti čvrsta, a opet ne gumasta od želatine. Žličica mora prolaziti glatko. To se ukratko zove – opsesija.
S nama ste sada podijelili neke svoje savjete i trikove, a tko je vama otkrio najvažnije tajne uspješne izrade kolača?
Zapravo – nitko i svi! Puno čitanja, gledanja videa, tutorijala na Youtubeu. Sve se svodilo na pokušaj – pogreška metodu. Čovjek najbolje nauči kada pogriješi, tako barem kažu!
Imate li možda i neko formalno znanje u pripremanju slastica, jeste li prošli neke tečajeve, edukacije, radionice ili ste sve naučili samostalno, metodom pokušaja i promašaja?
Po struci sam diplomirani ekonomist, moj se posao bazirao na bankarstvo i financije. Nisam nikada pohađala tečajeve niti edukacije. Sada mi je žao jer bih sigurno uštedjela na živcima.
Znamo da priprema kolača zahtijeva dosta vremena i strpljenja, a vjerujemo da vam kao majci dvoje djece često nedostaje vremena. Kako uspijevate uz malu djecu u kući pripremiti sve svoje slastice i sudjeluje li možda već i oni u izradi kolača?
Da, teško je uskladiti sve obaveze i odgovornosti uz moja dva dečka. Još je i muž na brodu pa mi manjka vremena za stvari koje volim. Ali, svaki slobodan trenutak posvetim tomu pa nekako uspijem guštati. Manji ima jednu godinu, a stariji je upravo navršio osam. Moram priznati da on radi bolje muffine od mene i voli pomagati i sudjelovati u svemu što se sprema!
Tek ste krenuli s blogerskom karijerom, no vjerujemo da ste već dobro upoznati sa situacijom na hrvatskoj blogerskoj sceni. Imate li među hrvatskim gastro blogerima nekog čiji rad osobito cijenite?
Već duže pratim mnoge blogove, a osobito bih istaknula one koji su mi pomogli sa savjetima i potaknuli me na otvaranje vlastitog. Darko Kontin, Janjolinka i Maja sa Jedozovni Duo. Hvala još jednom!
Na vašim fotografijama na društvenim mrežama mogu se vidjeti doista najrazličitije vrste slastica. No, kada biste morali birati, koju biste slasticu izabrali kao svoju najdražu i zašto?
Kao iz topa – choux au craquelin! Upravo zato što ima sve što obožavam. Puno fine kreme, meko tijesto pa malo hrskavog pokrova. Mljac!
Koliko su zapravo slastice zastupljene na vašem obiteljskom jelovniku i odakle crpite inspiraciju za sve prekrasne recepte koje pripremate?
Zastupljene su svakako. Ako ne na stolu, onda barem u zamrzivaču čekaju svoj red za pečenje ili već spremne za odmrzavanje. No, sve radim u „tester“ verzijama u malim količinama, čisto da si odredim neke smjernice ili da znam što treba popraviti za drugi put.
I na kraju, otkrijte nam možemo li od vas nakon bloga očekivati još slatkih projekata – možda kuharicu, slastičarnicu…?
Iskreno se nadam svojoj maloj slastičarnici. Ali, sve u svoje vrijeme, ovisno o mogućnostima. Nikada ne znaš što ti život nosi. Zasad nam je dovoljno sladak, nadam se da će takav i ostati!
Fotografije: Lorena Mihelčić
