Kako bi djeci pobliže približio lokalnu gastronomsku povijest i tradiciju, Ivica Kipre izdao je edukativnu publikaciju pod naslovom „Antike ričete moje none“ u kojoj se nalazi sedam recepata za slastice dubrovačkog kraja.
Autor projekta i teksta publikacije, viši kustos Dubrovačkih muzeja Ivica Kipre, na ideju o pokretanju projekta došao je prije dvije godine zbog želje da djeci na jednostavan i slikovit način približi lokalnu gastronomsku povijest i tradiciju. „Kada smo promišljali o publikaciji i dugoročnom projektu, zamislili smo to kao dinamičan proces prikupljanja i odabira starih ričeta, u prvom redu slastica te njihove prezentacije djeci kroz jednostavne upute i šarene ilustracije. Nadamo se da će ovo biti samo prvi broj naše male serije. Iako se radi o dječjoj publikaciji, ne sumnjamo da će ona zainteresirati i one starije.“ – osvrnuo se Kipre na projekt.
Svrha ove publikacije jest prijenos znanja s odraslih na djecu, zatim poticanje kreativnog druženja među generacijama, osnaživanje osjećaja lokalne i opće pripadnosti europskom kulturnom krugu, ali i pregled bogate kulture dubrovačkog stola.
Publikacija je u cijelosti pisana u dubrovačkom idiomu, a na samom kraju publikacije nalazi se rječnik dubrovačkih riječi za lakše razumijevanje. Upravo na taj način čuva se dubrovački govor, još jedan element nematerijalne kulture koji je na nacionalnoj listi zaštićene nematerijalne baštine.
„U obradi dubrovačkih riječi pomogli su mi gospar Marojica Bijelić i kolegica, viša kustosica Ivona Michl, dok je publikaciju ilustrirala grafička dizajnerica Nora Mojaš. Kroz njezine tople i živopisne ilustracije none Đive i njezine unuke Lucije, dubrovačkog komina te slastica koje primamljivo zovu da ih se kuša, čitatelj za trenutak biva premješten u sjetne ambijente djetinjstva.“ – ispričao nam je Kipre.
U publikaciji se nalazi sedam recepata za slastice kao što su cukarini dumana od Danača, dva recepta za pandolete, pandišpanj, dubrovačku bijelu tortu, tortu od skorupa i stare dubrovačke palačinke.
„Ovih recepata, ali ni naše publikacije ne bi bilo da u sve nije uključen gospar Marojica Bijelić, turistički vodič, kolekcionar i vrstan poznavatelj dubrovačke materijalne i duhovne kulture. On je u svom domu sačuvao brojne stare kuharice, a između ostalog i rukom pisane recepte svoje none Pauline Benić i majke Ljubice Bijelić iz prve polovice 20. stoljeća, pa sve do 1960-tih. Uz njegovu pomoć odabrali smo recepte za neke od zvučnih slastica koje su se u to vrijeme spremale u Dubrovniku, a da sastavom i pripremom nisu odveć složene. Sve te slastice pravile su se u Dubrovniku, ali su one, može se reći, dio mediteranskog gastronomskog ili konditorskog nasljeđa. Sve je nekada od nekud stiglo, pa tako i u Dubrovnik iz Italije, Španjolske ili srednje Europe. Za nas je značajno da su određeni recepti brzo bili prihvaćeni od zajednice te su se afirmirali kao njezina osobitost i postali dio životne svakodnevice. Time su ujedno, uz brojne druge delicije, postali dio nasljeđa.“ – za kraj je zaključio autor.
Fotografije: Dubrovački muzeji
