Nakon što je Božić 2020. zasladila svojom „Sasvim malom božićnom kuharicom“, Ana-Marija Bujić je za Uskrs 2022. pripremila novo ukoričeno izdanje prigodnih recepata – „Sasvim malu uskrsnu kuharicu“.
Njezinu priču znate, njezin blog jedan je od najdugovječnijih gastro blogova u Hrvatskoj, njezine kuharice redovito omiljene u kuhinjama diljem Hrvatske, a restoran mnogima najdraže mjesto za dobro jelo u Dubrovniku. Ona je Ana-Marija Bujić, našim čitateljima već toliko poznata da je više ne trebamo predstavljati. Jer iza nje stoji više od desetljeća dug rad na blogu „Da mi je nešto slatko“, restoran Pantarul, čak četiri objavljene kuharice (od čega dvije na engleskom jeziku), a sada na tržište stiže i peta – „Sasvim mala uskrsna kuharica“ u kojoj Ana-Marija donosi ono najbolje za ovaj blagdan – pregršt slatkih i nešto slanih recepata, poneku „uradi sam ideju“, ali i savjete što s hranom koja nakon blagdana ostane.
Dolazak kuharice na tržište mnogi su jedva dočekali, a mi smo jedva dočekale priliku da još jednom sjednemo i popričamo s Ana-Marijom, koja nam je otkrila one slatke priče iza objektiva aparata, ali i ispričala što nas sve čeka na stranicama njezinog novog ostvarenja.
Novi blagdan, nova kuharica, nova prilika za razgovor. Nakon „Sasvim male božićne kuharica“ stigla nam je i „Sasvim mala uskrsna kuharica“. Za početak nam odmah otkrijte – što ih spaja, a što razdvaja?
Promatram ih kao sestre: božićna je zimska i poziva na čitanje pod dekicom uz kakao, a proljetna je razigrana, vesela, puna cvijeća, slastica i pisanica. Zajednički im je fokus na slastice, grafičko oblikovanje i taj neki blagdanski duh koji se nadam da su obje uspjele prenijeti. Formatom su jednake, brojem stranica podjednake (Uskrsna ih ima 8 više), a jednaka je i količina truda i ljubavi koje sam u obje uložila.
Božićnu ste pripremali tijekom ljeta – je li se ova uskrsna „pekla“ u božićno vrijeme (smijeh)?
Nije (smijeh)! Uskrsnu sam najvećim dijelom pripremala lani na proljeće i baš u vrijeme Uskrsa. Neke završne detalje „popeglala“ sam ove godine u veljači.
Ovo je vaša već četvrta odnosno pet kuharica (ako računamo i hrvatsko i englesko izdanje Pantarula doma). Jesu li procesi pripreme kuharice za vas postali nešto sasvim normalno i predvidljivo ili vas još uvijek nešto uspije iznenaditi?
Zahvaljujući tom iskustvu procesom izdavaštva već sam solidno ovladala tako da neke zamke znam predvidjeti, ali svaki je projekt poput novog djeteta – znate kako općenito s djecom ide, ali svako od njih posebno je na svoj način. Tako je i s knjigama – svaka nosi neke svoje posebnosti i doza uzbuđenja uvijek je prisutna.
Otkrijte nam više o ovoj kuharici – koliko se recepata nalazi u njoj i naravno, koliko je slatkih?
U kuharici je nešto više od 40 recepata podijeljenih na šest poglavlja (Slatki kruhovi, Kolači(ći), Torte, Slano, Uradi sam(a) i Kad nešto ostane…). Kao što se po naslovima cjelina vidi, dominiraju slatki recepti. Ipak je kod mene sve krenulo sa „Da mi je nešto slatko…“!
Kako je došlo do nastanka ove kuharice – potpuno spontano ili su vas možda čitatelji potaknuli na to?
Zapravo oboje. Kad sam izdala Sasvim malu božićnu kuharicu, neke su mi čitateljice odmah u šali rekle: „OK, idemo sad Uskrsnu!“ U tim bih se trenucima samo nasmijala i odmahnula rukom i uopće to nisam ozbiljno doživljavala. Sve do onog trenutka kad sam krenula slagati jednu malu PDF kuharicu uskrsne tematike koju sam željela poslati primateljima svog besplatnog mjesečnog newslettera. Kad sam složila sav materijal, ponijeli su me svi ti cvjetići, torte i zečići i shvatila sam da su moje čitateljice imale pravo te da ta tematika zaslužuje završiti na papiru. Godinu dana poslije i osvanula je među tvrdim koricama.
Koliko je vremena otišlo na osmišljavanje ove kuharice? Što vam je ovaj put bila nit vodilja kod odabira recepata?
Na kuharici sam s kraćim prekidima radila otprilike jednu godinu. Nastojala sam pokriti sve bitne elemente uskrsnih blagdana i napisati onakvu kuharicu kakvu bih i sama voljela listati – kolači za goste, slatki kruhovi poput pince, lagane torte za kraj zasitnijeg obroka, nekoliko konkretnih slanih jela, ideje za dječje uradi-sam projektiće i na kraju nekoliko prijedloga za iskorištavanje ostataka pince ili tvrdo kuhanih jaja (čini mi se da često imamo takve situacije!).
Jesu li izrada recepata i fotografiranje išli glatko ili ste se suočavali s kakvim poteškoćama? Ispričajte nam neku smiješnu anegdotu (ako je bilo takvih).
Kako vrijeme više odmiče i kako sve više radim, tako su teškoće s pripremom i snimanjima sve rjeđe. Nekih ozbiljnih problema ovaj put nije bilo, a smiješnih situacija ima uvijek. Evo nekoliko primjera: za raviole sa žumanjcima sve sam složila, namjestila set za snimanje, voda je vrela i bila spremna da ubacim tjesteninu kad odjednom… umrla SD kartica u fotoaparatu. Trk po novu dok sve nije propalo.
Nadalje, jednu od torti snimali smo na brzinu prije ručka na koji smo je trebali odnijeti. Smjestila sam muža s tortom u rukama pred susjedino stablo, a on se samo nadao da nitko neće naići i pitati što to radimo. A kad sam snimala dječicu (petogodišnjake) za jedan DIY „recept“ bilo ih je vrlo teško sve smjestiti u isti kadar jer je svatko od njih u tom trenutku imao neku novu ideju ili želju! Ma zapravo – koliko fotografija i recepata, toliko i popratnih priča oko njih. To je ujedno i jedan od razloga zašto ovoliko volim posao kojim se bavim.
U božićnom ste izdanju čitateljima ponudili ideje za ukrašavanje, ali i savjete za izradu slastica na kraju knjige. Je li takvo što i u ovom izdanju?
I u ovom se izdanju nalaze neki prijedlozi za ukrašavanje, a savjeti su ovaj put usredotočeni na rad s dizanim tijestom. Ovo je također i treća kuharica u kojoj nanovo nudim poglavlje pod nazivom „Slastičarska matematika“ jer smatram da svaka kuharica mora biti mali univerzum za sebe i samodostatna, a vidim da se čitatelji često muče s preračunavanjem količina za različite veličine kalupa.
Budući da su u vrijeme izdavanja prethodne kuharice na snazi bila brojna ograničenja zbog Covida, nije bilo mogućnosti za održavanje promocije, no sada stvari čini se idu na bolje. Hoćete li ovaj miran period možda iskoristit za promociju oba blagdanska izdanja?
Čini mi se da ipak i dalje postoji izvjesna doza opreza kod ljudi, a i Uskrs samo što nije na vratima pa sam i ovo izdanje promovirala samo online. Usudim se nadati da ovo neće biti posljednja knjiga koju izdajem pa da će sljedeći put sve već biti „staro normalno“ i da ćemo se moći družiti uz knjigu, čašu i zalogaj – kako i jest najljepše.
Koji biste recept izdvojili iz ove kuharice i zašto?
Svakako bih izdvojila recept za pincu jer meni bez pince nema Uskrsa. Taj prekrasan starinski, aromatični slatki kruh pečem samo jednom godišnje i zato za mene ima poseban šarm. Recept koji se nalazi u knjizi detaljno je objašnjen i razrađen, dolazi s rasporedom sati kad se što radi i s čitateljima sam podijelila sve svoje male aseve iz rukava. Doza koju navodim prilično je velika, ali namjerno je tako jer na taj način jednim limom za pečenje možete usrećiti jako puno ljudi!
Već ste nešto natuknuli u prethodnim odgovorima, ali za kraj otkrijte nam – je li ovdje kraj vašem izdavaštvu ili već planirate nastaviti s izdavanjem kuharica?
Knjige i kuharice su mi posebna strast pa se nadam da moje izdavaštvo ovdje ne staje. Sad će ići jedna mala pauza da se ponovno napune kreativne baterije. Planiram još neka usavršavanja na području fotografije i pisanja i već imam nekoliko ideja što bih i kako sljedeće, ali vjerujem da svaki projekt dolazi u svoje, pravo vrijeme pa zato zasad o budućim idejama šutim.
Novu kuharicu s Ana-Marijinim potpisom možete naručiti u njezinom webshopu.
Fotografije: Ana-Marija Bujić
