Medicinska sestra Kristina Stipanović svoje će vjenčanje proslaviti u rodnom Zadru uz tortu koju je dobila u sklopu naše akcije #recimoimhvala
Stručna prvostupnica sestrinstva Kristina Stipanović zaposlena je u KBC-u Rijeka, a ovo je zanimanje odabrala zato što oduvijek voli rad s ljudima, a i rad s rukama pa je smatrala kako je medicina najbolji spoj tih dviju stvari. Inače radi na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu riječkog lokaliteta KBC-a Rijeka, gdje obavlja širok spektar posla – od trijaže, vađenja krvi, snimanja EKG-a, pripremanja i davanja terapije do asistiranja liječnicima pri šivanju, no u doba COVID-19 dodijeljeni su joj poslovi vezani isključivo za zbrinjavanje pacijenata sa sumnjom na zarazu koronavirusom. „S dežurnim je epidemiolozima svaki dan bio dogovoren dolazak pacijenata kojima je postavljena sumnja na zarazu koronavirsuom koji su dolazili u OHBP sušačkog lokaliteta za uzimanje briseva. Za to su bili potrebni jedan liječnik i jedna sestra koji su bili u pripravnosti kod kuće te pozvani da dođu raditi. Moram priznati da je bilo stresno u nekim trenucima kada bi kola hitne pomoći doveli pacijenta u besvjesnom stanju, pronađenog na cesti, od kojeg je nemoguće uzeti epidemiološku anamnezu i znati kamo i kada je pacijent bio. Nakon zbrinjavanja tako hitnog pacijenta uzeli bismo briseve, na kraju smjene išli kući i čekali sutrašnji dan da nam jave je li pacijent pozitivan ili negativan na COVID-19. I tako iz dana u dan.“ – priča nam Kristina.
Njezino se vjenčanje trebalo održati 26. lipnja, no korona je uvelike utjecala na njezine planove. „Imali smo sve rezervirano i pripremljeno, pozivnice su bile podijeljene. Međutim, kako je došlo do epidemije, odlučili smo prebaciti vjenčanje na 30. kolovoza 2020. zbog neizvjesnosti razvoja situacije. Mjesto je ostalo isto, održati će se u Zadru gdje sam i odrasla. Broj ljudi se, nažalost, smanjio jer je dvadesetak uzvanika van Hrvatske te samim time nisu u mogućnosti doći.“ – osvrnula se na situaciju koja ju je zatekla.
Svoga zaručnika Kristina je upoznala u Rijeci na Student day festivalu, 2012. „On je iz Nove Gradiške, a ja iz Zadra pa smo se nekako našli na pola puta. Igrom slučaja, on je bio susjed i prijatelj mojih prijateljica s fakulteta, ali se u godinu i pol dana nakon festivala nismo nikad sreli ni u kvartu, ulazu ili u gostima kod prijateljica. Nekako mislim da je sudbina imala svoje prste u tomu jer nakon godinu i pol dana kad smo se ponovo sreli, počeli smo se družiti, zaljubili se i postali nerazdvojni. On je tada bio u Zagrebu, a ja u Rijeci i stalno smo se čuli, viđali kad smo mogli te se on nakon nekog vremena odlučio vratiti u Rijeku i tu smo započeli svoj zajednički život.“
Izgled svadbene torte još nisu konkretizirali, no razmišljaju o jednostvanom boho/rustikalnom izgledu. Što se pak okusa tiče, tu odluku definitivno imaju – žele ferrero tortu jer taj okus oboje jako vole, a smatraju i da će većini ljudi to biti fino. „Torta će svakako biti na kat, jer svaka svadbena torta bi trebala biti na kat!“ – kaže Kristina.
Za sam kraj poručila je svim mladenkama iz hitnih službi da se prijave na našu akciju jer smatra da je to jedna prekrasna gesta i veliko hvala svima koji su bili na prvoj liniji borbe protiv koronavirusa. „Uvijek je lijepo čuti iskrene riječi hvale, a ovaj put to je u obliku djela koje, kao što svi već znamo, govori više od tisuću riječi. Ne mogu opisati koliki sam vrtlog emocija osjetila kada mi je kolegica poslala vaš prvotni članak i rekla mi neka se javim jer lijepo je znati da netko misli na vas. I ovim putem joj želim zahvaliti! Također hvala i vama na akciji jer medicinske sestre (a i općenito zdravstveni djelatnici) su često obasipane ružnim komentarima te nam svaka mala zahvala puno znači, a vaša je zaista velika!“
Fotografije: Kristina Stipanović
