Buđenja će mnogima od sada biti slađa jer se na tržištu odnedavno nalazi kuharica „Jutra uz Kuživanciju“ – sve o ovom novom izdanju za naš je portal ispričala sama autorica Edita Šimić.
Predivnim kuharicama koje nose potpis naših blogerica nedavno se pridružila i kuharica „Jutra uz Kuživanciju“ koju potpisuje Edita Šimić, Splićanka s njemačkom adresom, hrvatskoj publici poznata kao autorica bloga Kuživancija.
Ova nova knjiga recepata koja donosi i oko dvadeset recepata za slatke doručke prva je iz trilogije kuharica koju je Edita pripremila u suradnji s Irenom Orlović iz izdavačke kuće Harfa pod kojom je kuharica i izdana.
Da je riječ o doista kvalitetnom izdanju koje osvaja izgledom i receptima svjedoči i oduševljenje koje je ovo novo izdanje izazvalo kod korisnika društvenih mreža. No, poznavatelje Editinog dosadašnjeg rada to nije iznenadilo jer iza nje je sedam godina uspješnog vođenja bloga Kuživancija koji je rastao i mijenjao se zajedno s njom.
Kako je otkrila čarobni svijet zdravije prehrane, svoj rodni Split zamijenila Njemačkom, ali i koje još kuharice možemo očekivati, otkrila je u intervjuu za naš portal.
Prije desetak dana iz tiska je izašla vaša kuharica Jutra uz Kuživanciju, koja predstavlja prvi dio vaše trilogije kuharica. Možete li nam malo detaljnije opisati vaš projekt kuharica i koliko će slastice biti uključene u vašu priču?
Priča je zamišljena kao trilogija te su „Jutra uz Kuživanciju“ njen prvi dio. Kuharica je izdana po izdavačkom kućom Harfa, a pod palicom Irene Orlović koja me ohrabrila na ovaj potez.
Najviše su me inspirirali indie časopisi koji izlaze na kvartalnoj i polugodišnjoj razini, ali ne samo sadržajno već i estetski. Drugi dio bi se trebao odnositi na ručak/večeru, a treći bi bio kompletno posvećen slasticama. Imam već neke zamisli, ali sad je zaista prerano o tomu govoriti. Što se konkretno slastica tiče, konstatno tražim i testiram recepte bez rafiniranog šećera i bijelog brašna. Htjela bih svojim pratiteljima ponuditi alternativu, pogotovo onima koji zaista beskompromisno određene sastojke ne smiju jesti.
U ovaj prvi dio uključeno je preko 40 recepata, od kojih je velika većina novih recepata koje čitatelji do sada nisu imali prilike pročitati na vašem blogu. U kolikoj su mjeri u prvoj kuharici zastupljeni slatki recepti i koje sve slatke ideje čitatelji mogu pronaći na stranicama vaše kuharice?
Nije tajna da preferiram slatki doručak, međutim za mene je i voće kategorija slatkog. Nema klasičnih peciva, ali ima smoothie zdjela, zobenih kaša, džemova bez šećera itd. Osobno sam velika ljubiteljica koncepta bruncha tako da se druga polovica knjige odnosi na slane recepte gdje sam više koristila povrće. Rekla bih da je omjer pola pola.
Koliko ste dugo radili na stvaranju prvog dijela kuharice i je li drugi dio već u pripremi?
Priča se odužila, djelomično zbog korone, a djelomično i zbog toga što je meni ovo prvi put da se upuštam u ovakvu priču i trebalo je puno toga definirati. Na receptima i fotografijama sam intenzivno radila 4 mjeseca, ali čak i nakon toga neke sam stvari mijenjala. Drugi dio je skiciran u mojoj glavi i koncept je osmišljen. Znam što bih htjela, a i sada imam iskustvo iza sebe. Drugi put je uvijek lakše.
Čemu ste posebno posvetili pozornost prilikom izbora i pripreme recepata za kuharicu – jesu li to sastojci koji se koriste u pripremi, izgled samog jela, fotografiranje ili pak sve?
Nadam se da djeluje da sam svemu jednako posvetila pažnju. Ali ako baš moram nešto izdvojiti rekla bih receptima! Na kraju krajeva, oni su najvažniji! Iako sam privatno dosta hrabrija što se namirnica tiče i volim eksperimentirati, za kuharicu mi je bilo mi je važno da su sastojci lako dostupni!
Koliko je bilo teško izabrati slatke ideje za doručak koji će se naći u ovoj kuharici, a koji ne i je li vam općenito izbor recepata koji ćete uvrstiti u kuharicu bio najveći izazov?
Nije! Ovo je nekako bilo poprilično jednostavno! Imam već iskustva što moji pratitelji vole i očekuju od mene. Time sam se vodila! Doslovno sam ih ispisala u jedno popodne, a putem dorađivala. Ne mogu se sjetiti ni jednog trenutka koji mi je zadavao glavobolju što se recepata tiče.
Vaša trilogija počinje baš s receptima za doručak, za koje ste na svom blogu već objavili dvije PDF kuharice. Znači li to da vam je doručak najbitniji obrok u danu i kako je publika reagirala na vaše PDF kuharice?
Tako je, PDF-ovi su bili svojevrstan uvod. Iznenadila sam se da je za njima uopće postojala potreba. Ljudi vole da im je sve na jednom mjestu, čak su i dva klika ponekad previše. Unatoč mnogim trendovima preskakanja doručka u zadnje vrijeme, smatram da je izuzetno važno, pogotovo ženama, ujutro pojesti kvalitetan obrok, osvijestiti trenutak i uzemljiti se. Večeru mogu bez problema preskočiti, ali doručak nikako. Za mene je to još uvijek najvažniji obrok u danu.
Objava vaših kuharica rezultat je predanog rada na vašem blogu Kuživancija. Ispričajte nam malo o svojim blogerskim počecima – kako je sve krenulo, što vas je potaknulo da otvorite svoj blog i kako se priča razvijala tijekom godina?
Blog sam započela prije 7 godina bez ikakvih namjera i plana. Bio je rezultat moje selidbe u Berlin i otkrivanja jednog sasvim novog svijeta. Također, i sama sam puno radila na promjeni prehrane tako da je sve završilo onim što se danas zove „Kuživancija”. Ništa se nije dogodilo preko noći, sve je išlo svojim tijekom. A i ja sam se dosta posljednjih godina promijenila tako da je i to svakako utjecalo na sam blog. Ne radi se samo o promjeni, već o širenju znanja i znatiželjnosti. Vjerujem da će moja priča tek doživjeti potpune obrise onoga što živim i osjećam. Nekako osjećam da sam tek na početku.
Na blogu ste napisali da vam je objava vlastite kuharice najveća želja, koju ste upravo ostvarili. Imate li nakon toga daljnje motivacije za vođenje bloga i smišljanje novih recepata?
Da, to mi je oduvijek bila želja i tada sam mislila da nakon toga neću više imati šta raditi (smijeh). Ali danas, dapače, neka se vrata tek otvaraju, a moja lista želja je sve duža i duža tako da ideja i želja ne nedostaje.
Koliko vam je vremena potrebno za osmišljavanje i pripremanje recepata, naročito slastica te za njihovo fotografiranje?
Slastice uvijek prethodno testiram, često je potrebna dorada, tek nakon toga slijedi fotografiranje, obrada i pisanje teksta te cijela procedura koja slijedi nakon toga. Slana jela mi idu puno brže, ali uvijek vam treba bar jedan dan.
Iz rodnog ste se Splita prije nekoliko godina preselili u Berlin. Postoje li neki splitski slatki okusi koji vam posebno nedostaju u vašem njemačkom domu i pripremate li često hrvatske tradicionalne slastice svojim prijateljima u Njemačkoj?
Nikada (smijeh)! Orahnjaču i štrudel od jabuka je uvijek radila moja baka. Iskreno nikada ih nisam sama napravila, nikada nisam imala ni želju. Uvijek me više veselilo i ispunjavalo kada bi nam ih ona radila. To su slastice uz koje me vežu predivne uspomene. A mama radi najbolje palačinke sa sirom i to na slatko. I to čuvam kao uspomenu i jedem kada sam u Splitu. Ali zato često radim neke slane recepte koji me jako podsjećaju na doma!
Iako ne živite u Hrvatskoj, sigurni smo da pratite hrvatsku blogersku gastro scenu. Možete li usporediti hrvatske gastro blogere s njemačkim? Koga biste od svojih hrvatskih kolega izdvojili kao one čiji rad osobito cijenite?
Definitivno više pratim hrvatsku nego njemačku scenu. Ne želim nikoga izdvajati, ali zaista je nekolicina njih hobi pretvorila u posao što je velika stvar i iziskuje u najmanju ruku puno hrabrosti. Volim takve priče i svima bi nam trebale biti vjetar u leđa.
Koje su kvalitete bitne za vođenje uspješnog gastro bloga – kako se izdvojiti u masi drugih blogera?
Ne znam mogu li na ovu temu reći nešto novo osim autentičnost i dosljednost. Dodala bih i iskrenost. Moj je dojam da čitatelji to posebno cijene. Nije važno da sve znate najbolje već je važno da se mogu poistovjetiti s vašim putovanjem.
Vaš blog poseban je i po tomu što je posvećen zdravijem načinu prehrane – kako ste se „okrenuli“ od one tradicionalne prehrane koja je svima nama bliska i krenuli sa zdravijom prehranom? Koliko je ta promjena bila teška i koliko je učenja uključivalo svladavanje osnova zdrave prehrane? Jeste li stekli i neko formalno obrazovanje u ovom području?
Ovo je stvarno jedna jako zanimljiva tema pogotovo što se u zadnje vrijeme o prehrani jako puno priča. Ne mislim da je tradicionalno loše. S druge strane, u Hrvatskoj konkretno, jako mali postotak ljudi se hrani tradicionalno. Iznenadili bi se koliko se u Dalmaciji naprimjer, jede malo ribe. Odmicanje od tradicionalnog nas je odvelo ka „zdravijem”. Puno je razloga, a još više izgovora. Osobno me uvijek privlačila etiketa „zdravijeg“ i imala sam osobne izazove zbog kojih sam promijenila prehranu. Moje je iskustvo da je na takvom putovanju edukacija najvažnija, presudna. Potrebno je vrijeme, strpljivost i upornost. Kada jednom osjetite val pozitivne energije zbog promjene životnih navika, nema više povratka. Nisam stekla formalno obrazovanje, ali to je tematika koja me toliko zanima i kojoj sam jednako posvećena koliko i kuhanju, ako ne i više. Jesmo li ono što jedemo i kako hrana utječe na naše zdravlje. Usudim se reći da nije samo prehrana dio čovjekova zdravlja jer mi nismo isključivo samo fizička bića. Njegujuću holistički pristup životu, njegujemo i tijelo i duh i tada tek sa sigurnošću možemo reći da smo na pravom putu.
Koje su vam namirnice kada je pripremanje slastica postale omiljene od kada ste odlučili preći na zdraviju prehranu, a koje ste u cijelosti izbacili i kako je izgledao taj prijelaz – jeste li odjednom napravili rez ili ste polako izbacivali nezdrave odnosno unosili zdrave sastojke u svoj jelovnik?
Nisam radila radikalne rezove i ne mislim da su dobri. Odnosno, jako je teško ako se odjednom odreknete svega. Doduše, ja nisam imala potrebu, netko mora, to isto čini veliku razliku. Prvo sam izbacila bijelo brašno i šećer iz svakodnevne upotrebe. Toga se držim i danas. I jedno i drugo jedem u posebnim prilikama. Prijelaz je trajao godinama i još uvijek mislim da traje. To je zaista je jedan proces učenja i sazrijevanja. U 20-ima nam mladost ide u prilog, ali nakon 30. recimo, pogotovo nakon 35. već se pomalo kreće osjećati da ništa više ne ide lako, a ni brzo. Volim slastice s orašidima i kreme od tamne čokolade. Za mene je ovo uvijek dobitna kombinacija.
Za kraj, otkrijte nam koja biste tri slatka recepta za doručak iz kuharice naveli kao vaše omiljene recepte?
Štrudel od jabuka u rižinom papiru, Kruh od banane sa suhim smokvama i limunom i Čokoladna zdjela s tahinijem.
Fotografije: Kuživancija
