Priču o pazinskom cukerančiću ispričala nam je Davorka Šajina iz Agroturizma Ograde, koja je prije otprilike dvije godine potaknula pokretanje postupka zaštite.
Pazinski cukerančić nedavno je uvršten na listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske, o čemu smo na našem portalu već pisali. Razlozi zbog kojih je uvršten na ovu listu jesu njegove posebnosti koji ga čine drugačijim od drugih, sličnih slastica koje se pripremaju diljem Hrvatske. Koje su to posebne karakteristike, kao i kako je tekao proces zaštite ove pazinske slastice, ispričala nam je Davorka Šajina.
Upravo je ona najzaslužnija za to što se pristupilo procesu zaštite jer je, pričajući s drugima, došla do zaključka da se cukerančić nekada najviše radio na području Pazina i okolice, a prema njezinom priznanju ideja o zaštiti joj se više godina vrtjela u glavi. Na izazovnom putu priznavanja vrijednosti pazinskog cukerančića kao nematerijalnog kulturnog dobra naišla je na odličnu suradnju s LAG-om Središnja Istra, ali i s Gradom Pazinom, Istarskom županijom, županijskim Udruženjem obrtnika i Gospodarskom komorom te s lokalnim slastičarima.
Posebnosti pazinskog cukerančića leže u njegovom razgranatom obliku, upotrebi amonijaka u pripremi te u umakanju pečenih cukerančića u malvaziju i grubi šećer. Davorka Šajina napominje kako se u nekim krajevima cukerančići umaču u rakiju, u nekim se posipaju finim šećerom, a u nekim se u procesu pripreme umjesto amonijaka koristi prašak za pecivo. Da je upotreba amonijaka u pripremi cukerančića karakteristična baš za Pazin i njegovu okolicu, potvrđuje činjenica da se prije amonijak mogao nabaviti samo u pazinskim ljekarnama, dok ga se u drugim krajevima Istre nije moglo nabaviti.
Prilikom pripreme cukerančića osobitu je pažnju potrebno posvetiti pripremi amonijaka. Naime, amonijak se stavlja u vruće mlijeko te se treba pričekati da se on zapjeni, a zatim se tu pjenicu dodaje brašnu. Svaka domaćica ima neki svoj izvorni recept za ovu tradicionalnu slasticu, ali svi su oni vrlo slični, navodi Šajina. Svi ti recepti su tijekom vremena uglavnom ostali nepromijenjeni, jedino što se promijenilo jest činjenica da se danas češće koristi maslac nego mast. Tajne u pripremi nema, ali ipak važno je napomenuti da je prilikom pripreme cukerančića poželjno pratiti vremensku prognozu. Naime, ukoliko se cukerančići pripremaju za vlažnog vremena, oni će biti jako mekani, a ukoliko se pripremaju po burnom, suhom vremenu, oni će biti više suhi, ali ne pretvrdi. Stoga Šajina preporučuje njihovu pripremu po lijepom vremenu. Također, jedan od savjeta je da se poslije umakanja u malvaziju i šećer cukerančiće prije spremanja u kutije ostavi da odstoje nekoliko sati na zraku kako se prilikom spremanja ne bi slijepili.
Cukerančići se mogu dugo čuvati bez da se pokvare, a kao potvrda tomu može poslužiti i priča o njihovoj ulozi u svadbenim običajima pazinskog kraja. Naime, kada se u prošlosti neka djevojka udavala sve bi se žene iz okoline okupile u njezinoj kući kako bi pomogle njezinoj obitelji u pripremi za svadbu. U prošlosti je postojala jedna velika pletena košara, koju su u Istri zvali manigal i ta jedna košara je bila mjerilo za svatove odnosno toliko je cukerančića trebalo napraviti. To se uvijek radilo tjedan dana prije same svadbe te bi puna košara spremno čekala dan vjenčanja.
Na samom kraja Dubravka Šajina nam je rekla kako je ponosna i na činjenicu da je ovo prva hrana u Istri koja je zaštićena na ovaj način odnosno koja se našla na listi nematerijalnih kulturnih dobara RH. Do sada su se na toj listi našli neki govori, plesovi itd., ali nikad hrana. Njezina želja nikada nije bila zabraniti drugima da pripremaju cukerančiće već samo omogućiti to da se vrijednost pazinskog cukerančića prepozna i zaštiti, a ta joj se želja, očito, ispunila.
Fotografije: LAG Središnja Istra
