Razgovor s Dorom Erceg, najboljom slastičarkom među srednjoškolcima

Razgovarali smo s Dorom Erceg, pobjednicom nedavno održanog Državnog natjecanja srednjih turističko-ugostiteljskih škola  u kategoriji Pripremanje slatkog izloška, koja nam je ispričala sve o slastici kojom je zaslužila pobjedu te o tomu kako su izgledale pripreme.

Dora Erceg, učenica Škole za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu Pula, nedavno je osvojila prvo mjesto u kategoriji Pripremanje slatkog izloška na Državnom natjecanju Gastro. Pripreme pod mentorstvom profesora Roberta Perića trajale su nekoliko mjeseci, a rezultirale su maštovitom slasticom čija je vrijednost prepoznata i nagrađena prvim mjestom.

S Dorom smo razgovarali o tomu kako je uopće odabrala slastičarstvo, kako ona ocjenjuje srednjoškolski program obrazovanja i koji su njezini daljnji planovi. Dora nam je, među ostalim, otkrila kako misli poslati mail Culinary Instituteu of America, na kojem je svoje slastičarsko obrazovanje stekla i naša poznata slastičarka Tea Mamut, a mi joj od srca želimo da dobije pozitivan odgovor.

U ime svih članova redakcije Slatkopedije čestitam vam na nedavnom osvojenom prvom mjestu na Državnom natjecanju Gastro u kategoriji Pripremanje slatkog izloška. Jeste li očekivali pobjedu i koliko vam ona znači za vaše daljnje obrazovanje?

Hvala vam, puno mi to znači. Pobjeda je bila potpuno neočekivana, već sam se bila pomirila s time da neću ništa osvojiti. Pobjeda svakako otvara mnoga vrata i mogućnosti, ali isto tako očekivanja su sada puno veća. Sam mentor mi je rekao da medalja ima krasan sjaj, ali može biti velik teret u struci ako je ne znam kontrolirati.

Možete li nam opisati s kojom ste slasticom odnijeli pobjedu?

Slasticu koja nam je donijela pobjedu nazvali smo Šumski proplanak. Sastoji se od mnogobrojnih komponenti koje na kraju tvore jednu ukusnu cjelinu koja budi sva vaša osjetila. Na dnu tanjura kao podlogu napravili smo krug od tučene slastičarske kreme, a na nju dolazi kakao humus (koji predstavlja zemlju). Zatim smo na humus postavili posteljicu od biskvita s bademima iz sifona te na nju položili rolicu od želea od šumskog voća i panna cotte od jogurta. Uz rolicu položili smo jedan macarons kolačić punjen ganacheom od maline. Jedna od zadanih komponenti je ukras od čokolade te smo se mi pozabavili karameliziranjem bijele čokolade u obliku malog diska. Kao završni dio dekorirali smo desert šumskim voćem te oblikovanim listićima mente.

Kakva je, po vašem mišljenju, bila konkurencija na natjecanju? Jeste li imali priliku vidjeti radove drugih natjecatelja?

Mogu reći da je konkurencija bila jaka, kada sam razgovarala s ostalim natjecateljicama i vidjela njihove radove nije mi bilo baš svejedno, stvarno je bilo odličnih i vrlo kreativnih slastica.

Koliko su trajale pripreme za natjecanje i kako su one izgledale? Tko vam je bio mentor za vrijeme priprema i kolika je njegova  uloga u vašem uspjehu?

Vježbali smo od početka drugog polugodišta otprilike dvaput do triput tjedno. Uobičajeno bih napravila slasticu u zadanih četiri sata te smo mijenjali i poboljšavali komponente i jednostavno smo pokušavali poboljšati sve što mi taj dan ne bi išlo po zacrtanom planu. Mentor mi je bio moj profesor i razrednik Robert Perić. Moram priznati da je njegov doprinos doista velik i sama njegova potpora i mogućnost da bude uz mene na natjecanjima bila je od velike pomoći, zaista dođe kao neka utjeha kada samo znate da je vaš mentor iza vrata i što god da se dogodi, da je on ponosan na vas. Voljela bih mu još jednom zahvaliti na svemu ovim putem.

Učenica ste pulske Škole za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu. Kako ste odabrali baš ovu školu i jeste li odmah znali da se želite baviti slastičarstvom?

Još su me kao dijete zanimale slastice i moram priznati da sam uvijek imala prste u maminim kolačima. Oduvijek sam se divila kreacijama s televizora, htjela sam moći i ja napraviti tako nešto svojim rukama i diviti se tome. To me dovelo do upisa za slastičara i unatoč manjim neslaganjima s roditeljima, danas im je jako drago što sam upravo to odabrala.

Jeste li zadovoljni programom srednjoškolskog obrazovanja za slastičare? Koje su mu glavne prednosti, a koje ključne mane?

Zadovoljna sam programom zato što smo mi učenici uključeni u razne događaje vezane uz školu, imamo dobro opremljen prostor za praksu, dovoljna sredstva i često nas profesor vodi na razne radionice i festivale na kojima stječemo iskustvo i doista puno toga se može vidjeti i naučiti. Mislim da smo u ove tri godine naučili sve što smo mogli, barem vezano uz teoriju.

Kad je u pitanju školovanje i usavršavanje za slastičare u Hrvatskoj, mislite li da mladi imaju dovoljno šanse u Hrvatskoj ili ne?

Pruženo nam je dosta toga u srednjoj školi, šteta je samo što puno slastičara nakon završene tri godine odluči ne raditi u svojoj struci. Što se usavršavanja i daljnjeg školovanja tiče, može i bolje i više zato što da bi jedan slastičar više učio mora otići na jedan od stranih fakulteta, a to je često skupo i nepristupačno svima.

Koji su vaši daljnji planovi vezani za obrazovanje – hoćete li nakon završene škole nastaviti obrazovanje za slastičare ili ne? Mislite li se nastaviti školovati u Hrvatskoj ili planirate odlazak na neko od stranih Sveučilišta?

U planu mi je položiti četvrti stupanj u Puli te iskoristiti stipendiju koju sam dobila od Više privatne škole Aspira u Zagrebu ili Splitu. Stipendija je za trogodišnji program studiranja gastronomije i mislim da je to najviše što mogu postići u Hrvatskoj iako to nije u potpunosti moja struka. Čak mislim poslati mail na Culinary Institute of America iz šale, pa ćemo vidjeti kako će to ispasti, nadam se najboljem.

Koji su vaši profesionalni planovi – vidite li se jednog dana možda kao vlasnica slastičarnice?

Imati vlastitu slastičarnu je velika stvar i velika odgovornost, tako da možda u nekoj dalekoj budućnosti kada postanem netko i nešto u svijetu slastičarstva. Mnogo radije bih radila u nekom Michelin restoranu i bavila se modernim slastičarstvom.

Imate li uzora među hrvatskim slastičarima ili više cijenite neke strane slastičare?

Često pogledam emisiju Rudolpha van Veena, on mi je zanimljiv i jako je kreativan i slobodnog stila. Od naših slastičara divim se Mirjani Špoljar i njenim postignućima, ali moj uzor je definitivno Robert Perić, zbog svega što je izgradio svojim trudom i učenjem.

Pripremate li i u slobodno vrijeme svojoj obitelji i prijateljima slastice i koji su vaši favoriti?

Pa ako pitate moje ukućane, ne radim dovoljno slastica, ali kad sam od volje rado napravim poznati cheesecake po receptu slastičarnice Torte i to. Definitivno obiteljski favorit i moj osobni mali uspjeh.

S obzirom na popularnost gastro blogova, jeste li možda razmišljali o pokretanju vlastitog bloga?

Razmišljala jesam, ali pisanje mi nekako ne ide od ruke, a i nije lako voditi vlastit blog, sve ovisi o čitateljima na kraju krajeva. Ja sam više osoba od prakse.

I za kraj biste li s našim čitateljima podijelili neke savjete za uspješnu izradu slastica koje vi uvijek primjenjujete?

Moj savjet je kada uđete u slastičarnicu ili kuhinju, prvo raščistite misli, morate biti usredotočeni inače stvari znaju izmaknuti kontroli. Za dobru slasticu potrebno je malo volje, malo vještine i malo dobre sreće da nešto ne zapalite. Možda jesam državna prvakinja, ali u praksi to je ipak samo titula. Među nama, ja uvijek prekrižim prste i iskreno se nadam najboljem.

Fotografije: Dora Erceg

Kate Bošković
Kate Bošković

Svoju ljubav prema novinarstvu i slastičarstvu spojila je pokretanjem portala Slatkopedija, na kojem svakodnevno piše o svojim omiljenim temama.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Enter Captcha Here : *

Reload Image