Kuglof – sinonim blagdanskog stola

Još jedna u nizu slastica neutvrđenog porijekla, u Hrvatskoj se najčešće priprema u vrijeme Božića, a sastojci koji se koriste za izradu ovise o kraju u kojem se izrađuje.

Kao i brojne druge slastice, i kuglof prate različite priče i legende o njegovu nastanku. Teško je utvrditi gdje je zapravo nastao. Danas njegovo porijeklo svojataju i Francuzi i Austrijanci. Sudeći po imenu pripada Austriji, no francuska pokrajina Alsace ima festival kuglofa pa je moguće da su ga upravo oni osmislili te prvi izradili.

Prema nekim pričama, nakon pada Osmanlija peći se u Beču uopće nisu gasile, već se neizmjerno izrađivalo slastice u čast pobjede pa je tako tamo, osim vanilin kiflica i kroasana osmišljen i izrađeni kuglof, kolač koji izgledom podsjeća na turban turskog sultana, kako bi se proslavio kraj osmanske opsade. Na taj su način bečki slastičari simbolično označili pobjedu. Turci su za sobom ostavili i brojne vreće kave pa su u Beču kavane nicale jedna za drugom, u kojima se uz gutljaje crnog napitka grickao kuglof. Postoji i priča da je Marija Antoaneta u miraz novoj domovini donijela vještinu pravljenja kroasana i kuglofa, a smatra se i da je njezina izjava „Ako nemaju kruha, neka jedu kolače“, možda pogrešno interpretirana te da se možda odnosila upravo na  kuglof, koji se servirao kao malo samostalno jelo uz topli napitak.

Francuzi pak organiziraju Festival kuglofa, „Fête du kougelhopf“, druge nedjelje u srpnju, u gradu Ribeauvillėu, u koji su ga navodno donijela Tri kralja. Priča vezana uz francusko porijeklo kuglofa kaže da su jedne mračne noći, na vrata alzaškoga gradića Ribeauvillea pokucala trojica umornih putnika s istoka kojima su gostoljubivi građani ponudili smještaj. Od njih su saznali da se vraćaju iz dalekoga Betlehema. Nakon kratkog odmora nastavili su svoj put, a u znak zahvalnosti ostavili su zlatan kruh prstenasta oblika. U spomen na njihov posjet održao se običaj da se djeca na Sveta tri kralja, 6. siječnja, maskiraju u darežljive kraljeve i obilaze grad u potrazi za slatkišima.

Neki od naziva za slasticu, pečenu u rebrastom kalupu u obliku prstena, s rupom u sredini, koja je kod nas poznata pod nazivom kuglof su: Gugelhupf, Bundt cake, kouglof, bábovka, guguluf, šarkelj.

Najvjerojatnije je kuglof iz Beča stigao u Hrvatsku gdje se u raznim kuharicama povezuje upravo s božićnim tradicionalnim slasticama te se danas smatra sinonimom božićnih blagdana. Teško je zamisliti božićni stol bez ukusnog, sočnog kuglofa na njemu. Izrađuje se od prozračnog tijesta sačinjenog od mlijeka, jaja, maslaca i kvasca. U različitim dijelovima Hrvatske spravljaju se različite varijante kuglofa pa je tako kuglof sjevernog dijela Hrvatske obogaćen  grožđicama i orasima, dok se u južnom dijelu obogaćuje ušećerenom koricom limuna i naranče, bademima ili smokvama. U prošlosti se obično ukrašavao crvenom jabukom božićnicom, u koju bi se utaknuli novčići. U početku se kuglof izrađivao samo u kontinentalnoj Hrvatskoj, no s vremenom se proširio s kontinenta prema jugu pa ga se može naći među božićnim slasticama juga, iako s nekim drugačijim sastojcima.

Danas se kuglof u Francuskoj smatra svadbenim kolačem koji mladenkina majka peče za dan svadbe, u Beču je on omiljena grickalica u brojnim kavanama, a u Hrvatskoj predstavlja tradicijsku božićnu slasticu.

Fotografije: Pixabay, Unsplash, Pexels

Mirjana Bošković Smrekar
Mirjana Bošković Smrekar

Pisanje za portal Slatkopedija njezin je prvi izlet u novinarstvo, a tom poslu ju je, kao veliku ljubiteljicu slastica, privukla tematika portala.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.