Gracijela Došen, autorica bloga Slatki začin, podijelila je s nama svoju slatku priču iz djetinjstva – punu mirisa svježe pečenih bulara u kući njene susjede Snježane.
Da su kolači puno više od hrane, potvrđuje i činjenica da su mnoge lijepe uspomene nastale upravo uz kolače – bilo u njihovoj izradi ili pak konzumaciji. Jedna od takvih lijepih uspomena nastala je i u ratom zahvaćenom malom mjestu između Siska i Petrinje. Za naš nam je portal tu priču ispričala Gracijela Došen:
„Moja priča ide u davne početke devedesetih godina. U godine koje su bile obilježene ratom i životom kakvog mnoge generacije ne poznaju. Djetinjstvo su mi obilježile ratne sirene, neopisiva sreća u igri s malim prijateljima i miris mamine kuhinje. Sve se to nalazi u mojim sjećanjima. Priča seže do susjedne kuće u kojoj je živjela susjeda po imenu Snježana. Teta Snježana je često pravila kolačiće koji su se zvali bulari. Bulari bi bili najsličniji današnjim muffinima, samo u manjoj dimenziji. U kolačiće je išao cimet te su se stavljali u papirnate čašice. Moja majka je također pravila razne slastice, ali nijedna nije bila „slatka“ kao kod tete Snježane. Kada sam odrasla, počela sam se baviti fotografijom i kulinarstvom. Jednog dana odlučila sam na internetu potražiti kolačiće iz djetinjstva ili barem pronaći nešto slično. Recept je pronađen, kolačići su bili gotovi. Zatim sam sjela ispred njih. Sjedila sam obuzeta nostalgijom i dozom tuge. Shvatila sam da to nije to. Ovi kolači nisu oni kojima sam se neizmjerno veselila kao dijete od pet godina. Shvatila sam da se ovim bularima ne veselim i da ne miriše cijela kuća od njih. Kao djeca nismo imali materijalno puno. Nosili smo odjeću jedni od drugih, trčali smo livadama, nismo imali mobitele, ali smo imali najskromnije i najljepše rođendane na svijetu. Imali smo ono što se više ne može kupiti niti vratiti. Nemojte djecu odgajati u shopping centrima, nemojte ih zamarati markiranom odjećom. Pustite ih da se zaprljaju, da trče i da stvaraju uspomene. Razveselite i susjedno dijete jer niste ni svjesni da jednog dana možete postati dio njihove priče. Moja vlastita stranica o kulinarstvu zove se Slatki začin. Moj najdraži začin je cimet. Zašto baš cimet, ne znam ni ja u potpunosti. Prvi razlog je zato što volim njegovu aromu. Drugi razlog je vjerojatno taj što su ti mirisi pohranjeni u mojim davnim sjećanjima i trenucima. Želim vam još reći da zatvorite oči i udahnete trenutke koji ostaju u lijepim sjećanjima za cijeli život.“
Tom važnom porukom, Gracijela je završila svoju priču, a recept za najslađe slastice njenog djetinjstva možete pronaći u našoj rubrici Slatki recept.
Fotografije: Gracijela Došen
[print_link]
