Alica Bjeli Duduković: „Ako pokrenem vlastiti blog, pisat ću o fotografiranju hrane”

S autoricom nedavno održane izložbe fotografija Priča o hrani, Alicom Bjeli Duduković, razgovarali smo o najvećim izazovima prilikom fotografiranja slastica i njezinim budućim planovima.

Alica Bjeli Duduković autorica je nedavno održane izložbe fotografija Priča o hrani, koju su Zagrepčani i njihovi gosti imali priliku posjetiti u čitaonici Kustošija u Zagrebu. Bila je to njena prva izložba, ali sama kaže da se nada da nije i posljednja.

Po zanimanju je prevoditeljica i sudski tumač, a fotografiranje hrane predstavlja joj hobi koji je opušta i u čemu uživa. Kako je tekao njezin fotografski razvoj od prvih pokušaja do danas, možemo li uskoro očekivati njezin blog te koje još planove ima, otkrila nam je u razgovor za naš portal.

Upravo je zatvorena vaša izložba fotografija Priče o hrani, na kojoj je bio i veliki broj vaših fotografija slastica. Kakav je bio odaziv na izložbu i jeste li upoznati s reakcijama posjetitelja?

Konkretne brojke ne znam, mislim da se ne vodi evidencija posjetitelja, no to je Čitaonica u kojoj se redovito organiziraju izložbe pa voditeljičin zaključak da mogu biti zadovoljna govori da je odaziv bio respektabilan.

Kada se rodila vaša ljubav prema fotografiranju hrane, osobito slastica?

Rekla bih da se to dogodilo prije nekih desetak godina kada sam počela živjeti u vlastitom stanu, kuhati i fotografirati to što sam napravila.

Sjećate li se svojih fotografskih početaka? Možete li usporediti početničke fotografije s današnjim? Što se promijenilo od početka do danas?

O da, jako dobro se sjećam. Bile su to fotografije “bitno je da se vidi da je hrana i da je fino, ali nije bitno kako izgleda” (smijeh). No, s vremenom su mi zahtjevi prema meni samoj postali sve veći, a s time je rasla i kvaliteta fotografija. Danas  svoje prve fotografije gledam sa smiješkom i prisjećam se rukopisa iz prvog razreda osnovne škole koji je kroz školovanje postajao sve bolji.

Predstavlja li vam fotografiranje hrane još uvijek isključivo hobi ili ste se time počeli profesionalno baviti?

Za sada je to još na razini hobija, ali nadam se da će to u budućnosti prerasti u nešto više, iako znam da čim nešto postane profesionalno, gubi se ona čar opuštenosti pri radu, a za kreativnost je to jako bitno.

Jeste li u međuvremenu stekli i formalno obrazovanje za fotografa hrane, jeste li možda završili kakav tečaj ili školu za fotografiranje hrane?

Nažalost, nisam. Prošle godine sam se interesirala za nekoliko tečajeva fotografije, ali termini u kojima su se tečajevi održavali mi nisu odgovarali pa sam odustala. Surađujem s Hrvojem Pažinom, izvrsnim  fotografom koji mi jako puno pomaže i objašnjava kako mogu dobiti neke efekte, a neplanirano smo krenuli i s nekim ‘domaćim zadaćama’ tako da učim kroz praksu. Ako mi nekada zatreba potvrda o formalnom fotografskom obrazovanju, naći ću vremena za to.

Koji su najveći izazovi prilikom fotografiranja slastica? Imate li neku anegdotu sa snimanja koju biste podijelili s nama?

Meni je najveći izazov lijepo fotografirati kremaste, slojevite slastice, kao npr. kremaste ili voćne torte. Trebale bi biti i privlačne i uredne, a to ovisi i o rezu samog kolača. Osim toga izazovno je i hvatati šećer u prahu ili brašno kako leti zrakom.  Hm anegdote, pa iskreno baš i nemam. Više mi se takvih situacija dogodi pri kuhanju kad mi pukne žlica pa pola smjese završi na podu i elementima, a pola ostane u zdjeli.  Doduše, jednom sam mužu radila tortu za rođendan i baš se potrudila je fino ukrasiti šlagom, a on je onda fino kao malo dijete umočio prst u tortu da je proba. Na kraju je nisam ni slikala.

Koji su najvažniji savjeti za fotografiju slastica – na što treba osobito pripaziti?

U fotografiji je najvažnije svjetlo; slastice, hrana općenito, najbolje izgledaju na prirodnom svjetlu, no i tu je bitno postići ravnotežu te reducirati sjenu pa je stoga fotografija s umjetnim izvorima svjetla najveći izazov… ali to dolazi s praksom.  A i puno je programa za obradu fotografije koji tu igraju ulogu, no ja ih osobno vrlo malo koristim, ipak fotograf treba znati kako prikazati predmet slikanja sa što manje naknadne obrade.

Koliko iskustva imate u stilizaciji hrane i što vi mislite – kolika je njezina uloga u postizanju privlačne fotografije hrane?

Imam iskustva koliko i fotografiram jer hranu na svojim fotografijama sama stiliziram. Stilizacija ima jako važnu ulogu u prezentaciji hrane jer je može učiniti vrlo privlačnom, ali isto tako, može hranu učiniti potpuno besprizornom.  Ponekad mi se dogodi da promijenim i nekoliko scena jer nisam zadovoljna kako nešto izgleda. Osim toga, kad slikate pa vidite kako to na slici izgleda, dodate ili oduzmete neki detalj da bi bili potpuno zadovoljni.

Imate li neke uzore među fotografima i stilistima hrane?

O da, moram priznati da mi je instagram otvorio novi svijet u fotografiji hrane. Meni se osobno jako sviđa ruska škola fotografije hrane i voljela bih jednog dana otići na radionicu ili tečaj kod nekih od njihovih fotografa. Oni jako dobro kombiniraju motive iz prošlosti s modernim  slasticama i tako dobivaju predivan kontekst, a tehnički ga izvode savršeno. Ovdje bih navela tri profila koji su mi stvarno vrhunski, a iza kojih stoje tri fotografkinje i stilistice hrane: @maridol77, @alena_golden i @azourabova.

Kada se rodila vaša ljubav prema slasticama? Sjećate li se vaše prve slastice?

Pa ja bih rekla da sam sa slasticama odrasla. Mama je radila izvrsne kolače, a ja sam je gledala i učila. To gledanje mi je bilo dosadno, ali kada sam krenula raditi svoju prvu doboš tortu, shvatila sam koliko sam iz tog gledanja naučila. Moja prva slastica…. iskreno ne znam, možda jedan kolač iz udžbenika za engleski jezik tamo negdje početkom 1990-ih s kraja osnovne škole.

Jako ste aktivni na Instagramu, a vaši su recepti dostupni na internetu. Imate li želju jedan dan oformiti vlastiti blog?

Puno me ljudi traži da krenem s blogom, ali ja smatram da je Hrvatska malo tržište na kojem već ima jako puno gastro blogera i ne bih željela biti još jedan u nizu. Ako pokrenem vlastiti blog, krenut ću u smjeru pisanja o fotografiranju hrane, jer se to kod nas jako mistificira, teško je saznati i koju opremu pojedini koriste, a o savjetima kako i što izvesti da ne govorim.  Do tada ću na instagramu objavljivati bilo recept bilo link na recept koji sam isprobala i fotografirala.

Koji su vaši budući slatki planovi? Imate li možda u planu još neku izložbu, kuharicu…?

Pa za sada planiram i dalje uživati u ovome što radim, jer mi je to odmak od svakodnevice, budući da mi je posao nešto sasvim drugo (prevoditelj sam i sudski tumač), a za budućnost ćemo vidjeti. Neki su projekti u povojima, a kada budu jasno definirani i privedeni kraju, bit će i predstavljeni.

Fotografije: Alica Bjeli Duduković

Kate Bošković
Kate Bošković

Svoju ljubav prema novinarstvu i slastičarstvu spojila je pokretanjem portala Slatkopedija, na kojem svakodnevno piše o svojim omiljenim temama.

1 Comment
  1. ja iz prve ruke mogu posvjedočiti da su sve slastice nebrojeno puta ukusnije no što na fotografiji izgledaju, a većina ih na fotografiji izgleda neodoljivo, tome svjedoči i moja žrtva od plus 10kg na vagi koje sam po sili prilike morao nabaciti na sebe u svojstvu glavnog degustatora, pri čemu je uvijek jedini i najveći izazov pojesti SAMO JEDAN komad nečega, a tu, vjerujte, niti karakter ne pomaže 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Enter Captcha Here : *

Reload Image