Prvo desetljeće postojanja jednog od najupoznatijih hrvatskih blogova Like Chocolate obilježili smo prigodnim razgovorom s autoricom Matejkom Bučom.
Ljubitelji slatkih, ali i slanih recepata provjerene recepte redovito traže na adresi Like Chocolate, blogu koji je iz hobija prerastao u pravi posao i daleko nadmašio sva očekivanja s kojima ga je Matejka Buča prije deset godina pokrenula.
Točnije, deset godina ovaj je blog proslavio 12. siječnja, a iako je izostala neka veća proslava, nama ova velika obljetnica nije promaknula pa smo Matejki „ukrale“ nešto vremena kako bismo s njom prošle sve ono što je obilježilo prvih deset godina njezina bloga, ali i saznale što nam još u budućnosti sprema.
U siječnju je vaš blog obilježio veliku obljetnicu, deseti rođendan. Pa, iako je izostala neka velika proslava, sigurni smo da je ipak poseban osjećaj obilježiti deset godina postojanja samo vašeg projekta?
Da, velikih deset, ni sama ne mogu vjerovati kako je brzo vrijeme proletjelo – toliko mi je to nevjerojatno da sam čak i zaboravila na obljetnicu i zakasnila koji dan s obilježavanjem. No zaista sam ponosna i zaista ne pretjerujem kada kažem da mi je taj blog promijenio život. Prije deset godina nisam mogla niti sanjati o poslu kakvim se danas bavim, vještinama koje sada imam, uostalom, niti o dvije kuharice koje sam izdala. Prije deset godina počela sam jer mi je trebao hobi, a već nekoliko godina mi je taj hobi posao koji jako, jako volim.
U deset godina promijeni se puno toga, steknu se nova iskustva i vještine… Ipak, ima li nešto što je ostalo isto sada kao što je bilo i na samom početku ove vaše blogerske priče?
Zaista se puno toga promijenilo, no ono što je uvijek tu su taj entuzijazam i uzbuđenje kod kreiranja novih recepata, a onda i veselje kada ti recepti budu isprobani od strane mojih čitatelja – i postanu dio njihovih obroka i slavlja. To me od prvog dana naizmjerno veseli i mislim da se to nikada neće promijeniti.
Kada sada gledate na svoje početke, kako biste ih ocijenili i što mislite – koliko je tada bilo teže ili lakše krenuti u pustolovinu zvanu vođenje gastro bloga?
Nisam sigurna je li bilo teže ili lakše, bilo je puno drugačije. Tada je primarno mjesto objave i konzumiranja sadržaja bila internetska stranica, a danas su to često društvene mreže, što neki od nas koji se duže bavimo ovime apsolutno odbijamo prihvatiti. Za mene je moja internetska stranica uvijek bila i ostat će baza i riznica mog sadržaja, a društvene mreže samo su kanal za promociju i komunikaciju s čitateljima. Ipak, one svakako olakšavaju ljudima koji žele dijeliti svoje znanje i ljubav prema kuhanju da relativno brzo i lako dođu do publike što se i vidi jer zapravo ima jako puno foodieja koji sadržaj komuniciraju isključivo preko društvenih mreža.
Ipak, čini mi se da je za mene put kojim sam išla bio baš idealan jer sam se gradila od nule i učila polako, i od svojih kolegica i kolega, i od svojih grešaka. Ne bih apsolutno ništa promijenila.
Danas je blog i posao vezan za njega vaš stalni i jedini posao, no u početku to nije bilo tako. Koji je trenutak bio presudan, kada ste baš odlučili da je vrijeme da krenete u svoj posao?
Šest godina sam pisala blog i pomalo radila produkciju recepata, fotografija i videa za svoje kljente paralelno s redovnim poslom koji sam radila (bila sam voditeljica digitalnog marketinga). S obzirom na to da sam imala i kćerkicu, to je zahtjevalo jako dobru organizaciju i puno rada navečer i vikendima što zvuči dosta naporno, ali mene je taj posao odmarao umjesto umarao. Kad bih bila najumornija od posla i života, počela bih smišljati recepte i uhvatio bi me entuzijazam. No, nakon što sam rodila sina, bilo mi je jasno da to više neće funkcionirati na jednaki način i da neću moći sve – a prema listi prioriteta, blog bi bio taj koji bi patio. No tada sam već imala nekoliko klijenata s kojima sam imala godišnje suradnje i, k tome, nisam bila spremna pustiti tu svoju strast i novu ljubav da ostane negdje po strane stoga sam krenula vagati, pisala pluseve i minuseve, razgovarala s obitelji i nekako prelomila da se posvetim produkciji te ostavim svoj tadašnji posao. Nisam sklona rizicima pa je za mene ovo baš bio veliki korak, ali nikada nisam požalila.
Koliko je izazovno ili teško opstajati u ovom poslu i što je potrebno da bi se blog zadržao deset godina na sceni, privlačeći stalno nove čitatelje, ali i zadržavajući postojeće?
Ja uvijek nekako mislim da ljudi vrlo brzo prepoznaju kad netko radi kvalitetno, posvećeno i iz ljubavi i da je to ono što je najvažnije za zadržavanje čitatelja. Jako volim svoju (ne)malu zajednicu čitatelja, mnogi od njih su sa mnom od prvoga dana i s mnogima imam prijateljski odnos iako se nikada nismo upoznali. Oni su ti koji vjerno prate i isprobavaju moje recepte, oni su ti koji se javljaju kada mi treba pomoć i oni su ti koji su prvi kupili i preporučili drugima moje kuharice i na tome sam im neizmjerno zahvalna. Ta podrška je nezamjenjiva.
Odakle i danas, deset godina nakon prve objave, crpite inspiraciju za nove recepte?
Ako pričamo o kreairanju novih recepata, jako volim listati kuharice, gledati kulinarske emisije i pratiti rad blogera, slastičara i chefova na društvenim mrežama. Vrlo rijetko pratim tuđe recepte, no često me oni inspiriraju da kreiram nešto svoje. No ako pričamo o svakodnevnom kuhanju, inspiracija su isključivo naša izbirljiva dječica jer stalno pokušavam smisliti obroke koji će se njima svidjeti, a opet biti hranjivi i nutritivno dobro izbalansirani. A većina mama zna da to nije lako.
Iza vas su dvije kuharice i linija posuđa, a vaš posao danas ima i svoj mali studio. Imate li još neostvarenih poslovnih želja i možemo li uskoro očekivati novi proizvod s vašim potpisom?
Ja sam zapravo jako neambiciozna i glavni cilj mi je da budem zadovoljna s onime što radim. Moji proizvodi su nastali isključivo iz ljubavi prema poslu kojim se bavim. Rad na kuharicama je nešto što me u profesionalnom smislu do sada najviše inspiriralo i ispunilo, a moja ljubav prema lijepoj, ručno rađenoj keramici raste iz dana u dan stoga je realizacija suradnje s našim poznatim keramičarom Igorom Romićem za mene bila ostvarenje snova. Imam sreće da su moji čitatelji prepoznali moj entuzijazam i nagradili ga podrškom u obliku kupovine.
Što se tiče nekih želja i planova, možda je još rano govoriti o njima jer ih je dosta teško spojiti s ritmom posla i života koji vodim. Želim si još poneku knjigu, svakako, ali vremena u danu je nemilosrdno premalo, a za knjigu ga je potrebno dosta. Vidjet ćemo, svakako ćete biti obaviješteni ako krenem u neku novu avanturu.
Mi vam povodom desete godišnjice rada možemo samo poželjeti da nastavite s kreativnim i uspješnim radom. Što biste si vi zaželjeli za ovu veliku obljetnicu?
Željela bih nastaviti učiti i napredovati te donositi svojim čitateljima još puno godina recepte koje će voljeti i željeti isprobati. I nadam se da još dugo neću izgubiti taj žar prema stvaranju – bez obzira na to stvaram li fotografije, kuharice ili nešto treće. A vama puno hvala na lijepim željama, i na podršci koju mi pružate sve ove godine. Veselim se za nekoliko godina i ja s vama proslaviti ovako lijepu, okruglu obljetnicu Slatkopedije, a naša djeca se raduju još ponekoj slikovnici – Ritini čarobni keksići se kod nas čitaju i kada nije vrijeme blagdana.
Fotografije: Like Chocolate
