Riječka slastičarka Lorena Mihelčić, koja je našim čitateljima poznata i kao autorica bloga Daj kolačić, u svojim je storyjima otkrila problem s kojim se suočavaju brojni slastičari.
Financijska kriza koja zadnjih mjeseci vlada zahvatila je gotove sve segmente društva, pa tako i slastičarstvo. Cijena svih namirnica koje se koriste u pripremi slastica, ali i cijene najma i energenata naglo su porasle pa su posljedično, i slastičari morali povećati cijene svojih proizvoda. No, činjenica da cijene torta i kolača rastu kod mnogi izazivaju negodovanje koje otvoreno iskazuju prilikom naručivanja istih.
O ovoj problematici s kojom se gotovo svakodnevno susreću brojni slastičari na svom Instagram profilu progovorila je riječka slastičarka Lorena Mihelčić, autorica bloga Daj kolačić i vlasnica istoimenog obrta za proizvodnju torti, koja je otkrila koje borbe slastičari svakodnevno vode kada je u pitanju naplata njihovog rada. Njezine storyje prenosimo u cijelosti.
„Imam pitanje oko vrlo bitne stvaru! Dakle, da riješimo vječnu dilemu i negodovanje, molim svih da odgovore. Slijedi…
Koja vam je prihvatljiva cijena za tortu (npr. promjer 26 cm)?
Koja vam je prihvatljiva cijena za kolač?
Odgovore ću podijeliti javno. Želim potaknuti raspravu o trenutnoj tržišnoj situaciji koja nije nimalo blagonaklona niti draga. Ovo što ja i mnogi drugi ljudi radimo, uvelike ovisi o nabavnim cijenama sirovina. Dakle, činjenica je da su sve namirnice otišle gore. Počevši od banalnog ulja pa sve do pšeničnog brašna. Cijena čokolade je za 40 % narasla, a pritom ne mislim na surogate i zamjene za istu, već pravi proizvod od kakaovca. Logično je da, što kvalitetniji proizvod koristiš za izradu slastica, to će konačna cijena sukladno tome biti viša. Neprestano slušam zgražanja i uvrede (doslovno) na račun cjenika i vrijednosti „obične“ torte.
Ono što je vama „samo torta“ ili „obični kolač“, mene košta, osim vrhunskih sirovina, još nekoliko stvari:
- moje vrijeme
- moje znanje i talent
- moj trud
- cijenu energenata
- cijenu najma radnog prostora
- ratu kredita za uređaje
S obzirom da ne živim sama ili „na tuđoj grbači“, nego kući imam još dvoje djece koji također trebaju nešto i jesti, ići u vrtić koji nije besplatan, imati odjeću, platiti režije, a u konačnici natočiti preskupo gorivo u auto, molila bih da me poštedite kritika oko cijene mojih proizvoda. Uvijek će se naći netko jeftiniji i pristupačniji.
Svatko za svoj novac može odabrati što će i gdje će kupiti. Ja odbijam ići ispod razine za koju smatram da je ukusna, kvalitetna i dostojna slatkog stola ili bilo koje proslave. Odbijam raditi sa ušećerenim pripravcima, polugotovim proizvodima, prahovima itd. Ako netko naplati tortu za 20 osoba promjera 26 cm 180 kn, doista ne znam od čega je izrađena. Eventualno mi pada na pamet karton.
“Svatko za svoj novac može odabrati što će i gdje će kupiti. Ja odbijam ići ispod razine za koju smatram da je ukusna, kvalitetna i dostojna slatkog stola ili bilo koje proslave.”
LORENA MIHELČIĆ
Jer, sukladno današnjem stanju na tržištu, ja takvu tortu ispod 230 kn ne mogu napraviti. Logično je da ću je naplatiti barem 2x ne računajući režije i energente.
Ovo mi je posao, ne hobi. Posao koji hrani nekoliko ljudi i od kojeg pokušavamo živjeti, ne ljetovati na Bahamima. Dakle, samo egzistirati.
Slastice jesu luksuz, nisu osnovni prehrambeni artikl, nije ih nužno imati svakodnevno na stolu, nitko Vas ni ne tjera ni ne nagovara da ih kupite, no nemojte pritom podcjenjivati onog tko ih izrađuje niti žicati popuste i „znamo se“ fore. Ako se već „znamo“, onda ti podrži moj trud i daj 50 kn više za to što radim.
Znam da vjerojatno zvučim bezobrazno, ali uopće mi nije žao. Slobodno nek me otprate neistomišljenici. Nikada se neću uspoređivati sa kolegama iz branše, to nije kolegijalno niti pravedno. Ja svoj proizvod cijenim točno takvog kakav jest, jer znam što sam u njega stavila i znam koliko sam svog vremena i loših i teških dana unijela u taj „obični kolač“ i želim ga naplatiti po čisotj matematičkoj radnji dijeljenja i množenja.
Da zaključimo konačno ovaj monolog.
Svako jaje, svaki gram čokolade, svaki badem, lješnjak, pistacio imaju svoju cijenu. Uz moje znanje, vrijeme i trud svaki se od navedenih sastojaka pretvara u nešto što bi trebalo prijati nepcu i ukusni finalni proizvod. Svaki poduzetnik i obrtnik radi za dobit (plaću), dakle sve što moje dvije ruke naprave ima cijenu. Svaki dodatni macarons ili zlatni listić se dodatno naplaćuje jer nije pao s neba. Znači, ako netko želi zlatnu tortu, rado, al će ju platiti 5000 kn. Ja prva predlažem prihvatljivu opciju za potrošača, jer nije mi cilj „oderati“ i razbaštiniti nikoga, već ponuditi kvalitetnu suradnju.
Hvala na pažnji.“
Fotografija: Daj kolačić
