O novom makarskom slatkom mjestu razgovarali smo s njegovom vlasnicom, slastičarkom Lenom Šarić.
Kad u Makarskoj kažete „I bake you take“ mnogima se stvori osmijeh na licu jer se iza ovog imena krije slatki brend koji je prije nešto manje od godinu dana pokrenula mlada makarska slastičarka Lena Šariće. Osjetivši da je došlo vrijeme za povratak u rodni grad, Lena je nakon završenog školovanja na Kul IN-u i stjecanja zlata vrijednog iskustva u restoranu Boškinac, svoju slatku priču odlučila nastaviti graditi na domaćem terenu.
Iako brend postoji još od rujna prošle godine, slastičarnica je otvorila svoj vrata tek u svibnju ove godine. Kako je tekao sam proces otvaranja novog makarskog slatkog mjesta, kao i što misli o hrvatskom slastičarstvu i kojim se kolegama osobito divi, Lena je ispričala u razgovoru za naš portal.
Nedavno se u Makarskoj otvorio vaš slatki objekt „I bake you take“. Možete li nam ukratko opisati kako je nastala ideja, koliko je trajala realizacija te kakav je konecpt rada vašeg objekta?
Sama ideja je već jako dugo bila tu negdje. Prošlo ljeto sam shvatila da želim raditi sama za sebe i da je vrijeme da pokrenem svoj san i da realiziram svoju malu slastičarnu, bila sam i više nego spremna tako da sam negdje krajem 8. mjeseca počela intezivno razmišljati kako pokrenuti i što točno otvoriti. Kroz 9. mjesec se stvorio sam brend „I BAKE YOU TAKE“ te sam krenula upoznavati publiku s stvarima koje bih radila i u samoj slastičarnici. Otvorili smo početkom 5. mjeseca tako da je zapravo sve skupa trajalo 8 – 9 mjeseci. „I BAKE YOU TAKE“ je mala proizvodnja, imamo i prodajni dio gdje svakodnevno imamo slastice koje se mogu doći kupiti, a radimo na principu narudžbi te pokrivamo i neke restorane u Makarskoj.
Što se u samom početku vašeg poslovanja našlo u ponuditi i koliko će se ta početna ponuda mijenjati? Hoćete li svojim gostima nuditi tradicionalne, moderne ili spoj tradicionalnih i modernih slastica?
Trenutna ponuda se sastoji od cupcakesa, nyc style cookiesa, cakescisles, sourdough donutsa te slatkih peciva, naravno tu su i torte koje radimo po narudžbi. Ponuda će se s vrmenom mijenjati, ali će koncept za sada ostati ovakav. Tradicionalne slastice nemamo u ponudi, ali hoće li ih biti, vrlo moguće, u nekakvoj mojoj izvedbi.
Prije nego što ste krenuli u samotalni posao, radili ste u nekim poznatim restoranima. Koliko vam je upoznavanje svijeta ugostiteljstva na taj način pomoglo u ovoj vašoj priči koja je sada krenula?
Jako mi je pomoglo. Boškinac me oblikovao u slatičara kakav sam sada. Tu sam naučila jako puno što se tiče organizacije samog posla, pristupa namirnicama, samom pristupu posla, kako se postaviti prema kupcima, ali i prema zaposlenicima.
Vaš brend „I bake you take“ već je neko vrijeme prisutan na društvenim mrežama. Jeste li u tom periodu uspjeli stvoriti prepoznatljivost i kako su gosti reagirali kada ste konačno otvorili i sami objekt?
S „I BAKE YOU TAKE“ sam krenula negdje u 9. mjesecu (prošle godine, op.a.) i to je zapravo bio uvod u sve. Željela sam ljude upoznati sa samom idejom i načinom na koji ću raditi te su reakcije bile odlične , tako da je i otvaranje same proizvodnje imalo odlične reakcije od strane kupaca.
Vaša slastičarska karijera nastupila je tek nakon što ste shvatili da ekonomija ipak nije za vas. Kada se i kako rodila vaša ljubav prema slastičarstvu?
Tako je. Tri godine sam provela u Zagrebu na fakultetu i to jednostavno nije bilo za mene, nedostajalo mi je kreativnosti. Tijekom srednje škole i fakulteta uvijek sam pravila torte i kolače za ekipu i za obitelj i to sam baš s guštom radila. Tako da sam shvatila da je to to, da to želim radit do kraja života. Bilo mi je jako zabavno i ispunjavalo me.
Obrazovanje u slastičarstvu stekli ste u sisačkom Kul In. Kakve uspomene nosite iz tog doba i kako biste ocjenili obrazovanje u Kul IN-u?
Za KUL IN me vežu jako lijepe uspomene. Ekipu s Kul IN-a neću nikad zaboraviti, jako smo se povezali i proveli prekrasne dane učeći, ali i zabavljajući se zajedno. Obrazovanje je meni bilo odlično, kao netko tko je samo doma radio kolače bilo mi je jako dobro što se kreće od osnova te se prolazi svaki dio slastičarstva. Naravno bilo je i suza i frustracija kada nešto ne bi uspjelo, ali jako lijepe uspomene me vežu za cijelo školovanje u Kul IN-u.
Vaša slastičarska karijera brzo se razvijala, a prepoznatljivost ste stekli radeći u poznatom restoranu Boškinac. Što je najvažnije što ste naučili u tom periodu?
Jako brzo se sve to odvilo, odmah po završetku KUL IN-a sam dobila posao u Boškincu, i do kraja života sam zahvalna na takvoj prilici. Red, rad i disciplina su jako bitni, kao i sama volja i želja za učenjem i razvijanjem, timski rad i ljubav prema poslu. I danas radim prema tom principu i to me pokreće kroz dane.
Kako biste vi ocjenili hrvatsko slastičarstvo – koliko se brzo razvija, prati li svjetske trendove i na čemu još treba poraditi?
Mislim da u Hrvatskoj ima sve više i više odličnih slastičarnica i vrhunskih slastičara koji su u skladu sa svjetskim trendovima te se i naša scena jako dobro razvija. Treba dati prostora mladim ljudima koji su željni učenja i privući ih da nastave radit u Hrvatskoj jer jako puno možemo napraviti u budućnosti.
Koga biste od svojih kolega iz ovog slatkog svijeta istaknuli kao svoj uzor ili osobu čijem se profesionalnom razvoju divite?
To su definitivno Petra Jelenić, Robert Bašić, Robert Hromalić, Tea Mamut, Luka Pavić. Ne znam čijem se radu više divim i koga više poštujem, definitivno kolege od kojih se može jako puno naučiti i koji rade čudesne stvari.
Što je ono što vas motivira da svaki dan dajete sve od sebe u kuhinji?
Svaki dan ispitujem svoje granice, volim sebe gurati i vidjeti koliko mogu. Volim učiti svaki dan, a slastičarstvo je prekrasno zanimanje u kojem možete svaki dan nešto novo naučiti. I volim ovi posao tako da mi to daje snage svaki dan.
Koju slasticu vi najviše volite i nikada je se ne zasitite?
Macaronse, tart od limuna, mochi i štrudla od jabuke. To bih mogla jesti za doručak, ručak i večeru do kraja života.
I na kraju, što je presudilo da slastičarnicu otvorite baš u svojoj Makarskoj?
Željela sam se vratiti doma i stvoriti život u rodnom gradu. Volim Makarsku i volim lagani život tu. Obitelj i prijatelji su isto bili jedna važna karika. Mislim da grad kao grad ima potencijala, ne samo kroz turističku sezonu nego kroz cijelu godinu. Mladi ljudi su se počeli vraćati u Makarsku i počeli je oživljavati.
Fotografije: Lena Šarić
