Poslije koncerta u spomen na Olivera Dragojevića, uslijedilo je druženje na kojem su okupljeni mogli uživati u torti Moj galebe koju je pripremila Kristina Sardelić.
Prva godišnjica smrti Olivera Dragojevića, mnogima omiljenog hrvatskog glazbenika koji je preminuo 29. srpnja prošle godine, na jedan je dan ponovno ujedinila naciju. Baš kao što su prije godinu dana svi s tugom ispraćali Olivera na njegovo posljednje putovanje do Vele Luke, ove su se godine svi ujedinili u osjećaju ponosa što su imali čast živjeti baš u njegovu vremenu.
Njegovi najbliži prijatelji i suradnici tom su prilikom u njegovoj Veloj Luci organizirali i koncert nazvan Trag u beskraju. Simboličan je to naziv koji nosi i jedan njegov album i pjesma, ali i koji pokazuje da je Oliver ostavio baš to – trag u beskraju.
Fantastična atmosfera ispunjena emocijama i divnim zvukovima Oliverovih pjesama u izvedbi njegovih kolega nakon završetka koncerta preselila se u Restoran Bata u kojem su gosti imali priliku uživati u divnoj torti Moj galebe koju je posebno za ovu priliku pripremila Kristina Sardelić iz Vele Luke.
Što njoj znači izrada ove torte, odakle je crpila inspiraciju i zašto je baš odabrala galeba, ispričala nam je u razgovoru za naš portal.
Kako to da je upravo vama pripala ta čast da izradite tortu u spomen na Olivera Dragojevića?
Do ideje da sudjelujem u projektu „Trag u beskraju“ došlo je sasvim spontano. Htjela sam nekako sve te ljude koji sudjeluju u stvaranju tako velike stvari za našu malu Velu Luku i za našeg Olivera počastiti nekim kolačima, eventualno tortom i eto tako je došlo do sponzorstva. Ideju sam spomenula načelnici Vele Luke Katarini Gugić koja je naravno sudjelovala u organizaciji i eto tako sasvim spontano je došlo do suradnje.
Evidentno je da ste inspiraciju za dekoraciju pronašli u njegovom glazbenom opusu. Koliko ste dugo smišljali dekoraciju i zašto baš odabrali galeba i tekst Trag u beskraju?
Čim je došlo do suradnje, krenulo je moje razmišljanje što napraviti za takav veliki događaj. Htjela sam da to bude nešto simbolično, da sam pogled na tortu ispriča priču i da bude nešto što opisuje našeg Olivera. A što može biti bolji simbol za njega od čuvenog galeba? Imala sam ja još nekoliko ideja, ali sve me nekako vraćalo na Galeba. Trag u beskraju – jedna od njegovih meni jako dragih pjesama, a i sam koncert je nazvan po njoj i to je definitivno bilo to. Nakon nekoliko dana razmišljanja osmislila sam izgled. Puno ljudi me pita kako dođem do ideje za te moje kreativne torte, a ja jednostavno ne znam odgovor na to pitanje. Jer ni ja sama još nisam svjesna te kreativne strane u samoj sebi. Ja to nazivam „momenti inspiracije“ jer to se jednostavno dogodi u meni i ja to samo prebacim na papir, a poslije na tortu. I naravno na kraju kad odradim sve, stanem sa strane, promatram tortu i čudim se sama sebi: „jesam li to stvarno ja napravila?!“ (smijeh).
Od čega je napravljena torta? Ima li u njoj namirnica i okusa karakterističnih za Velu Luku?
Torta je namijenjena velikom broju ljudi i htjela sam nešto što većina voli, a većina voli čokoladu. A da ne bude obična čokoladna odlučila sam se za moju Linoladu duo tortu. To je okus torte koju obično koristim u vjenčanim i dječjim tortama i ljudi je vole.
Tko je uživao u ovoj torti? Svi izvođači koncerta?
Torta je namjenjena za domjenak poslije koncerta koji je održan u Restoranu Bata, Oliverovog velikog prijatelja Gorana Prižmića. A tortu su imali prilike probati izvođači, organizatori i Oliverova obitelj.
Što za vas znači izrada ove torte i koje je emocije ona kod vas izazvala?
Što za mene znači izrada ove torte? Uh, velika je to stvar za mene!
Ja sam vam iz Vele Luke i tu u toj mojoj Veloj Luci i kreće priča o ljubavi prema Oliveru i njegovim pjesmama. U mojoj kući jedino se slušala klapska pjesma i Oliver. I kad odrastaš uz njegovu glazbu i njegove pjesme, sasvim normalno (za mene) je da ti to postane omiljeniji pjevač i omiljena vrsta glazbe! I tako je taj naš „barba Oliver“ (jer tako smo ga kao djeca zvali) postao neizostavni dio mog života. Uz njegove pjesme sam se smijala, plakala, zaljubljivala, maštala….
Je li uopće potrebno napomenuti po komu je moja slastičarnica Moja Nadalina dobila ime?
I naravno, moram napomenuti da uz njegove pjesme nastaju sve obične i neobične torte i slastice u Mojoj Nadalini jer to je moja glazba, koja izgleda pomaže mojoj kreativnosti da izađe na vidjelo.
Za samu torta koju zovem „Moj Galebe“ mi je trebalo puno vremena, od same ideje pa sve do kraja izrade. Sate potrebne za izradu nisam ni brojila, a bilo ih je stvarno puno! Zadnjih mjesec dana misli su mi često lutale na tu tortu. Kako, kada, što, gdje?! I onda emocija na samom kraju, uh. Svega je tu bilo – stres, nervoza, razmišljanje, tuga, sreća i na kraju svega suze i ponos!
Tortu sam dovršavala – ukrašavala u kasnim noćnim satima (noć prije koncerta). Naime, preko noći sam najmirnija jer znam da me nitko neće omesti ili prekinuti.
I trajalo je to cijelu noć. I nikad još nisam plakala nad tortom, a nad ovom jesam. Ne znam je li od sreće ili tuge, puno emocija je izašlo iz mene kada sam tortu dovršila. Znam da zvučim kao neki čudak, ali eto to sam ja – čudnovata i osjećajna (smijeh).
Ja sam svoju priču malo odužila i zakomplicirala, ali nadam se da se iz nje može pročitati što za mene znači ova torta… Vrhunac karijere! Sada mogu i u penziju!
Zadovoljna sam i ponosna (a to se ne događa često, da sam zadovoljna svojim radom, a kamoli ponosna).
Fotografije: Moja Nadalina
