Božićna večera u Engleskoj tradicionalno se završava božićnim pudingom, slasticom koja je kroz stoljeća mijenjala svoj sastav te je čak bila zabranjivana, a priču o njoj donosimo u nastavku.
Božić u Engleskoj nezamisliv je bez jedenja tradicionalne slastice – božićnog pudinga. Ovaj su običaj diljem svijeta prenijeli britanski kolonisti pa se tako ova slatka tradicija provodi i u Irskoj, na Novom Zelandu te u Kanadi.
Svoje porijeklo puding vuče iz srednjovjekovne Engleske, a današnja verzija pudinga značajno se razlikuje od one prvotne. Naime, božićni je puding u XIV. stoljeću bio kaša od govedine i ovčetine u koju su se dodavali začini, suho voće te vino. Sastojci su se s vremenom polako mijenjali te je 1650. puding postao uobičajeni božićni desert, no 1654. su ga Puritanci zabranili smatrajući ga lošim. Ova je božićna tradicija bila ukinuta sve do 1714. kada je kralj George I. ponovno uveo tradiciju božićnog pudinga.
Danas se ova slastica izrađuje od jaja, brašna, krušnih mrvica, suhog voća, začina te tekućine koja povezuje sastojke, a to su mlijeko ili vino.
Uz božićni su puding vezani brojni mitovi, a jedan od njih je da se puding izrađuje od trinaest sastojaka koji simboliziraju Isusa i dvanaest apostola te da bi svaki član obitelji morao miješati puding drvenom kuhačom od istoka prema zapadu, u čast Mudraca.
Najraniji recept za Božićni puding pojavio se 1714. u knjizi Ketti Marylby, a nedavno smo saznali i po kojem receptu se ova neizostavna slastica priprema na engleskom kraljevskom dvoru.
Fotografija: Pixabay
