Dinja je bogata vitaminima i beta-karotenom, ali je izvrsna i za hidrataciju za vrijeme ljetnih vrućina. Njezin zanimljiv okus odlično pristaje i slanim i slatki jelima.
Melon, melun, milun, pipun, čatrun, cata, bostan, baćir – sve su to nazivi koji se diljem zemlje koriste za dinju, sočnu voćku koja dozrijeva u kasno ljeto i ranu jesen. Kao i lubenica, dinja se smatra voćem, ali s obzirom da pripada porodici tikava (lat. Cucurbitaceae) kojoj pripadaju i krastavci i bundeve, dinja je „genetski“ povrće. Upravo zbog ove karakteristike, dinja se jednako dobro uklapa u deserte, kao i u slanija jela.
Smatra se da dinja potječe iz Azije. U Kini bila poznata već 1000. godine prije Krista, a tamo se i danas uzgaja gotovo polovina ukupne proizvodnje dinja na svijetu. Put do Europe i Amerike dinja je pronašla tek kasnije u povijesti te se na ovim područjima počinje uzgajati krajem XIX. stoljeća. Uz Kinu, velike količine dinja danas se uzgajaju i u Turskoj, Iranu, Egiptu i Indiji.
Zašto jesti dinju
Dinja je veoma bogata vitaminom C, vitaminom A, kalijem, vitaminima B skupine i beta-karotenom. U 100 grama dinje nalaze se samo 34 kalorije, a s obzirom na to da 90 posto njezinog sastava čini voda, idealna je za hidrataciju tijekom vrućih ljetnih dana.
Prije rezanja dinje, važno ju je dobro oprati i izribati površinu, budući da se na njenoj površini često nalazi bakterija salmonela. Razvoj salmonele i plijesni je razlog zašto se kora dinje nakon branja prska kemikalijama. Nakon rezanja dinja se u hladnjaku može držati do tri dana.
Ideje za deserte s dinjom
Iako će dinja lijepo pristajati uz slana mesna jela ili sir, slatkoća dinje izvrsna je za deserte. Odlična je u voćnim salatama, s drugim voćem ili samostalno. Također, može se koristiti i za pripremu kompota, marmelade, sladoleda ili sorbeta. Od dinje se mogu pripraviti i pite i tartovi. Zanimljiva je i lagano prepržena na tavi ili roštilju i prelivena medom i limunom.
Fotografije: Pixabay
