Iako djeluje vrlo jednostavan za izradu, buttercream dolazi u nekoliko različitih varijanti, a prilikom njegove izrade potrebno je paziti na temperaturu sastojaka koji se koriste, način izrade te namjenu buttercreama.
Buttercream u svom najjednostavnijem obliku predstavlja mješavinu maslaca i šećera u prahu, a koristi se u izradi slastica, kao premaz, punjenje ili ukras. Za izradu buttercreama se mogu koristiti i druge vrste masnoća, poput margarina ili masti, no još se vode debate oko toga može li se u tom slučaju zvati buttercream. U njega se mogu dodati prehrambene boje i arome poput čokolade, voćnih sokova te raznih ekstrakta kako bi se postigao željeni efekt i okus. Najčešća se upotrebljava za dekoriranje cupcakesa, ali i oblaganje torti te dekoriranje brojnih drugih slastica. Buttercream se može spraviti na više različitih načina, što se očituje različitom stabilnošću i teksturom, ali i brojnim drugim karakteristikama. Prvi se put, u američkim kuharicama, buttercream spominje 1920.godine.
Savjeti za izradu i čuvanje buttercreama
Kao i kod pečenja slastica, i za izradu buttercreama vrijedi pravilo da sastojci budu sobne temperature. Jaja sobne temperature će se bolje istući, dok će se maslac sobne temperature bolje sljubiti sa sastojcima bez straha od odvajanja. Arome i ekstrakti koji su neko vrijeme proveli na sobnoj temperaturi neće utjecati na konzistenciju smjese buttercream što bi se moglo dogoditi ukoliko su prehladni ili pretopli.
Buttercream se može izraditi i čuvati u hladnjaku do tjedan dana. Važno je da ga se, kao i maslac, čuva u hermetički zatvorenoj posudi, kako ne bi poprimio ostale mirise iz hladnjaka.
Vrste buttercreama
Jednostavni buttercream
Ovaj je buttercream poznat i pod nazivima američki buttercream, dekoraterski buttercream i dekoraterska glazura. Dobiva se miješanjem omekšale maslaca i šećera u prahu do željene konzistencije. Pri izradi ovog buttercreama uobičajeni su omjeri 2:1, pri čemu prva brojka predstavlja količinu šećera, a druga maslaca. U jednostavni se buttercream mogu dodati različite arome ili ekstrakti. Njegov je glavni nedostatak stvaranje korice nakon nekog vremena provedenog na nižoj temperaturi, a kako bi se to izbjeglo, može se dodati invertne šećere poput fruktoze ili glukoze. U usporedbi s drugim vrstama ovaj buttercream ima najveći udio šećera, što ga čini najslađim buttercreamom.
Buttercream s meringue bazom
Postoje dvije vrste buttercreama s meringue bazom: talijanski i švicarski.
Talijanska se meringua dobiva dodavanjem šećernog sirupa dobivenog zagrijavanjem šećera i vode, a ponekad i glukoze ili kukuruznog sirupa kako bi se postigla stabilizacija kristalne strukture, do temperature od 118 °C. Smjesa sirupa i bjelanjka zatim se tuče i hladi dok ne dosegne sobnu temperaturu. Ovako pripremljen buttercream često se naziva Mousseline buttercream.
Švicarska se meringua dobiva kuhanjem bjelanjaka i šećera u zdjelici iznad lonca s kipućom vodom. Smjesa se kuha sve dok temperatura mješavine ne dosegne 60 ° C, a zatim se ukloni i miješa pri velikoj brzini dok se ne formiraju tvrdi vrhovi te dok se smjesa ne ohladi.
Neovisno o tome koju od ovih meringua koristite kao bazu, nakon što se pripreme, maslac i arome se dodaju u meringue. Ovako pripremljeni buttercreamovi su lagani i kremasti te imaju dobar balans između slatkoće i punoće okusa. Njih se najčešće koristi za glaziranje i dekoriranje torti.
Francuski buttercream
Ovaj se buttercream izrađuje od tučenih žumanjaka, na isti način kao i talijanski, samo bez bjelanjaka. Sirup i žumanjci se miješaju sve dok se ne dobije lagana pjena koja se zatim hladi, nakon čega se u nju dodaju maslac i arome. Ovaj je buttercream vrlo lagan i bogat te je pogodan za punjenje ili glaziranje, ali ne za izradu dekoracija.
Buttercream na bazi custarda
Ovaj je buttercream još poznat pod nazivima njemački buttercream i bavarski buttercream, a dobiva se miješanjem slastičarske kreme i omekšalog maslaca, uz dodatak šećera. Poput francuskog, i ovaj se buttercream koristi za punjenja i glazure, ali ne za dekoriranje.
Valjani buttercream
Ova se vrsta najčešće koristi za glaziranje šećernih keksića, a dobiva se međusobnim miješanjem velike količine šećera u prahu s glukozom ili kukuruznim sirupom i aromama. Nakon što se sjedine svi sastojci, formira se tijesto za glazuru koje se izrezuje u željene oblike. Ovaj je buttercream sličan fondantu, ali ima mekšu teksturu i manju elastičnost, pa nije dobro za pokrivanje torti ili oblikovanje sitnih dijelova.
Fotografije: Pixabay
