Polako vam otkrivamo koje su se sve slastičarnice pridružile našoj akciji #recimoimhvala, a sada ćemo s vama podijeliti i životne priče onih zbog kojih je ova akcija i pokrenuta – hrabrih žena iz hitnih službi. Prva među njima je splitska medicinska sestra Matea Čikeš koja će u kolovozu sudbonosno da reći svom Kristianu.
„Moje zanimanje i moj poziv je medicinska sestra. Inače radim kao patronažna sestra u Domu zdravlja Split, ali po mobilizaciji zdravstvenog kadra u vrijeme pandemije trenutno radim u Covid ambulanti u kojoj se trijažiraju pacijenti. Svakodnevno idete na posao ne znajući što će vas dočekati taj dan, hoćete li se uspjeti vratiti kući zdravi. Po dežurstvu radite smjene od dvanaest sati gdje ste u timu s doktorom. Pod potpunom opremom ste zaštićeni kako bi se mogao izvršiti pregled pacijenta. Sama bolest još uvijek je vrlo nepoznata pa tako svakim danom naučite nešto novo o njoj. Uz veliku pomoć i podršku doktora kao pravog timskog igrača u ovom vremenu sve se lakše prebrodi i svaki dan je pobjeda.“ – ukratko opisuje situaciju u kojoj se našla radeći posao koji je odabrala kao svoj životni poziv.
Matea je odmalena znala čime se želi baviti, jer kako kaže: „jednostavno se rodite s tom željom.“ U njezinoj obitelji ima mnogo medicinskih sestara pa je možda i to pridonijelo odabiru zanimanja, no ono što je definitivno zapečatilo njezinu odluku je bolest njezine majke. Ta ih je situacija zatekla kada su bili mali. Njezin mlađi brat Stipe imao je tri godine, a Matea devet te su se već kao djeca morali suočiti s najgorom ljudskom patnjom. Iako tada nije znala što su karcinom, zračenja, kemoterapije, znala je da se u trenutku treba transformirati iz bezbrižne djevojčice u zrelu osobu i shvatiti što je život kako bi mogla pomoći. „Rečeno nam je bilo da će živjeti svega četiri mjeseca, ali moj lav se borio i vjerovao. Nakon teške operacije bila je nepokretna, ponovno je učila hodati, govoriti, pisati, ali uvijek s osmjehom na licu i s velikom voljom za životom, da podigne mene i mlađeg brata. Tako sve do svog zadnjeg udahnutog daha kada nas je napustila nakon petnaest godina borbe. Sve njene dane rastući uz nju gledala sam te heroine u plavoj uniformi kako se daju pacijentima, pružajući osmijeh, toplinu i snagu. Tada sam odlučila da želim i ja biti jedna od njih, da želim biti medicinska sestra svim svojim srcem i doprinjeti svoju kapljicu u moru plavetnila.” – govori o teškim trenucima u životu koji su ju oblikovali u osobu koja danas je.
Najljepši dan u njezinom životu, njezino vjenčanje, bilo je planirano za 18. travnja ove godine, no nažalost, zbog pandemije virusa planove su morali odgoditi za kolovoz. „Do zadnjeg smo se nadali da do odgode neće doći i da će sve ovo ubrzo proći, ali nažalost, prevarili smo se. Imali smo sreću što smo sve rezervacije također uspjeli prebaciti za taj datum, tako da su lokacija, crkva, cvijeće ostali isti, osim benda koji smo morali promijeniti. Svi su nam izašli u susret i pomogli olakšati cijelu situaciju koliko je bilo moguće. Što se tiče broja gostiju za sada se nadamo da nećemo morati smanjivati broj, no nažalost to nećemo moći znati sve dok se još malo ne iskristalizira cijela situacija s pandemijom.“ – osvrnula se situaciju koja ih je zatekla pri planiranju vjenčanja.
Ljubav svog života, Kristiana, upoznala je prije deset godina i od tad su prijatelji. Jedno vrijeme izgubili su kontakt jer su im se putovi razdvojili. Matea je živjela, radila i studirala u Dubrovniku i bila u dugoj vezi koja se u međuvremenu prekinula. No, nakon smrti majke odlučila se vratiti u Split i okrenuti novu stranicu u svom životu. „Dvije godine nakon mog povratka, u ljeto 2018., sam s prijateljicama bila u Komiži, u koju idemo svake godine na odmor. Šetajući jedan dan susrele smo mog Kikija i na obostrano zadovoljstvo nakon dugo vremena što se nismo vidjeli, odlučili smo popiti kavu koja je donijela našu zajedničku budućnost. Već tada se vidio taj sjaj i sreća u očima koji su bili početak nečeg novog i lijepog. Naše vjenčanje bi se trebalo održati u jednom restoranu uz more koje jedno i drugo puno volimo, u mom kvartu u kojem sam rođena i za koji sam posebno vezana, u crkvi u kojoj sam se pričestila, krizmala i u koju vrlo rado idem kao vjernik.“ – ispričala nam je Matea kako je započela njihova ljubavna priča koju su odlučili okruniti brakom.
Na pitanje kako zamišlja svoju svadbenu tortu te jesu li već odlučili o okusima i dekoracijama torte Matea odgovara: „Najljepša svadbena torta koju uvijek zamišljam da bude moja je kampanel sv. Duje, simbol našega grada i jedne velike ljubavi. Moji su roditelji prije 31 godinu takvu imali na svom vjenčanju pa me još vise vuče želja da i ja imam bar donekle sličnu. Njihova je bila cijela u krokantu, ali moja i ne mora biti, može biti malo modernija verzija. Okuse još nismo odabrali, ali voljela bih da bude čokoladna i voćna varijanta jer sam ljubitelj i jedne i druge. Zamišljam je u zlatno–bijeloj boji jer te dvije boje volim i one su te koje opisuju moje vjenčanje.“
„Želim zahvaliti na ovoj lijepo provedenoj akciji Slatkopedije u kojoj ćete usrećiti mnoge mladence koji su odlučili ovjekovječiti svoju ljubav u doba korone. I preporučila bih svim zdravstvenim djelatnicima da vam se jave jer će biti i više nego zadovoljni. Želim Vam svima sreću, puno uspjeha i ljubavi u nadolazećim danima.“ – zaključila je svoju priču Matea.
Fotografije: Privatna arhiva Matee Čikeš
