Članovi grupe Pravila Igre za naš su portal otkrili kakve kolače vole i tko se od njih bolje snalazi u izradi, a tko u konzumaciji slastica.
Pop-rock sastav urbanijeg i modernijeg izričaja Pravila Igre osvaja hrvatski radijski eter i publiku diljem Lijepe Naše. Iza ove dvije riječi, zapravo se skrivaju četiri mlada glazbenika. Redom, to su: Marko Kutlić, frontmen; Denis Dex Marijanović, basist; Goran Belošević, bubnjar i Marko Belošević, klavijaturist.
U svega dvije godine postojanja, ostvarili su veliki uspjeh i postali prepoznatljiva lica s hrvatske glazbene scene. Upravo im je izašao i njihov debitantski album Nebo na mojoj strani, koji među ostalim sadrži hitove poput istoimene pjesme Nebo na mojoj strani, Zagrli me i Ako.
Osim ljubavi prema glazbi, veže ih i ljubav prema slatkome, a u razgovoru s njima otkrili smo i tko više voli kremaste, a tko suhe kolače te koji ih kolači prate u lijepim i ružnim danima njihovih života.
Koja vam je najdraža slastica i zašto baš ta?
Marko B.: „If you never had one, your life is incomplete!“ Ova izreka često se koristi za cheesecake, moju omiljenu slasticu! Idealan spoj slatkih keksića u podlozi, zajedno s kiselkastom kremom od sira. Nikad nije na odmet dodati i malo voća za obogatiti okus cheesecakea ili pak preljev od karamele. Slastica za sve životne prilike, uključujući i doručak!
Denis: Davim se u čupavcima, mađarici, oblatnama i hola kockama!
Marko K.: Najdraža slastica mi je cheesecake. Volim cheesecake zbog bogatog okusa i predivne arome i često ga jedem prije treninga.
Goran: Obožavam sve slastice s makom jer me podsjećaju na moje odrastanje i najdražu bakinu gibanicu s makom.
Koje kolače najviše volite raditi?
Marko B.: Najviše uživam u izmišljanju zdravijih verzija standardnih kolača i slastica. Gotovo svaki recept za kolače se može modificirati da bude manje kaloričan, a da ostane dovoljno ukusan.
Denis: Nisam baš vješt u izradi istih, ne bih volio da netko završi na hitnoj nakon što bi kušao jedan od mojih proizvoda (smijeh).
Marko K.: Ne volim raditi kolače, ali ih obožavam jesti (smijeh). Taj dio posla ostavljam ljepšoj polovici kućanstva.
Goran: Zbog nedostatka vremena i užurbanog načina života rijetko kada uzmem kuhaču u ruku. Kako su kolači umjetnost i za njihovu pripremu treba vremena, smatram da je pametnije da se samo držim hranjenja (smijeh).
Koji je najuspješniji kolač koji ste dosad napravili?
Marko B.: Pitu mađaricu s devet kora. Ma šalim se, nisam nikada pokušavao raditi komplicirane kolače tako da mi gotovo uvijek sve uspijeva.
Denis: Niti jedan nije bio uspješan (smijeh).
Marko K.: Najuspješniji kolač koji sam ikada napravio su kiflice, ujedno i jedini koji sam ikada napravio.
Goran: Nažalost još uvijek čekam kolač prvijenac (smijeh)!
Imate li neku zanimljivu priču vezanu za izradu kolača ili pak za njihovu konzumaciju?
Marko B.: Jednom prilikom, dok sam još bio dijete, nisam mogao dočekati da se friško pečene baklave ohlade pa sam sredio pola protvana dok su još bile vruće. Toliko mi je pozlilo da nisam mogao vidjeti baklavu idućih deset godina (smijeh).
Denis: Imam, priča se odvija na kućnoj vagi, nakon svakog degustiranja kolača i njihove konzumacije odem u plus (smijeh)!
Marko K.: Pojeo sam cijeli nutella cheesecake sam, mislite da to nije neki pothvat, probajte sami i uvjerit ćete se da je…
Goran: Jednom prilikom sam asistirao u izradi torte i dok su trajale pripreme za pečenje poskrivećki sam pojeo većinu glavnih sastojaka (smijeh).
Postoji li neki kolač čiji vas okus vraća u djetinjstvo? Koji je to i koje vas uspomene vežu za taj kolač?
Marko B.: Definitivno bakina orehnjača. Baka je neprikosnoveni majstor tradicionalnih kolača i dan danas me samo jedan zalogaj instantno vraća dvadeset godina unazad. Pošto sam većinu djetinjstva proveo s bakom, prilično često sam imao priliku uživati u njenim majstorijama.
Marko K.: Volim okus kreme zabaglione, ona me uvijek vrati u djetinjstvo…
Goran: To je svakako domaća gibanica od maka koju radi moja baka. Kada ju danas jedem sjetim se uspomena iz svojeg djetinjstva kada sam puno vremena provodio s bakom, djedom, sestričnom i bratićem.
Postoje li neki kolači koje za vas simboliziraju Božić, Uskrs ili važnije obiteljske proslave? Koji su to kolači i zašto baš oni?
Marko B.: Ne bih baš mogao istaknuti neke specifične kolače koji me vežu uz blagdane, navedene svečane prigode me puno više asociraju na konkretniju hranu. Imam neke prijatelje kojima su kolači najvažnija stavka takvih proslava, ponekad na stolu bude i preko dvadeset vrsti kolača. Ja nisam jedan od tih ljudi.
Denis: Naravno, svi, jer za blagdane sam u stanju pojesti sve što se naziva kolačem. Ali svakako svake godine me dočekaju čupavci, mini rum kocke, mađarica, oblatne!
Marko K.: Naravno da postoje, moja majka je uvijek krasila naš obiteljski stol svojim slasticama uoči blagdana i proslava. Kolači koji za mene simboliziraju blagdane su šape, oraščići, kiflice, mađarice, bijele pite, ledeni vjetar itd…
Goran: Božićne blagdane ne mogu zamisliti bez pite mađarice. Jednostavno su oduvijek nezamjenjivi desert blagdanskog stola. Za Uskrs moja familija ima naviku da se svake godine mijenja desert tako da se svake godine iznova veselim iznenađenju.
Imate li kolače koji vam predstavljaju utjehu u teškim danima ili neke koje jedete kad slavite uspjehe?
Marko B.: Pa i ne baš. Nemam naviku prakticirati emocionalno prejedanje, nisam jedan od onih koji od sreće ili tuge pojedu čitav protvan štrudle ili cijelo pakiranje sladoleda.
Denis: Ne, jer bi po tome svaki dan bio utjeha i dan uspjeha (smijeh).
Marko K.: Cheesecake je lijek za sve boli i šećer na kraju svakom uspjehu!
Goran: Kada se nešto slavi uvijek tražim od svoje mame njezin legendarni voćni kolač s mascarpone sirom, dok se u teškim danima pokušavam odreći kolača jer kad bi se prepustio, vrlo vjerojatno bih ubrzo prošao granicu od 100kg (smijeh).
Volite li više kremaste ili suhe kolače?
Marko B.: Najviše volim klasične, jednostavne suhe kolače: štrudle, pite, jednostavne čokoladne biskvite, cheesecake i slično. Ne pašu mi kremasti i masni kolači, ne znam točno zašto, ali znam da je oduvijek bilo tako.
Denis: Kremaste naravno, zato što me suhi podsjećaju na obične kekse i nisam baš ljubitelj takvog tipa kolača!
Marko K.: Volim kremaste kolače, ne znam, jednostavno su mi finiji…
Goran: Više sam fan kremastih kolača, posebno onih koji imaju tvrdi biskvit. Nemam neki posebni razlog, ali više uživam u kremama.
Čije kolače najviše volite i zašto?
Marko B.: Najviše volim kolače koje ispeku baka ili mama. Na njih sam naviknut od djetinjstva i uvijek su napravljeni sa puno ljubavi.
Denis: Domaće proizvodnje, iz kuhinje moje obitelji, bake, tete i mame! Ipak su najfiniji.
Marko K.: Na ovo pitanje ne smijem odgovoriti, (smijeh), suzdržan!
Goran: Najviše volim kolače od svojih baka i svoje mame jer kolači se rade s ljubavlju, a ona je u ovom slučaju beskrajna.
Fotografija: Pravila igre
