Uspješni hrvatski glumac Slaven Španović ispričao nam je sve o svojoj ljubavi prema čokoladi, potkrijepivši to receptom za omiljenu slasticu te zaključio kako nitko ne radi rafaello kuglice kao njegova mama.
Glumac Slaven Španović svoj je glumački talent dokazao na televiziji, filmu i u kazalištu. Upravo za ulogu u kazalištu, Španović je dobio najveće pohvale i priznanja. Naime, ulogom gluhonijemog momka Billya u predstavi Plemena u Teatru EXIT osvojio je i publiku i struku. Za tu je ulogu primio i više nagrada, među kojima su i Nagrada hrvatskog glumišta za mladog umjetnika do 28 godina i nagrada Judita na Splitskom ljetu.
Osim u Hrvatskoj, Slaven Španović ostvario je uloge i u inozemnim filmovima, a najveće iskustvo do sada mu je uloga u filmu Savršen dan redatelja Fernanda Leóna de Aranoa u kojem je glumio uz oskarovce Tima Robbinsa i Binicija del Toroa.
Strastveni ljubitelj čokolade odmah je pristao na razgovor za naš portal, u kojem nam je, među ostalim, otkrio i kako je mami ukrao pečene lješnjake te kako bi u razgovoru s djedom, kolači nestali „sami od sebe“.
Koja je vaša najdraža slastica?
Najdraža slastica…. hmmm ili možda bolje mmm (smijeh). Prvo pitanje pa odmah najteže (smijeh). Naravno, kao i većina ljudi, volim slatko općenito. Ali, ako bih baš morao birati, rekao bih sve s čokoladom i to puno čokolade. Sve što u svom nazivu ima ekstra čokolada, dupla čokolada, čokoladni preljev, čokoladno punjenje, dodatna čokolada, crno-bijela čokolada, dvije, tri vrste čokolade (trebam li nastaviti?) i slično, sve to mi odmah privuče pozornost. Sladoled mi je isto velika ”slabost” (smijeh).
Volite li raditi kolače?
Naravno! Točnije, kad bih znao, naravno da bih ih i volio raditi (smijeh). U ”lancu pravljenja kolača” na mene nikad nije došao red. Uvijek su to radile mama, baka, cura, slastičarnice…
Koji je najuspješniji kolač koji ste dosad napravili?
E sad… Morat ćete malo sniziti kriterije po pitanju ”najuspješniji” i ”kolač” (smijeh). Kako smo već zaključili, Slaven voli – iliti obožava, mašta, sanja – čokoladu i sve njezine varijacije, oblike i agregatna stanja čak (smijeh). Moj recept je sljedeći… velika zdjela, pakiranje ili dva sladoleda, neka ukusna mliječna čokolada lomljena na kockice sa strane i svuda uokolo, a preko svega toga tekuća čokolada ili čokolade topljene na pari. Staviti u škrinju da se čokoladni preljev stvrdne, po želji preko vrha premazati karamela namaz i ukrasiti po istoj želji. Konzumirati što prije i imati telefon uz sebe za hitnu pomoć, ako se onesvijestite od silnog šećera (smijeh).
Imate li neku zanimljivu priču vezanu za izradu kolača ili njihovu konzumaciju?
Kao klinac, kad god bi mama ili baka radile kolače, morao sam biti tu i smetati. Svaku žlicu, s kojom se nešto za kolače miješalo, morao sam polizati na kraju. Većina kolača zato nikad ne bi ispala kako treba, jer bi pola sastojaka ja potamanio prije nego bi se stigao napraviti kolač. Onda je mama počela sakrivati sastojke i to na visoke elemente u kuhinji. Kad sam skužio maminu ”foru”, jednu noć sam se ušuljao u kuhinju, dovukao stolac, popeo na štednjak u kuhinji i otkrio ”škrinju s blagom” ili u ovom slučaju kutiju s pečenim lješnjacima za kolače. Naravno, kao svaki pravi kradljivac maminih kolača, nisam pojeo baš sve lješnjake, da ne bude preočito. Na mamino urlikanje sutradan „Slaveneeeee! Gdje su lješnjaci??!!!” imao sam spreman odgovor: „Mama, nisam ja! Neki drugi dečko iz ulice je!”(smijeh). Bio sam kažnjen ne-dobivanjem kolača tih blagdana, ali vrijedilo je (smijeh)!
Postoji li neki kolač čiji vas okus vraća u djetinjstvo? Koji je to i koje vas uspomene vežu za taj kolač?
Da… Mamine rafaello okruglice i bakine čokoladne oblatne i kokos kocke. Nitko ne pravi rafaello okruglice kao moja mama. Kužim da to svatko kaže, ali ako je moja profesorica s Akademije dramskih umjetnosti koja ima dijabetes mogla reći da su to najbolje koje je ikad probala, to mora nešto značiti. Uvijek se sjetim kako smo kao djeca seka i ja sjedili na starom kauču, zezali se sa starcima, a rafaello hop hop, jedna po jedna. Bakine čokoladne oblatne i kokos kocke me podsjećaju na mog pokojnog djeda. Obožavao je slatko. Nije ga smio puno jesti i baka mu je stalno govorila da ne smije, ali on je opet poskrivećki jeo. Onda je mudro smislio taktiku… uvijek kad bi bilo kolača, zvao bi mene i kao nudio mi: „Uzmi Slavene, uzmi sinko, ne srami se”, a zapravo sam mu ja došao kao alibi i izgovor da može i on(smijeh). Nebrojeno puta smo tako nas dvojica sjedili skupa, on bi mi pričao o svom djetinjstvu, životu i putu, a kolači usput nestajali… Slatke uspomene fakat traju cijeli život…
Postoje li neki kolači koji za vas simboliziraju Božić, Uskrs ili važnije obiteljske proslave? Koji su to kolači i zašto baš oni?
Pa kao i prethodni odgovor, zapravo… s tim što bi za te velike blagdane uvijek bilo kao malo natjecanje mame i bake, tko će napraviti više kolača i bolje. Žiri u sastavu Slaven, Slaven i Slaven je imao visoke kriterije koje je trebalo zadovoljiti, ali na kraju je odluka uvijek bila ista – izjednačeno i jednako super (smijeh)!
Volite li više kremaste ili suhe kolače?
Hmmm… opet teško pitanje… ali više naginjem ka kremastim, jer ipak čokolada je čokolada (smijeh).
Čije kolače najviše volite i zašto?
Uff, još teže i opasnije pitanje. Krivi odgovor me može skupo koštati (smijeh)! Ali… svaki kolač mi je još slađi u pravom društvu, u društvu moje zaručnice. Nadam se da će ovo pročitati jer pravi super kolače!
Fotografija: Iz privatnog albuma Slavena Španovića
