Slatka priča obitelji Prša – kad majka i kći dijele ljubav prema slasticama i slastičarstvu

Lijepu priču o tomu kako mama i kći dijele ljubav prema slasticama i slastičarstvu za naš je portal ispričala naša nova suradnica Ana Prša.

Nedavno smo na našem portalu objavili prvi recept Ane Prše, koja je pratiteljima na Instagramu poznata pod imenom @plavatacna. Iza njezinih slastica krije se priča koja nas je zainteresirala – ona o ljubavi prema slasticama koju Ana dijeli sa svojom petnaestogodišnjom kćeri.

Upis njezine kćeri u srednju slastičarsku školu bio je pravi poticaj za nove, hrabrije i odvažnije recepte koje iz dana u dan zajedno pripremaju.

S Anom smo pričali o tomu kako su otkrile zajedničku strast prema slastičarstvu, tko je zaslužan za recepte, a tko za fotografiju te zašto joj pisanje za naš portal predstavlja pravi izazov.

Na vašem Instagram profilu @plavatacna svakodnevno  uživamo u predivnim fotografijama neodoljivih slastica. No, tko se skriva iza tih slastica, tko je zaslužan za sve te slatke delicije?

Do nedavno sam se iza tih slastica krila samo ja. Ponekad bi kćer uskočila i pomogla malo pri izradi: miješajući kreme, topeći čokoladu, valjajući tijesto, znate kako to klinci vole. Nekako je uvijek voljela biti mi pod nogama u kuhinji. Primijetila sam da ona voli iskoristiti priliku kada je sama doma te bi nas  često kada bi došli s posla dočekali muffini, palačinke, a za rođendan čak i torte. Nikad neću zaboraviti jedan desert koji je složila u čaši, a bio je ukrašen vučenim šećerom. Od kuda joj samo ideja za to, ne znam ni dan danas. Kad se sjetim da sa šećerom nije baš lako ni raditi, a i da se možeš opeći samo tako… odlično je prošlo.  Desert je izgledao kao da je djelo vrhunskog majstora slastičarstva. Bio je tu i poneki neuspjeh, njih se danas rado sjećamo jer kako ona kaže, i iz njih je mnogo naučila. Ali od jesenas, otkako je upisala srednju školu za slastičara, mogu reći da iza slastica stojimo ravnopravno.

Mama i kći koje dijele ljubav prema slasticama – već sami početak zvuči kao divna priča. No, kako je sve to krenulo? Kada ste vas dvije počele provoditi vrijeme u kuhinji i kada ste prepoznale zajedničku strast prema slastičarstvu?

Ja sam otkrila slastičarstvo relativno kasno. Daleko je to od moje struke. Kada su djeca malo porasla i postala  samostalnija, imala sam više slobode  i vrijeme sam češće mogla provesti u kuhinji.  Prvi kolač koji sam napravila bila je kokos rolada, nije se niti pekao. U to doba bila sam aktivna na jednom roditeljskom forumu pa sam uspjeh svog prvog kolača podijelila s ostalim mamama tamo. Sjećam se kako su se dobro nasmijale i bila sam im tema neko vrijeme zbog same slike kolača. Naime,  slika uz recept po kojem sam radila bila je vrlo slična mojoj slici. Odnosno obrnuto. Slikala sam kolač na poslužavniku, plavoj tacni. Kao što je bilo i na originalnoj fotografiji. Eto, sada znate i zašto sam plavatacna  na Instagramu. Mislim da je torta za sinov rođendan s temom Shreka bila moj okidač za ljubav prema slastičarstvu. Kućica od napolitanki, krov od kukuruznih pahuljica, potočić od obojanog preljeva za torte, trava od zelenog kokosa, plastične figure Shrek, čokoladne žitne pahuljice kao kamenje na torti. Idejama nije bilo kraja. Svaki rođendan u obitelji i među prijateljima bio je novi izazov za mene. Kako u dekoriranju torte, tako i u okusima. Ukrašavanje šlagom, čokoladom i šećerenom masom. Svašta sam isprobavala.  Pokušala sam ne ponavljati se s okusima pa sam svaki put probala napraviti neku tortu s okusom koju još do tada nismo probali, ali uvijek poštujući okus koji slavljenik voli. Tako recimo moj tata uvijek dobije neku varijantu s višnjama, a suprug nešto čokoladno. Sve to vrijeme  kćer je uvijek bila tu negdje oko mene.  Gledala, malo pomagala, a najdraže joj je bilo pojesti ostatak kreme iz zdjele i okrajke kolača.  A da dijelimo zajedničku strast prema slastičarstvu otkrila sam tek početkom ove godine kada je krenula pohađati praktičnu nastavu. Istu obavlja kod vrhunskog majstora slastičarstva u jednom zagrebačkom restoranu. Znam da i on ima jako veliki utjecaj na nju. Svoje znanje nesebično dijeli s njom, podučavajući je svemu što zna. Ne samo da slastičarske tajne, savjete, iskustvo i recepte dijeli s njom već je i mentalno ojačava i podučava za izazove koji je čekaju na slastičarskom putu. Način na koji ona prepričava svoj radni dan, s kolikim oduševljenjem priča o izradi slastica, o namirnicama,raznim kombinacijama, a i paljenje miksera subotom u 22 sata pravi su dokaz da je to kod nje prava strast. Svaki dan to iznova dokazuje. U zadnje vrijeme se često znamo šaliti, kad se ne možemo dogovoriti što bi radili, da će kuhinja neparnim datumima biti njezina, a parnim moja.  Još uvijek se učimo jedna na drugu u kuhinji, nekada se i teško dogovorimo, obje smo tvrdoglave, pa se često dogodi da istovremeno radimo i dva kolača ili da dvije varijante spojimo u jednu. Trenutno čak razmišljamo kako preurediti kuhinju da ne bude tolika gužva kad smo obje u njoj.

Vaša kći se u srednjoj školi obrazuje za slastičarku. Zašto je ona izabrala baš slastičarstvo? Je li to bila posljedica vaše zajedničke ljubavi prema slasticama ili se ljubav pojavila tek nakon upisa srednje škole?

Tako je, kćer je učenica prvog razreda Ugostiteljsko turističkog učilišta u Zagrebu i obrazuje se za slastičara. Svih tih godina, promatrajući mene u kuhinji s tortama i kolačima vjerujem da je ljubav prešla i na nju. A možda nam je to i u krvi. Moja mama radi jako fine slastice, a i baka je bila vrhunska kuharica. Negdje u 6. razredu osnovne škole izjavila  je da će biti slastičarka kada odraste. Nismo je baš preozbiljno shvaćali. Sjećam se da sam joj pričala da je to jako lijep, ali i težak posao, s ludim radnim vremenom, posao koji traži mnogo odricanja, ovo što ja doma radim je hobi …  Ali ona je i dalje bila pri svome. Došli su upisi, upisala je traženo zanimanje i krenula je. Svakim danom pokazuje da je odabrala baš ono što želi, ali rekla bi da se prava ljubav pojavila tek nakon upisa, kada je vidjela kako to izgleda u pravoj slastičarskoj radionici, što se sve i kako može napravi. Baš se našla u tome, voli to, čini je sretnom i uživa u tome u svakom trenutku.

Slastice koje pripremate često su drugačije od onih uobičajenih – često koristite egzotične namirnice, neuobičajene kombinacije okusu… Tko je glavni kad je u pitanju smišljanje recepata – vi ili vaša kći? Odakle uopće crpite ideju za recepte?

Drugačije? Pa možda malo. Ali to se počelo događati tek otkada ih radimo zajedno. Ona na praksi ima mogućnost raditi ne samo s kvalitetnim namirnicama, nego i s, kako ste rekli, egzotičnima. Kako je to i meni sve zanimljivo, sada ne samo da moramo napraviti mjesta u  ormaru sa slastičarskim alatom, kalupima i raznim pomagalima, već i dio ormara polako, ali sigurno pune namirnice koje do sada nisam koristila. Ja sam nekako oduvijek bila ziheraš, u stilu kako s klasičnim okusima ne mogu pogriješiti. Ali ona me naučila da svašta novo može nastati kada se malo izađe iz tih okvira i u tu finu klasičnu i provjerenu kombinaciju okusa doda nešto drugačije, neobično, do sada neisprobano.  Za sada su nam kombinacije uvijek bile uspješne. Trenutno ima jednu meni osobno čudnu kombinaciju, uopće se ne želim miješati, ali jedva čekam da to napravi i ne sumnjam da će to biti odlično. Super mi je što se ne boji, želi biti drugačija i razmišlja izvan okvira.  Stoga  bih se usudila reći da je kćer glavni krivac za te neobične kombinacije. A recepte većinom smišljamo zajedno. Uvijek postoji nekoliko baznih recepata od kojih se uz malo mašte može napraviti stvarno puno. A inspiracije dolaze sa svih strana. Slike i članci na društvenim mrežama i časopisima su prava riznica inspiracije. Vrhunski slastičari više ne skrivaju svoje znanje i recepte kao nekad već ih nesebično dijele i savjetuju. Njihovi recepti također mogu biti ideja za nešto novo. Zatim sezonska ponuda voća, ovo doba mi je sada nekako najdraže. A tek kada dođu šumske jagode. Milina. Evo već mi se sada mota po glavi što bih sve mogla s njima. Super mi je kada dobijemo nešto novo za probu i onda smišljamo kako to iskoristiti. Ideja je hrpa, ali vremena nažalost malo. Nedavno je i jedan novi tanjur bio inspiracija za desert. Bojom i oblikom kao da je na njemu pisalo da na njemu mora biti baš nešto određeno.

Slastice koje viđamo na @plavatacna su i divno dekorirane i stilizirane. Čija je to zasluga?

Oduvijek sam voljela da to što napravim bude prvenstveno jako ukusno, ali isto tako da izgleda lijepo. Usudila bih se reći da sam perfekcionist. A i kćer je. Sve mora biti savršeno, onako kako zamislimo; šlag ravnomjerno zaglađen, glazure bez točkica i svaka puslica jednaka. Mislim da ponekad i pretjerujemo, ali ne možemo si pomoći.  Nije se jednom dogodilo da sam s torte sve skinula, premazala kremom i krenula ispočetka jer nije ispalo baš onako kako sam ja zamislila.

U današnjem svijetu društvenih medija  vizualni dojam je jako bitan. Za postizanje dobrog dojma, osim stilizacije i dekoracije, potrebna je i kvalitetna fotografija. Tko fotografira slastice koje pripremite?

Slastice fotografiramo nas dvije, svaka sa svojim mobitelom. Onda pregledamo koja je fotografija bolje i to je to. Ja zadovoljna, ali ona često nije. Vidi se da je moja. Kaže da moramo kupiti neki odličan fotoaparat kako bi fotografije bile još bolje. Tako da je i to na popisu. Iza onog odličnog samostalnog miksera, malo bolje kuhinjske vage koje imamo doma, mramorne ploče za temperiranje čokolade, kalupa za praline, a i nekih odličnih silikonskih kalupa koje je baš jučer vidjela. Popis želja je svakim danom sve duži (smijeh). Netko skuplja cipele i torbe, a nas dvije kalupe, špatule, pjenjače…

Na što je osobito važno pripaziti prilikom fotografiranja slastica, a na što prilikom stiliziranja?

Iskreno? Ne znam. Ozbiljno. Do nedavno sam slikala slastice same na tanjuru. Ponekad cijeli komad, ponekad samo šnitu da se vidi presjek. Onako, na sredini, da bude u centru. Tek sam nedavno čula za neka osnovna pravila kojih se pokušavamo držati. Sada pokušavamo složiti neku kompoziciju. Meni je profesionalno slikanje hrane još uvijek velika nepoznanica. Odnosno, uopće se ne razumijem u fotografiju. Ali imam jednu prijateljicu koja jako voli fotografiranje, razumije se u to za razliku od mene i uvijek je tu da nesebično uskoči sa savjetima i od nje sam jako puno naučila. Eto, i to stiliziranje je rezultiralo da imamo puni ormar tanjura, od svakog po jedan. I često naletimo na nešto što bi se bas super uklopilo na fotografiji neke slastice pa to često kupimo.

Jako ste aktivni na Instagramu, vaši se recepti, među ostalim, od sada mogu pronaći i na našem portalu… Nekako se samo od sebe nameće pitanje – planirate li uskoro otvoriti svoj blog namijenjen dijeljenju slatkih recepata?

Ne planiram. Mislim, nikad ne reci nikad, ali u današnje vrijeme je internet preplavljen raznim food blogovima. Mene to ne zanima. Vrijeme koje bih provela sjedeći ispred kompjutera i uređujući blog, radije provedem u kuhinji u kombiniranju nečeg novog.  A možda je to zato što nemam dara za pisanje. Ni pisanje recepata mi baš ne ide. Ja to često nekako iz glave, pa pokušavam vagati, mjeriti pa zapisati na komad papira. Onda se trudim ne zagubiti taj papir i prepisati to u bilježnicu s receptima.  Često se dogodi da me netko traži recept za nešto što sam napravila prije dužeg vremena. A ja se ne sjećam što sam uopće koristila, a kamoli da znam količine. Pisanje za vaš portal je pravi izazov. Vjerujem da će me dovesti u red, da budem ažurna barem u zapisivanju. Ali imamo neku ideju, ne želim još o njoj, sve u svoje vrijeme.

Kakvi su planovi vaše kćeri nakon srednje škole – planira li nastaviti svoje školovanje za slastičarku i ima li neke velike slatke snove?

Njena želja je nakon školovanja otići malo izvan Hrvatske, vidjeti kako to funkcionira negdje vani, proširiti slatke vidike, isprobati nove okuse, naravno ako joj se za to pruži kakva prilika.  Jednog dana kaže, voljela  bi otvoriti malu slastičarnicu, ali s malo drugačijom ponudom nego što je danas u većini slastičarni. To joj je u planu, a za sada samo marljivo uči i radi. Vjeruje, a vjerujem i ja, da će sa znanjem, marljivošću i upornošću, doći i prilika za ostvarenje njenih želja.

Fotografije: Ana Prša

Kate Bošković
Kate Bošković

Svoju ljubav prema novinarstvu i slastičarstvu spojila je pokretanjem portala Slatkopedija, na kojem svakodnevno piše o svojim omiljenim temama.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Enter Captcha Here : *

Reload Image