Ova torta izrađena od najjednostavnijih namirnica još od davne 1832. osvaja srca strastvenih slatkoljubaca. Nastala je sasvim slučajno iz ruku mladog naučnika, a danas je poznata po cijelom svijetu kao „kraljica torti“.
Priča o najpoznatijoj torti na svijetu seže u davnu 1832. godinu u Beču, kada je tadašnji državni kancelar austrijskog carstva, princ Klemens Wenzel von Metternich organizirao gozbu za pamćenje te izdao naređenje kuhinjskom osoblju da pripremi gozbu za pamćenje na kojoj će poseban naglasak biti na desertu. Iznenadna bolest glavnog kuhara bacila je teret na leđa mladog, tada šesnaestogodišnjeg, kuhinjskog naučnika Franza Sachera koji je morao preuzeti odgovornost te se uspio vješto suočiti s izazovom. Iskoristio je sastojke koji su mu se našli pri ruci te izradio čokoladni biskvit koji je premazao pekmezom od marelica i prelio čokoladnom glazurom. Uz tortu je poslužio i nezaslađeno tučeno vrhnje. Ovaj desert, drugačiji od svih dotad viđenih, izazvao je veliko oduševljenje kod uzvanika, ali i samog princa. Po završetku naukovanja, mladi Sacher nastavio je s radom za visoki društveni sloj u Beču. Recept za svoju poznatu slasticu prenio je i na mlađe naraštaje pa je tako njegov sin Eduard usavršio recept slavne obiteljske torte.
Godine 1876. Eduard Sacher, sin Franza Sachera je otvorio hotel Sacher u austrijskoj metropoli, koji je s vremenom postao omiljeno okupljalište društvene kreme koja se uvijek vraćala kako bi uživala u neodoljivoj čokoladnoj slastici. Upravo zbog Eudarda Sachera između hotela Sacher i slastičarnice Demel izbio je pravi mali “rat” vezan za ovu tortu. Naime, on za vrijeme slastičarskog tečaja koji je polazio u slastičarnici Demel usavršio recept za Sacher tortu koju je, po tom receptu prvi put poslužio u toj slastičarnici. Zbog toga je 1954. hotel Sacher pokrenuo sudsku parnicu tražeći prava na originalni recept. Ova priča uspješno je završena 1963. izvansudskom nagodbom kojom je hotel dobio pravo da svoju tortu nazove Original–Sacher–Torte, dok je slastičarnica „Demel“ dobila dopuštenje za proizvodnju torte pod nazivom Eduard Sacher Torte ili Ur–Sachertorte. Temeljnu razliku između ove dvije torte čini aprikotiranje. U originalnoj varijanti, koja se služi u hotelu, sloj pekmeza od marelica se nalazi i po sredini torte i ispod čokoladne glazure, a u varijanti slastičarnice Demel samo ispod glazure.
Iako su s vremenom nastale brojne varijante poznate Sacher torte pa ju je danas moguće naći u svakoj bečkoj slastičarnici, ali i širom svijeta, autentična je samo ona koja se služi u istoimenom hotelu čiji je recept strogo čuvana tajna. Ni dan danas nitko nije uspio ponoviti jedinstven okus i teksturu glazure originalne torte.
Najteži korak u izradi, a samim time i najveći izazov slastičarima amaterima je izrada čokoladne glazure koja se, prema tajnom receptu, navodno izrađuje od kombinacije tri posebne vrste čokolada koje joj daju savršenu baršunastost. Za ovu je tortu specifično da se ne čuva u hladnjaku nego pri temperaturi od 16 °C do 18 °C, a poslužuje se s nezaslađenim tučenim vrhnjem kako bi se postigla idealna ravnoteža s bogatom čokoladnom glazurom. Uz nju se tradicionalno ispija i Wiener Melange, slavna bečka kava s mlijekom, ali se može služiti i uz crni čaj.
Sacher torta ima i svoj dan koji se obilježava 5. prosinca, a iako je popularna tijekom cijele godine, ova se torta ipak najčešće konzumira i daruje upravo u blagdansko vrijeme.
Fotografija: Pixabay
