Da život bez glutena može biti radostan dokazuje Adrijana Bručić s bloga Bezglutenska radost koja nam je, među ostalim otkrila da je njezin bezglutenski kruh bio tvrd kao cigla te da joj je prva uspješna bezglutenska slastica bila biskvit s kremom od pudinga od vanilije.
Adrijanu Bručić zdravstveno stanje natjeralo je da pređe s glutenske na bezglutensku prehranu. Suočivši se s dijagnozom intolerancije na gluten i alergije, suočila se i s brojnim izazovima koje sa sobom nosi izrada slastica i peciva bez glutena. Sami počeci, Ističe Adrijana, nisu baš bili uspješni, ali s vremenom je stjecala znanje i iskustvo i njezine su slastice iz dana u dan postajale sve bolje. Svoje znanje nesebično dijeli na svom blogu Bezglutenska radost, ali i na radionicama koje održava. U razgovoru za naš portal ispričala je kako je izgledao njezin dosadašnji put te se osvrnula na trenutnu ponudu bezglutenskih proizvoda i slastica u Hrvatskoj.
Kako je započela Vaša blogerska priča? Zašto ste odlučili pristupiti izradi isključivo bezglutenskih jela i slastica?
Moja je priča započela kad sam zbog bolesti morala iz prehrane izbaciti sve što sadrži gluten. Promjena prehrane povukla je za sobom i druge promjene u mom životu jer sam tek tad shvatila koliko toga uzimamo zdravo za gotovo. Život bez glutena zahtijeva puno više planiranja, priprema unaprijed, čitanja sitnih deklaracija na proizvodima, a budući da celijakičari moraju paziti i na kontaminaciju glutenom, prisiljen si sve više toga pripremati sam, ako želiš znati da je sigurno za jelo.
Tu se rodila ideja o blogu. Dijelom na nagovor prijatelja, a dijelom zato što sam počela zaista uživati u pripremi bezglutenskih jela i slastica pa sam htjela tu svoju radost podijeliti s drugima koji su se našli u istoj situaciji, a kojima je priprema bezglutenskih jela još uvijek nova i teška, a možda i jednako zastrašujuća kao meni na početku. I tako je nastala Bezglutenska radost.
Obično je prelazak s glutenskog na bezglutensko brašno veliki izazov za one koji izrađuju slastice i peciva. Kako su izgledali Vaši počeci?
Uh, moj prvi bezglutenski kruh bio je tvrd kao cigla, mislim da bi ga se doslovno moglo svrstati u građevinski materijal i prodavati u Bauhausu! Plakala sam kao kišna godina, uvjerena da nikad više neću jesti kruh.
Uslijedili su mnogi pokušaji, više ili manje uspješni. Na jednom sam kukuruznom kruščiću doslovno slomila zub.
Ali nisam se predavala. Čitala sam recepte, savjete, uključila se u bezglutenske grupe i uporno nastavila pokušavati, ali na kraju se isplatilo i danas ne samo da opet jedem kruh, nego je bolji od mnogih glutenskih. A isto vrijedi i za slastice.
Gdje ste naučili najviše o izradi slastica s bezglutenskim sastojcima? Jeste li većinu znanja stekli metodom pokušaja i promašaja ili ste učili iz neke literature, emisija, radionica?
Moram priznati da sam dosta toga spoznala sama, metodom pokušaja i promašaja – uočavala pogreške koje radim i poslije prilagođavala sastojke i omjere. Kad bi negdje zapelo, zatražila bih savjet od prijateljice koja je celijakičarka preko 20 godina, a koju sam upoznala u jednoj grupi. Čitala sam savjete iskusnijih, uvažavala ih, isprobavala recepte, različita brašna i škrobove u raznim omjerima, a kako sam postajala sigurnija u sebe i svoje znanje, tako sam se sve više okrenula stvaranju vlastitih recepata.
Koja je prva uspješna slastica koju ste pripremili s bezglutenskim brašnom?
Biskvit s kremom od pudinga od vanilije. Tad je to bio moj najveći doseg. I bila sam jako ponosna na sebe. U to sam se vrijeme gotovo bojala peći s bezglutenskim brašnom. Sad se toga prisjećam s osmijehom jer sad pripremam i više slastica nego prije. Obožavam kolače!
Odakle crpite inspiraciju za nove slastice koje pripremate?
Moja inspiracija najčešće je moj suprug. Znam da zvuči otrcano, ali on je taj čiji me gurmanski pristup životu potakne na stvaranje nekog novog recepta. Često mi znakovito (khm!) kaže nešto u stilu “hej, ovo još nismo probali u bezglutenskoj verziji” ili “tko zna bi li se ovo moglo napraviti bez glutena, što misliš?”
Budući da je i meni hrana najvažnija sporedna stvar na svijetu, moglo bi se reći “teško žabu u vodu natjerati”. Pa zasučem rukave, stavim pregaču i primim se posla. Što je dobro jer najčešće rezultat bude neki novi recept.
Vi ističete kako bezglutenska prehrana nije ujedno i zdrava prehrana. U čemu su, po Vašem mišljenju, ključne razlike između bezglutenske i zdrave prehrane?
Mislim da ne postoji ključna razlika. Bezglutenska prehrana može biti jednako zdrava ili nezdrava kao i bilo koji drugi tip prehrane, to jest ovisi o tome koje namirnice izaberemo jesti unutar nje. Osim, naravno, za celijakičare, koji često nemaju izbora jer mnoge namirnice na tržištu nemaju bezglutensku deklaraciju pa mogu biti kontaminirane glutenom i samim time nisu pogodne za osobe s celijakijom.
Mnogi pogrešno misle da je bezglutenska prehrana automatski zdravija i bolja, ali za nju vrijede ista pravila kao i za bilo koji drugi tip prehrane: treba jesti više nutritivno vrijednih namirnica, voća, povrća, vlakana, zdravih masnoća, a izbjegavati industrijski prerađenu hranu i previše šećera, da nabrojim samo neke.
Koliko su danas na hrvatskom tržištu dostupne bezglutenske namirnice? Ima li dovoljno izbora i jesu li cijene prihvatljive?
U posljednjih nekoliko godina situacija se osjetno popravila i sve je širi izbor bezglutenskih proizvoda. Vjerojatno zato što je i potražnja veća (dijelom zbog sve više celijakičara ili ljudi koji ne podnose glutena, nažalost, a dijelom zato što sve više ljudi izbacuje gluten iz prehrane vlastitim izborom). Otvaraju se i specijalizirane prodavaonice, a i domaće web-trgovine koje drže deklarirane bezglutenske proizvode. Sad se kod nas mogu kupiti i namirnice koje su se prije mogle kupiti isključivo vani.
Cijena bezglutenskih proizvoda i dalje je dosta visoka za prosječna hrvatska primanja. Ali nadam se da će veća potražnja za bezglutenskim proizvodima dovesti i do pada cijena.
Osim vođenja bloga, Vi organizirate i razne radionice na kojima educirate polaznike o pripremi hrane s bezglutenskim sastojcima. Kakav je odaziv publike na tim radionicima?
Moram priznati da su sve radionice koje sam dosad održala bile popunjene i tražilo se mjesto više, što mi je iznimno drago jer kroz radionice mogu pomoći mnogo konkretnije nego samo dijeljenjem recepata. U bezglutenskom pečenju mnogo toga ide “prema osjećaju” i teško je opisati kakve teksture nešto mora biti, ili kad treba dodati još tekućine, a kad još brašna. Ali kad to vidiš uživo, kad doslovno možeš opipati tijesto, puno ti je lakše kod kuće dobiti isti rezultat.
Najavili ste i održavanje bezglutenskih radionica sa slatkom tematikom. Što točno polaznici mogu očekivati na Vašim radionicama?
Pripremam radionicu sa slatkom tematikom vjerojatno u prosincu. Na njoj ću pokazati pripremu božićnih kolača i keksa, koji su neizostavni dio Božića. Recepti za kekse uvijek su vrlo traženi, a ja ih baš volim raditi (i jesti!), pogotovo u omiljenoj mi kombinaciji lješnjaka i vanilije.
Osim toga, keksi ostavljaju mnogo mjesta improvizaciji, tako da je polaznici radionica poslije mogu naučeno primijeniti i na druge recepte pa tako izraziti svoju kreativnost i recept prilagoditi sebi.
Pratite li hrvatsku blogersku scenu i mislite li da ima dovoljno blogova s bezglutenskim receptima na kojima čitatelji mogu naučiti ponešto o takvoj vrsti prehrane?
Pratim, naravno. Ima zaista divnih blogova, kako onih usko specijaliziranih, tako i onih koji samo povremeno uvrste neki bezglutenski recept. Uvijek se razveselim kad vidim da se netko potrudi napisati kako se recept može prilagoditi drugim vrstama prehrane, bila to bezglutenska, paleo, veganska…
Što je više bezglutenskih recepata na blogovima, to bolje, jer stvarno su od velike pomoći ljudima koji su tek na početku svog bezglutenskog puta.
Mislite li da u Hrvatskoj ima dovoljno slastičarnica koje nude bezglutenske slastice?
Ne, barem ne onih koje su sigurne za celijakičare. Vrlo ih je malo, doslovno za na prste nabrojiti, a u manjim ih gradovima i nema. Prirodno bezglutenskih slastica sad sve češće ima i po klasičnim slastičarnicama, što je dobra vijest za ljude koji svojim izborom izbjegavaju gluten, ali bilo bi lijepo da i celijakičari imaju više mjesta kamo mogu otići popiti kavu i pojesti komad kolača.
Ali ja sam optimist i nadam se da će jednoga dana i biti tako.
Fotografije: Bezglutenska radost
[print_link]
