Da bi nosila epitet bečka, krafna mora biti napravljena prema strogo određenim pravilima, a ukoliko ih krše, bečki pekari mogu biti kažnjeni.
Priča o Faschingskrapfenu potječe iz antičkog vremena kada su Grci svojoj božici Cereri prinosili slatke, pečene krafne, no pravi se Krapfen prvi put pojavio u Beču u XIX. stoljeću kada je poznata bečka kuharica Cäcilie Krapf kreirala “Cilly Balls” – krafne sa sredinom punjenom džemom od marelica, koje su odmah postale hit na karnevalskim plesovima i balovima u Beču .
Postoje određene karakteristike koje pravi bečki Faschingskrapfen razlikuje od mnoštva drugih krafni. Prema strogim Krapfen standardima, najmanje 15 % cijele krafne mora sačinjavati džem i to isključivo onaj od marelica.
Također vrlo je važno ispoštovati i pravilo da na svaki kilogram brašna ide najmanje šest svježih žumanjaka. Oni bečki proizvođači krapfena koji škrtare na džemu i jajima mogu dobiti kaznu od službenika za inspekciju hrane.
Poznata se fašnička slastica u Austriji radi prema strogim pravilima, a kršenje istih pekarima može donijeti kaznu.
Osim tijesta i punjenja vrlo važnu ulogu igra i završni dodir koji čini sloj finog šećera u prahu na vrhu krafne.
Iako se možda čini kao lagana i pahuljasta slastica, krafna sadrži otprilike 300 kalorija po komadu pa se treba znati zaustaviti na vrijeme. Prema nekim pričama svećenici su u prošlosti preporučali vjernicima da se za vrijeme fašnika dobro najedu krafni kako bi lakše prošli kroz korizmu koja je poznata kao vrijeme odricanja, a nerijetko se ljudi odreknu masnoća i slatkiša.
U Austriji se krafne tradicionalno prodaju od Stare godine do Čiste srijede. Iako se zbog podizanja svijesti o zdravlju i zdravoj prehrani, konzumacija krafni unatrag nekoliko godina malo smanjila, procijenuje se kako Austrijanci konzumiraju čak 100 milijuna krafni godišnje.
Izvor: thelocal.at
Fotografija: Canva
