Sudjelovanjem u HRT-ovom showu Voice Petra Roško je javnost osvojila svojim glasom, a nas – svojom slatkom pričom.
Nedavno završeni HRT-ov show Voice iznjedrio je neka nova imena koja bi u godinama koje dolaze mogla zavladati hrvatskom glazbenom scenom. Među njima je i mlada Splićanka Petra Roško, koja je struku i publiku osvojila moćnim vokalom i sjajnim talentom. I dok su o njezinim nastupima već naveliko pisali brojni hrvatski mediji, nas je ipak privuklo nešto drugo – činjenica da, prije nego što je zasjala na glazbenom nebu, svoje ime izgradila i u slastičarskim vodama.
Nakon što je završila obrazovanje za kuhara i slastičara, Petra je iskustvo stjecala radom u restoranima. Pa iako je sada slastičarstvo, barem na kratko, stavila u drugi plan, pripremi slastica se uvijek vraća u društvu svoje kćeri Karmen.
Što misli o stanju u hrvatskom slastičarstvu, koje su joj omiljene slastice te možemo li očekivati njezin povratak u slatke vode, ispričala je u razgovoru za naš portal.
Zadnjih ste se mjeseci našli u centru pozornosti hrvatske javnosti kao jedna od natjecateljica najnovije sezona showa Voice. No, prije toga vaša se karijera razvijala u drugom smjeru – bili ste prva generacija koja je završila obrazovanje za kuhara i slastičara u splitskoj privatnoj školi Wallner. Možete li nam ukratko ispričati kako je došlo do zaokreta u karijeri i kako ste kuhaču zamijenili mikrofonom?
Ja ne volim inače govoriti kako sam jedno zamijenila drugim. Ja volim sva svoja zanimanja samo eto što nekad jednom posvetim malo više vremena.
Istina, ja sam završila svoje srednjoškolsko obrazovanje kao kuhar i slastičar i jedno sam se vrijeme intenzivno bavila time u nastojanju da se razvijam u tom pravcu te sam mnogobrojnim, ali vjerujte, zbilja mnogobrojnim satima u kuhinji izgradila dio sebe i baš zbog toga ta zvanja nikada neće prestati biti dio mog života.
Što vas je potaknulo da, prilikom odabira zanimanja, odaberete baš kuhara/slastičara? Jeste li oduvijek voljeli pripremati slastice ili se ta ljubav rodila kasnije?
Kao djevojčica koja je na vršcima prstiju pratila što se to događa u kuhinji kad mama radi kolače, zavoljela sam kužinavanje od samih početaka. Naučila sam čitati uz „Jela koja se ne peku“, „Jednostavni kolači“ i slične kuharice. Najviše sam se motala oko kuhinje kad su bili ljetni praznici. E tad je u kući uvijek bilo nešto slatko.
Kako biste ocijenili svoje obrazovanje za slastičare – jeste li bili zadovoljni programom, dobivenim znanjem, stečenim praktičnim iskustvom?
Cijelo razdoblje mog obrazovanja u srednjoj školi „Oliva Allegra Wallner“ bilo je jedno od najljepših iskustava mog života. Škola se potrudila da iznjedri generaciju koja će se znati snaći iza kuhinjskog pulta, cijeniti prvenstveno namirnice, dobro raspolagati vremenom i organizacijom. Radili smo s najboljim namirnicama, u školskoj kuhinji svatko je imao svoju radnu jedinicu, a imali smo i odlične profesore te puno gostovanja raznih kuhara i kuharica iz cijelog svijeta koji su nam dijelili svoja znanja i iskustva. Škola nas je redovno pripremala za razna natjecanja te se zalagala za nas u vrijeme kad smo trebali naći svoj prvi kuharski ili slastičarski posao. Da, ja sam bila prva generacija, no škola nije promijenila taj pristup te nakon nekoliko generacija potiče iste vrijednosti kod učenika odnosno budućih ugostitelja.
Nakon što ste završili školovanje za slastičara, radili ste u struci. Kakvo je vaše iskustvo u radu kao slastičarka?
Moram priznati da puno više „utakmica u nogama“ imam kao kuharica, a da sam srednju školu kao slastičar završila tek prije nekoliko godina te sam to znanje koje je ono osnovno i temeljno upotrijebila u kreiranju slastičarsko-restoranskih menua za mjesta na kojima sam radila. Znalo se – Petra je odgovorna za kolače i tu nije bilo straha (smijeh).
Danas je slastičarstvo iza vas i svoju karijeru gradite u glazbenom svijetu. Nedostaje li vam profesionalno stvaranje slastica za druge?
Slastičarstvo je sad na maloj odgodi te ću se primarno okrenuti glazbi. Nedostaje mi strka i panika jedne restoranske svakodnevnice, rana buđenja, odlasci po namirnice, razgovor o jelovniku, petominutni obroci u kuhinji na nekoj staroj gajbi ili kutiji tek da eto nešto ručaš u smjeni od 20 sati… Nedostajat će mi, ali kao što sam rekla, sigurna sam da nije kraj.
Imate malenu kći – pripremate li s njom slastice za obitelj? Koji je njoj najdraži dio priprema slastica?
Moja kćer Karmen redovito nadgleda pečenje palačinki. Ona mi pripremi sve sastojke, a ja kontroliram miksanje i pečenje. Uživam u svakoj sekundi takvih trenutaka.
Pratite li hrvatsku slastičarsku scenu i kako ocjenjujete stanje u hrvatskom slastičarstvu?
Pratim koliko stignem. Tek kad malo više obratim pozornost na hrvatsku slastičarsku scenu shvatim koliko mi znanja i razvitka u tom pogledu nedostaje. Otvara se sve više slastičarnica, a slastičarstvo kao zanimanje postaje sve više popularno što mi je drago. Pohvalila bih novi projekt „Pastry Maestra“ moje profesorice Tereze Alabande te inovativnost na sceni kod Tee Mamut. Pohvalila bih i nastojanje mnogih restoranskih kuhara da se svojom slatkom ponudom maknu od standardnih palačinki, panacotte i čokoladne torte te danas u restoranima možemo vidjeti elemente modernog, svjetskog slastičarstva. Napokon, neka tako i ostane!
Imate li omiljena slatka jela na koja birate kada vam „padne šećer“?
Uh, da imam li?! Ja sam sladokusac u punom smislu riječi. Kad bih mogla, slatko bi bilo za doručak, ručak i večeru. Što volim baš posebno? Teško pitanje (smijeh), volim kremaste kolače, volim bilo što s voćem i volim karamel stvari, a posebno bih izdvojila kolače u kojima glavnu ulogu igra bjelanjak. Ne znam zašto, ali toga mogu „na lopate“.
Možemo li u budućnosti očekivati vaš povratak u slatke vode ili ćete ostati vjerni glazbi?
Ostajem vjerna glazbi, ali moj povratak na gastro scenu možete očekivati sigurno.
Znate, ja završavam fakultet za profesoricu hrvatskog jezika te ću tom diplomom otvoriti sebi mogućnost i steći pedagoško znanje da jednog dana predajem kuharstvo i slastičarstvo po svim profesorskim standardima koje država zahtjeva. Jedva čekam vrijeme kad ću svoju ljubav prema kuhinji moći prenijeti na buduće generacije.
Naslovna fotografija: Dario Njavro/HRT
