S bloga Sweety & Spicy stiže nova kratka kuharicu o kojoj su nam sve ispričali njezini autori Željka Sivar i Matija Plašć.
Blog Sweety & Spicy većnedavno je proslavio četvrtu godinu svoga postojanja. Upravo ova obljetnica potaknula je njegove autore Željku Sivar i Matiju Plašća da objave svoju prvu kuharicu nazvanu Sweety&Spicy – Na putu oko svijeta.
Kuharica koja sadrži tek deset recepata – pet slatkih i pet slanih, ipak donosi veliku raznolikost recepata koji dolaze iz svih dijelova svijeta. Kako navode sami autori, cilj im je bio pokriti sve kontinente, a sami slatki recepti birani su tako da čitatelji mogu jednostavno okuse svjetskih slastica donijeti u vlastitu kuhinju.
Sve detalje o svojoj novoj kuharici, kao i odgovore na pitanja koji su im najbolji strani slatki recepti, koje neobične sastojke vole dodavati svojim slasticama i što će se i ove godine naći na njihovom slatkom božićnom popisu, ispričali su samo za naš portal.
Prije desetak dana svjetlo dana ugledala je vaša prva kuharica nazvana „Sweety&Spicy – Na putu oko svijeta“. Možete li nam je malo detaljnije predstaviti? Koliko dugo je u vama bila prisutna ideja o ovoj kuharici i koliko je dugo trajala njezina izrada?
Kada smo krenuli pisati blog, kuharica nije bila niti ideja. Sve je krenulo spontano iz dosade jednog ljetnog popodneva kada smo došli na ideju da bi mogli pisati o hrani koju radimo. Malo po malo shvatili smo da osim kuhanja volimo istraživati svjetsku kuhinju i priče koje stoje iza tih jela. I eto, četiri godine kasnije sakupili smo dovoljno materijala da napravimo i neki opipljivi trag našega rada koji će služiti kao uspomena ne samo nama i našim bližnjima, nego i kao prilika da se na taj način približimo još malo našoj publici. Kuharica je zamišljena kao kratko putovanje svijetom kroz 10 recepata (pola slatkih, pola slanih). Sam proces izrade trajao je od ljeta, a na njoj je radio naš treći član Tomislav Bartolić, zadužen za web i grafičku izradu, kojem dugujemo dizajn kuharice i bloga pa mu ovim putem i zahvaljujemo.
Kuharica ima ukupno 10 recepata, od čega pola slatkih, a pola slanih. Naš naglasak je naravno na slatkom dijelu kuharice. Na koji ste način odabrali slatke recepte koje ste uvrstili u svoju prvu kuharicu?
U moru recepata vodili smo se mišlju da će to biti mala kuharica pa bi bilo lijepo pokriti sve kontinente i što različitije stilove kako bi ugodili različitim ukusima. Prilikom odabira slatkih recepata htjeli smo zadovoljiti sve; od ljubitelja čokolade, kremastih kolača, hrskavih savijača, voća… Nastojali smo tražiti ravnotežu između težine pripreme i noviteta, zato smo odabrali recept poput moussea od čokolade, vječnog klasika koji tehnički nije toliko težak za izvedbu te se svatko može okušati u pripremi, ali i za one znatiželjnije koji se vole okušavati u kuhanju i isprobavanju novih jela, odabrali smo Spicyjevu verziju marokanskog deserta M’hanncha od badema koji u Hrvatskoj nije toliko poznat, a jako je ukusan i jednostavan za pripremu.
Jeste li sve slatke recepte koji se nalaze u kuharici osobno isprobali u zemljama iz koje recept dolazi i kakav je bio vaš doživljaj tih slastica tamo?
Naša druga ili čak prva velika strast su putovanja i svakako barem dva-tri puta godišnje pokušavamo posjetiti zemlje u kojima nismo bili i uživati ne samo u njihovoj kulturi nego i gastronomiji. Zbog toga je na blogu nastala i kategorija „Gastro travel“ u kojoj se nalaze putopisi, ali i pokoji recept specijaliteta isprobanih na putovanju. Recept za Pasteis de nata nastao je tako nakon Matijinog putovanja u Portugal, a za Mousse au chocolat nakon Željkinog puta u Francusku.
Jesu li u vašoj kuharici zastupljeni jednostavni ili komplicirani slatki recepti te jesu li namirnica za pripremu istih lako dostupne svima?
Načelno svi deserti su dosta jednostavni za pripremu, ali isto tako vrlo lako je pogriješiti. Znati napraviti kvalitetan i prozračan mousse ili kremu bez grudica za pasteis nije baš tako lagano kako se na prvu čini. No činjenica je da nismo htjeli puno komplicirati s tim dijelom kuharice već potaknuti ljude da odvoje tih sat vremena, naprave doma slatko i probaju nešto novo, umjesto da se upute do najbliže slastičarnice.
Ovo je vaša prva kuharica koja je dostupna u PDF izdanju – imate li namjere u budućnosti izdati neku opširniju, tiskanu kuharicu?
Uh. Iskreno, do prije par mjeseci nismo mislili niti da ćemo imati ovu malu kuharicu, tako da teško je reći hoćemo li ikad izdati veliku kuharicu. Znamo samo da smo jako zadovoljni s prvim izdanjem, a tko zna; možda se jednog dana odlučimo i na jedan korak više.
Kao što smo već napomenuli, kuharica sadrži recepte iz raznih dijelova svijeta, baš kao i vaš blog – u kojoj ste zemlji imali priliku jesti najbolje deserte i koji vas je osobito osvojio?
Matija: Mene je pasteis u Portugalu oduševio. Svaki dan bih pojeo barem 2-3, a može se nabaviti na svakom koraku i to za smiješne novce. Odličan je osjećaj bio u centru Lisabona i Porta nakon dugih razgledavanja sjesti i odmoriti uz kavu i pasteis za 2 eura. A na zadnjem putovanju su mi odlične bile i litavske slatke palačinke od krumpira, ali i „sjevernjačka“ peciva i biskviti s cimetom i drugim „zimskim“ začinima.
Željka: Nakon brojnih putovanja Europom i isprobavanja „nacionalnih“ deserata kao što su churrosi, macaroonsi, canelloni, Sacher torte, bledskih kremšnita, moram biti malo pristrana i reći da hrvatska slastičarska scena pogotovo zagrebačka koja se u nazad nekoliko godina proširila, nudi sve te europske deserte i to po meni u nekim slučajevima bolje nego u samoj zemlji od kuda dolaze, tako da ne mogu reći da sam probala nešto što me oborilo s nogu, a da to već nisam okusila kod nas.
Postoji li neki egzotični sastojak koji volite dodavati svojim desertima?
Željka: Po meni u našim slatkim jelima nema egzotičnih sastojaka, tu se uvijek držimo recepture, nekada je ona malo neobičnija, ali u principu sve su to začini koje susrećemo i u nacionalnoj kuhinji. Istaknula bih recimo sol, ne zbog neobičnosti već jer je ona po meni mali trik u slastičarstvu, pogotovo pri izradi bjelanjaka ili prilikom intenziviranja čokoladnih deserata.
Matija: Ne mogu izdvojiti nešto posebno, ali kao što sam rekao volim zimske okuse i začine tako da su mi jako dragi kolači s cimetom, đumbirom, kardamom i slično.
Imate li svoje omiljene božićne deserte iz raznih dijelova svijeta ili ste tu vjerni domaćoj tradiciji?
Željka: Mogu reći da smo oboje vjerni tradiciji, valjda je Božić takav blagdan gdje svake godine radiš isto jer znaš da jedan član rodbine uživa u bajaderama, a drugi u linzerima. Ali nakon što tipično hrvatski napravim deset vrsta kolača odlučim se za nešto drugačije i inovativnije pa se često igram s gingerbreadom ili medenjakom te izrađujem slatke kućice ili radim domaću čokoladu i praline koje kasnije darujem prijateljima.
Matija: Definitivno gingerbread! Nije neka egzotika, ali radim ga svake godine. Zabavan keksić za pripremu, ali i odličan za uz čaj ili vruću čokoladnu i gledanje Sam u kući po milijunti put.
I za kraj, volite li i hrvatske slastice i koja vam je omiljena?
Matija: Mislim da neću pogriješiti kada govorim u ime oboje. Obožavamo! Ja volim sve (naše) kolače, ali obožavam kremšnite! Samoborske su čudesne, ali mamine su mi još draže iako su totalno drugačije od samoborskih jer je krema kompaktnija, a ne onako pjenasta.
Željka: Da, slažem se. Za mene je Rapska torta najukusnija hrvatska slastica. Nema joj premca! Čine je domaći (hrvatski) sastojci, a njen okus je baš specifičan i svakako preporučam svima koji nisu probali da je naprave što prije. Mislim da ću uskoro podijeliti i svoj recept za nju na blogu da vam olakšam traženje recepta.
Fotografije: Sweety & Spicy
