U narodu postoji nekoliko metoda za procjenu zrelosti lubenice, no pokazalo se kako su te metode zapravo samo mitovi te da na takve načine nije moguće utvrditi njezinu stvarnu zrelost.
Postoje tri narodne metode za utvrđivanje zrelosti metode, no čini se kako je riječ o mitovima jer primjenjujući ih nije moguće utvrditi stvarno stanje unutrašnjosti lubenice.
Lupkanje po lubenici
Prva metoda provjere zrelosti jest lupkanje po lubenici, a prema toj teoriji šuplji, duboki zvuk garantira da je lubenica dovoljno zrela za jelo.
Slama na vrhu lubenice
Druga metoda je ona u kojoj se koristi slama koja se položi na vrh lubenice te se gleda vrti li se. Navodno su zrele lubenice pune elektriciteta koji uzrokuje pomak slame te upravo taj pomak označava dovoljnu zrelost.
Udaljenost i boja pruga na kori lubenice
Treća metoda, koja je najveći mit jest ona u kojoj se prema udaljenosti i boji pruga na kori lubenice može odrediti zrelost, no ovo sigurno nisu kriteriji kojima se može odrediti je li lubenica došla do stadija zrelosti primjerenog za jelo.
Glasnogovornik Watermelon.org, neprofitne organizacije iz Orlanda kaže kako za odabir zrele lubenice treba zaboraviti ove mitove i primjeniti iduća tri koraka: podignuti, pregledati i okrenuti, prenosi parade.com.
Koraci koje treba slijediti
Važno je podignuti lubenicu kako bi osjetili njezinu težinu. Težina mora odgovarati veličini lubenice. Naime, ukoliko lako podižete veliku lubenicu, odnosno ako je prelagana za svoju veličinu, onda ona kao takva nije dovoljno zrela ni sočna.
Vizualnim pregledom potrebno je utvrditi postoje li na lubenici kakva udubljenja, tragovi plijesni ili porezotine, a one koje imaju nešto od navedenog valja izbjegavati.
Boja kore također govori dosta o kvaliteti unutrašnjosti lubenice. Tamne zelene pruge znače da je ona sočna, dok izbledjele i blago požutjele površine ukazuju na predugo stajanje lubenice te da je ona možda već i prezrela.
Definitivno najsigurnija metoda utvrđivanja zrelosti lubenice jest da ju se prereže.
Fotografija: Pixabay
