O svojoj novoj slatkoj kuharici Slatki vegan, ljubavi prema zdravim slasticama i budućim planovima za naš je portal pričala Dunja Gulin.
Krajem prošle godine iz tiska je izašla nova slatka kuharica koju potpisuje Dunja Gulin naslovljena Slatki vegan. Dopunjeno je to i prošireno, hrvatsko izdanje njezine kuharice The Vegan Baker koju je za inozemno tržište objavila prije šest godina. Ova kuharica donosi 62 recepta podijeljena u sedam tematskih cjelina, od kojih je u prvoj, naslovljenoj Osnovni recepti, doneseno dvanaest recepata za osnovne biskvite i tijesta koji se kasnije ponavljaju u drugim receptima. Uz to, tu je i deset recepata za biskvite i kolače, devet recepata za pite i savijače, šest recepata za slastice od dizanog tijesta, deset za kekse i sitne kolače, devet za torte i tortice te šest recepata za posebne slastice. U prvom pak dijelu kuharice donesen je pregled osnovnih sastojaka i opreme te savjeti što napraviti ako izrada krene po krivu.
Autorica ove slatke zbirke recepata iza sebe već ima brojne objavljene kuharice i kulinarske projekte, a nama je otkrila kada se rodila njezina ljubav prema izradi zdravih slastica, koliki je izazov pripremati zdrave slastice i kakve su reakcije na njezine, dosad objavljene, kuharice.
Krajem prošle godine iz tiska je izašla vaša nova kuharica Slatki vegan. Na koji biste nam način vi predstavili svoju kuharicu i jesu li u kuharici zastupljeni jednostavni ili kompliciraniji recepti?
Ukratko bih rekla da je Slatki vegan kompilacija mojih omiljenih i najboljih recepata za veganske slastice koje sam godinama isprobavala i usavršavala. Sadrži puno jednostavnih recepata, i poneki nešto zahtjevniji, ali smatram da je odlična i za početnike jer sam pokušala dati vrlo detaljne i jasne upute.
Koliko je dugo trajao vaš rad na ovoj kuharici? Koliko sam shvatila neki od recepata već su objavljeni u vašoj kuharici The Vegan Baker, no ima i puno novih. Što sve podrazumijeva priprema jedne kuharice i koliko je zapravo vremena potrebno da bi se objavila kuharica?
Kuharicu na ovu temu pisala sam prije šest godina za inozemno tržište, no od tada sam puno toga novoga naučila, stigle su nove namirnice, a stare recepte sam imala priliku još puno puta napraviti i poboljšati. Teško mi je reći koliko je vremena potrebno jer je moja metoda rada ta da neprestano zapisujem, isprobavam i stvaram nove materijale, ne nužno s namjerom da budu dio neke određene kuharice. Kada se pruži prilika za objavljivanje, najčešće je najveći dio posla odlučiti koje ću od već postojećih recepata izabrati, a nakon toga još radim na njima, ako je potrebno. Tako da je to dugotrajan proces, isprepleten sa svakodnevnim životom, ali meni je tako lakše jer inspiracija dolazi u naletima, a ne po narudžbi.
Za fantastičan izgled pripremljenih slastica zaslužni ste vi, a za fotografiju jedna od naših najboljih fotografkinja hrane Maja Danica Pečanić. Kako je bilo surađivati s njom na ovom projektu?
S Majom Danicom sam već surađivala na drugim projektima i to odlično funkcionira- obje smo opuštene, a ja se ne volim pretjerano petljati u rad stilista i fotografa, samo tu i tamo nešto sugeriram ako smatram da bi to poboljšalo prezentaciju recepta.
Koliki je izazov pripremati slatke namirnice bez onih „uobičajenih“ namirnica na koje smo svi navikli poput jaja, maslaca, mliječnih proizvoda? Može li se doista postići jednaki okus i bez svih tih namirnica? Jesu li sastojci koje ste vi koristili lako dostupni svima ili ih je nešto teže nabaviti?
Na svu sreću danas je dostupno apsolutno sve, ako ne u trgovina, onda putem interneta. Ali namirnice koje koristim više nisu toliko nove i neuobičajene kao što su to bile prije petnaest-dvadeset godina kada sam ja počinjala. Najveća razlika je, mislim, u slatkoći- moji su recepti za nijansu blaže slatki i manje „agresivni“ od klasičnih slastica, i nema onog teškog osjećaja kao nakon pojedene slastice koja se sastoji od rafiniranog šećera, bijelog brašna, mlijeka, jaja. Smatram da su moji recepti toliko popularni zato što izgledaju poznato tj. ne odskaču u smislu da su „čudni“ u odnosu na desert koji ljudi očekuju i nije ih problem servirati niti onima koji imaju predrasude prema „zdravim“ kolačima.
Iza vas je bogato iskustvo u pisanju i izdavanju kuharica i slatke i slane tematike. Mnoge od vaših kuharica prevedene su i na strane jezike. Kakve su reakcije na vaše dosadašnje kuharice i koliko vam znači činjenica da su, osim govornicima hrvatskog jezika, dostupne i puno široj, inozemnoj publici?
Svoju sam prvu ozbiljniju kuharicu pisala direktno za stranog izdavača na engleskom jeziku, a priliku za to dobila sam neočekivano, volim reći da je to spoj sreće i upornog rada. Od desetak kuharica koje sam napisala, većina je doživjela barem prijevod na neki drugi veći europski jezik poput talijanskog i njemačkog, a kuharica the Vegan Pantry prevedena je na neočekivani broj jezika, što me malo iznenadilo ali mi je naravno i drago! Divno je kad svoje znanje možeš ponuditi tako širokoj publici, pogotovo kad dolaziš iz tako male zemlje kao što je Hrvatska.
Vaša vezanost za hranu doista je velika pa ste osim brojnih kuharica organizirali i brojne radionice. Bavite li se još uvijek organizacijom istih i kakav je odaziv na njih? Pokazuju li polaznici veći interes za slatke ili slane radionice?
Radionice kuhanja na kojima ja kuham, a publika uči, gleda i kuša organizirala sam nekada puno češće nego sad, i to u više gradova u Hrvatskoj. To je prekrasan način druženja i upoznavanja novih ljudi, i vrlo interaktivno. Puno sam naučila od svojih polaznica. Unazad nekoliko godina fokusirala sam se više na pisanje kuharica i nuđenje on-line programa jer sam na taj način dostupna svima, neovisno o mjestu u kojem žive i obaveza koje ih sprječavaju da fizički dođu na radionicu. Trenutno sam na porodiljnom pa i zbog toga ne vodim radionice, ali mislim da će u budućnosti one ostati dio moje ponude, nekoliko puta godišnje.
Prije osam godina pokrenuli ste i projekt Rentaj Chefa – možete li nam nešto više reći o tomu projektu? O čemu se točno radilo i jesu li u projekt bile uključene i slastice? Koliko je dugo taj projekt trajao i kakve su bile reakcije na njega?
Krenula sam s idejom da ponudim nešto originalno čega tada nije bilo na našem tržištu- da me pojedinci ili grupe mogu „unajmiti“ da im ili pripremam zdrave obroke kod kuće ili za neki poseban događaj ili da ih educiram u obliku privatnih radionica, u njihovom prostoru. Još jedan aspekt moje ponude je i kuhanje na yoga odmorima na kojima svakodnevno tijekom tjedan dana pripremam tri veganska obroka za određenu grupu i to posebno volim jer se promjene na ljudima mogu vidjeti vrlo brzo, u roku od 3-4 dana. Slastice su također uvijek prisutne jer svako voli nakon dobrog ručka pojesti nešto slatko! Iako se više „ne iznajmljujem“ tako često i dalje je taj projekt prisutan u mom radu, a putem njega sam se ustvari bacila u samostalan posao, što je odlično iskustvo.
Kako se uopće javila vaša ljubav prema kuhanju i naročito pripremi slastica – je li to nešto što ste oduvijek imali ili se ona naknadno razvila?
Prvenstveno sam uvijek voljela jesti, to je prvi preduvjet! Dolazim iz obitelji u kojoj je hrana na prvom mjestu, a za kuhanje sam se počela interesirati početkom srednje škole kada su me počele privlačiti zdraviji odabiri namirnica i recepti bez namirnica životinjskog porijekla. Odmah nakon srednje škole sam počela putovati i živjeti samostalno i u tom sam periodu puno eksperimentirala. Tijekom fakulteta sam počela raditi s hranom, a nakon što sam diplomirala, umjesto strukom odmah sam se krenula baviti kuhanjem i edukacijom drugih na tom području. Sve je došlo nekako prirodno, nisam odlučila da ću se time baviti. Posao je odabrao mene!
Što mislite, koliko su Hrvati osviješteni o važnosti zdrave prehrane i o korištenju zdravih namirnica u svom svakodnevnom životu, pa i u pripremi slastica?
Moram reći da vjerojatno nemam realnu sliku o tome! Meni se čini da je to sveprisutno i da svatko ponešto zna o tome, pa se iznenadim kada shvatim da to baš i nije tako. Ali u Hrvatskoj zaista možemo reći da imamo dosta izbora i da su trgovine ekološkim namirnicama i zdravom hranom dosta rasprostranjene, s obzirom na to da smo mala zemlja. Slastice su specifično područje i mislim da je ima dosta neznanja i predrasuda, a nadam se da će moja kuharica pomoći da se to promijeni!
Možete li ocijeniti dostupnost raznih zdravih i bezglutenskih proizvoda za pripremu slastica u Hrvatskoj? Imamo li dovoljnu ponudu takvih proizvoda i je li njihova cijena primjerena hrvatskim primanjima?
Cijene su jednake kao u zemljama s višim standardom poput Sjedinjenih Država, Njemačke, Velike Britanije, što je veliki nedostatak. Ponude ima, ali nadam se da će je biti sve više i da će cijene padati, kako bude rasla i potražnja.
A kad je u pitanju stanje u hrvatskom slastičarstvu – mislite li da imamo dovoljnu ponudu slastičarnica u kojima se mogu naručiti i zdrave slastice ili bi na tomu još trebalo raditi? Možete li možda usporediti stanje u hrvatskoj sa stanjem u inozemstvu?
Teško je naći slasticu sa zdravim i kvalitetnim sastojcima jer proizvodnja nije isplativa pa mi koji biramo jesti samo takve deserte nemamo baš izbora nego ih praviti kod kuće. S trendom bezglutenske i veganske prehrane neke su slastičarnice počele nuditi takve opcije kao zdravije, ali slastica bez glutena ili bez namirnica životinjskog porijekla uopće ne moraju sadržavati zdrave sastojke- i dalje može biti prisutan bijeli šećer, nekvalitetne masnoće. U inozemstvu zaista varira od zemlje do zemlje, ali bit ću slobodna reći da uistinu kvalitetan desert nije lako naći nigdje!
Što dalje nakon ove kuharice? Imate li nove planove, možda ponovno nešto vezano za slastice?
Idući mjesec izlazi moja nova kuharica na engleskom jeziku, a nakon toga imam razne planove, ali ništa još nije definirano. Trenutno mi je primarna stvar u životu brinuti o bebi, što oduzima gotovo sve moje vrijeme i energiju. Ali novi projekti se uvijek polako „kuhaju“!
I za kraj, možete li nam otkriti koja su vaša tri omiljena slatka, a zdrava recepta?
Uh, na to mi je pitanje nemoguće odgovoriti upravo zato što ovu kuharicu smatram kolekcijom mojih najdražih recepata. Nismo uvijek raspoloženi za isti tip slastice- ponekad nas zadovolji jednostavna štrudla, ponekad žudimo za hrskavim keksićem dok nam je u nekim situacijama važno da želju za slatkim zadovoljimo bogatom čokoladnom tortom. Iz tog razloga ne mogu izdvojiti nijedan recept, svi imaju svoje mjesto, ovisno o prigodi!
Fotografije: Dunja Gulin, Kate Bošković
