Na Facebook stranici Žuža Slastice naišle smo na objavu koja otkriva drugu stranu slastičarstva – onu koja nije toliko slatka.
Zadnjih dana u medijskim se prostorima sve češće javljaju informacije o zatvaranjima pojedinih slatkih objekata. Brojne slastičarnice zatvaraju svoja vrata ili pak najavljuju traženje novog vlasnika.
Takav niz negativnih vijesti potaknuo je Željku Đurinek Mihaljek, vlasnicu popularnog zagrebačkog slatkog objekta Žuža Slastice na objavu koja otkriva drugu stranu slastičarstva – onu koja nije toliko slatka.
Uz njezinu dozvolu, ovdje prenosimo njezinu objavu koju je objavila baš na Praznik rada, 1. svibnja:
„Baš sam danas naišla na naslov o zatvaranju jedne slastičarnice u Zagrebu. Još jedna u nizu.
Razmišljala sam napisati li tekst ili ne?
Tema i je i nije povezana s kolačima, ali palo je na DA:) pa tko želi neka čita, tko ne, preskoči, biti će sutra fotkice torti🤗
Imala sam faza da sve zatvorim i to bude to. Svaki puta se baš rastužim kada pročitam ili saznam o nekom kolegi/ci da zatvaraju. Većina malih zatvori.
Jednostavno, teško je pratiti sve to kada ste mali. Ako nemate podršku familije, tu već padate.
Nikada nisam sanjala o velikoj proizvodnji, puno zaposlenika… to jednostavno nije moj đir.
Moj tata je 90ih pokrenuo svoju firmu. Mama se pridružila kasnije (do tada je radila u banci).
Tako smo brat i ja odrasli uz roditelje poduzetnike.
Vjerojatno zato i nije bilo druge opcije nego da oboje krenemo isto u poduzetničke vode😅
Moja mama je govorila i još uvijek govori: prvo plati radnika, a onda ono što tebi ostane. Tako smo odgajani.
E, sada, dolazimo do poduzetništva u slastičarstvu.
Svaki puta se baš rastužim kada pročitam ili saznam o nekom kolegi/ci da zatvaraju. Većina malih zatvori.
ŽELJKA ĐURINEK MIHALJEK
Samo da napomenem, ovo nije kukanje, ovo je moj izbor, ali želim vam približiti jer me dosta pitate zašto toliko njih zatvara?
Prvo, ako ste sami u tome, to je gotovo nemoguće. 98 % torti ide “van” za vikend, odnosno subotu, nešto manje nedjeljom.
E, sada uz posao u kuhinji imate
➡️ odgovaranje na upite
➡️ pisanje ponuda
➡️ nabavku i to ne možete sve npr. ako odete u utorak, voće ne može stajati tako dugo. Imate toppere koje pokupite, pa imate pokrivke i sl.
uglavnom nabavka iziskuje puno vremena
➡️ rad u kuhinji
➡️ napisati račune
➡️ pripremu papira za knjigovođu
➡️ organizaciju posla
➡️ pratiti novosti, osmisliti novitete
➡️ vi ste i slastičarka, spremačica, tajnica, ponekad dostavljačica, direktorica, uglavnom 8 u 1😂
Da zaposlite nekoga u kuhinji, osnovno što biste trebali dati je 1.000€ neto plaće. No, morate zaraditi bruto, jel.
Da ne pišem dalje o knjigovođi, marketingu (morate barem nešto na neki način ulagati), suđu, kutijama…
Volim citirati svoju kolegicu Dacu: slastičarstvo je građevina. Brašno od 25kg koje morate posložiti, kutiju jaja od 360kom…
Rekla bih da imam sreće što imam svoj prostor. Iako se borim sa svojom Ankicom da ne stavlja teglice jogurta i cvijeće😅
Poanta je da poduzetništvo bude iscrpljujuće pa sad koliko tko može podnijeti.
Sama sam se uvjerila da slastičarstvo nije romantično tako kako se čini, ali rekao bi Balašević: dok je meni vas❤️ nema toga što se ne može💪🫶🏻“
Fotografija: Canva
