Puno razloga za ponos i sreću u prošloj je godini imala Daca Šobot koja je na međunarodnom natjecanju osvojila čak tri medalje. Njezine dojmove, s našim velikim zakašnjenjem, danas dijelimo s vama.
Kraj prošle godine donio nam je puno razloga za sreću i slavlje, puno ostvarenih snova i realiziranih želja, ali i odgodio neke naše planove do daljnjeg.
Intervju koji vam danas donosimo jedan je od onih koji su čekali svoj trenutak – trenutak da mi barem malo stanemo, uzmemo kratki odmor od prevelike količine posla i pripremimo ga onako kako on i zaslužuje. Jer ne bi bilo u redu i ne bi bilo u skladu s našim dosadašnjim radom da ga objavimo, samo zato da ga objavimo. I zato vam ga donosimo tek danas, više od dva mjeseca nakon što je Daca Šobot iz VD slatki ukras za svoje figurice dobila međunarodno priznanje u obliku tri medalje.
Kako izgleda ovaj uspjeh iz njezine perspektive, ali i što je sve prošla kako bi došla do toga, saznajte u nastavku ovog teksta.
S posljednjeg Cake International natjecanja održanog u Birminghamu vratili ste se s čak tri medalje, a natjecali ste se u četiri kategorije. Kako je došlo do toga da toliko vaših radova ide na natjecanje i je li zbog toga stres bio veći?
Tako je, prijavila sam se u četiri kategorije, ali definitivno bih ponijela i više radova da sam mogla, bez ikakvog razmišljanja. Kategorije sam odabrala na temelju veličina eksponata jer sam u Birmingham išla avionom, a transport avionom je ipak nezgodan – ne želiš ih staviti u kofer koji ide u transportni dio aviona jer ne znaš kako će baratati s njime, pa računaš da ti sve stane u jedan mali kofer koji može ići s tobom u avion. Sama priprema odlaska na Cake International je bila poprilično stresna većim dijelom zbog Covid situacije i striktnih pravila za Covid potvrde i testove. Više me brinuo taj transport nego sama priprema radova. Čim smo prošli sve to, ostalo je bilo lako!
Kako ste reagirali kad ste čuli da ste dobili čak tri svjetska priznanja?
Osjećaj je bio neopisiv! Taj trenutak sam podijelila s bratom Darkom koji mi je bio desna ruka na ovom putovanju. Bili smo u Londonu i pokušavali uhvatiti internet da provjerimo rezultate. Dvaput smo provjeravali rezultate jer nismo vjerovali svojim očima! Mislim da su nas prolaznici čudno gledali dok smo euforično vikali i smijali se od sreće. To je definitivno bio trenutak za pamćenje!
Jeste li očekivali ovakav uspjeh ili vas je on ipak iznenadio?
Jako me iznenadio rezultat jer ipak na tom natjecanju sudjeluju vrhunski umjetnici i majstori u dekorativnom slastičarstvu. S druge strane, moram priznati i to da sam se potajno nadala dobrim ocjenama sudaca. Da je i manji plasman, puno bi mi značilo jer suci na kraju natjecanja daju uvid u svoje bilješke, pa možeš vidjeti gdje su ti greške i tako nešto naučiti i biti bolji u budućnosti.
Koliko dugo su trajale pripreme za ovo natjecanje i kako ste odabrali s kojim radovima ćete se predstaviti?
Pripreme su trajale otpriike pola godine, svaki dan malo po malo. Oni koji se bave dekorativnim slastičarstvom znaju da ono što zamislimo u glavi nikad ne bude baš tako i uživo. Sama sebi sam dala neke smjernice i svaki dan počela s njihovom realizacijom. Odmah sam znala kako bi trebala izgledati torta i plaketa, dok sam kod druga dva rada imala dosta izmjena na putu do finalnog proizvoda. Kategorije sam birala samo zbog veličine radova da su što manji i da ih mogu lako transportirati.
Ako se ne varam, jedina ste predstavnica iz Hrvatske koja se natjecala. Je li samim time pritisak bio veći?
Tako je, jedina sam iz Hrvatske, ali nisam na taj način razmišljala jer malo ljudi u Hrvatskoj prati što se događa u našoj branši. Kako to inače bude, jedina osoba koja mi je stvarala najveći pritisak sam ja sama sebi.
Jeste li imali podršku i pomoć vaših kolega iz Hrvatske i susjednih zemalja prilikom pripreme za natjecanje, ali i tijekom samog natjecanja?
Nažalost, dekorativno slastičarstvo nije toliko aktualno kod nas, kao vani. Ali mali krug ljudi koji se bavi ukrašavanjem slastica, a i moj privatni krug ljudi kojima sam morala objasniti gdje idem i što je to, su svakako bili velika podrška.
Što mislite, daje li se u hrvatskim medijima dovoljno prostora dekoraterima slastica i hoće li ovi vaši uspjesi dovesti možda do veće vidljivosti profesionalaca iz ovog područja?
Mislim da se ne daje dovoljno prostora našoj branši, a i kad se daje, onda je to pod zapadnim utjecajem. Hrvatima je dekorativno slastičarstvo još uvijek nepoznanica iz više razloga. Ono što ljudi primarno traže kod narudžbe torti i kolača je poznati okus i tekstura torte ili kolača, najviše onog sastava koji ne može podnijeti zahtjevnije dekoriranje. Drugi razlog je sama platežna moć Hrvata, jer čak i ako požele figuricu medvjedića ili šećernu verziju prijatelja na torti, brzo odustanu kada čuju cijenu. Treći razlog je izvedba jer samo par slastičarnica u Hrvatskoj ima zaposlenog dekoratera koji se bavi isključivo dekoriranjem slastica. A posao dekoratera zahtjeva puno iskustva i vještine, naravno.
Kakav je dojam na vas ostavilo samo natjecanje i vaši konkurenti?
S obzirom da smo imali samo jedan dan za sajam, izvukla sam maksimum tog dana. Upoznala sam vrhunske majstore i umjetnike, opskrbila se novim alatima, idejama i naposljetku ostavila svoj trag na samom natjecanju. Dobila sam i jako važne bilješke i upute sudaca na kojima ću svakako više poraditi, pogotovo ako se planiram uputiti u istu avanturu dogodine.
Kad su u pitanju buduća natjecanja i predstavljanje vaših radova na svjetskim smotrama, što je sljedeće u planu?
U budućnosti želim još ovakvih putovanja i natjecanja te druženja s kolegama slastičarima, ali bez Covid mjera. Sad slijedi period kolaboracija s kolegama dekoraterima, a koje su velik plus u našem svijetu jer možemo pokazati svoje umijeće, izraditi nešto što se nama sviđa, što nije naručeno od strane klijenta.
I za kraj, pokušajte našim čitateljima otprilike dočarati koliko truda i rada stoji iza ovakvih priznanja?
Iza svega stoji puno truda i rada. Samog rada u proizvodnji i rada kao dekoratera. Puno plaćenih tečajeva, što kod nas, što on-line na svim mogućim jezicima. Ipak živimo u modernom svijetu koji nam pruža divne prilike iz kojih se može puno naučiti i napredovati. Pitanje je samo koliko želite učiti! Najgore je kad si u glavi postavimo granice jer na taj način sami sebe sputavamo.
Fotografije: Daca Šobot
