Odavnina poznat po svom ljekovitom djelovanju i danas se učestalo koristi u kulinarstvu, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji.
Anis, aniš ili slatki januš podrijetlom je iz Egipta. Još iz biblijskih vremena poznat je po svojoj aromatičnosti, ali i ljekovitosti. Stari Rimljani, Grci i Egipćani dodavali su ga kolačima kako bi izbjegli probleme s probavom. I danas je anis jedna od najdjelotvornijih biljaka za liječenje probavnih smetnji. U srednjem vijeku se proširio Sredozemljem, a danas je prisutan diljem svijeta. Posebno je popularan na Bliskom istoku, u jugoistočnoj Aziji, južnoj Europi i sjevernoj Africi.
Anis je visoka biljka iz porodice štitarki, zelenih, srcolikih listova na razgranatoj, šupljoj i dlačicama pokrivenoj stabljici. Cvjetovi su sitni, bijeli, i cvatu u proljeće. Plod anisa je sitan, jajolik s deset svijetlozelenih rebara s kratkom stabljikom, a sjeme ima aromatičan miris i okus po slatkom korijenu.
Potrebno ga je posijati u travnju na mjestu koje je izloženo suncu. Ne zahtijeva puno brige, samo ga treba prorijediti i čistiti od korova. Biljka će obično procvjetati u srpnju, a plodovi se beru u jesen nakon čega ih se suši. U procesu sušenja poprimaju smećkastu boju, ugodan miris i specifičan slatko-pikantni okus.
Fotografija: Pixabay
