Julija Beroš: “Mnogi ne cijene slastičarske sposobnosti i umijeće”

Iza bloga Torta, pinjur, pjat stoji Julija Beroš koja nam je u razgovoru otkrila kako je svoj hobi pretvorila u posao.

Prije šest godina pokrenut je blog Torta, pinjur, pjat čija je autorica Julija Beroš  neobičnim izborom imena željela pokazati svoju ljubav prema tortama. Iako je po struci diplomirani ekonomist, ljubav prema slasticama bila je prejaka pa je Julija u međuvremenu dobila i diplomu slastičara i posao glavne slastičarke pronašla u poznatom splitskom restoranu Zrno soli, u kojem je radila do početka rujna prošle godine.

Koji su to zlatni savjeti za izradu slastica koje je Julija dobila od svoje majke, kako ona ocjenjuje stanje u hrvatskom slastičarstvu i koji su njezini slatki planovi, ispričala nam je u razgovoru za naš portal.

Kada je i kako započela vaša blogerska priča? Je li blog Torta, pinjur, pjat vaše prvo i jedino blogersko iskustvo?

S blogom sam započela u dvanaestom mjesecu 2011. nakon višegodišnjeg aktivnog staža na Coolinarici. Htjela sam i trebala neki svoj prostor za pisanje recepata tako da je logičan izbor bio vlastiti blog. Za sad mi je ovo jedini blog s tim da imam želju i namjeru proširiti ga na vlastitu domenu i dodati verziju recepata i na engleskom jeziku tako da blog bude pristupačniji širem čitateljstvu.

Zašto ste blog nazvali Torta, pinjur, pjat? Jeste li već tim nazivom željeli naglasiti da će naglasak biti stavljen na slatke recepte?

Dugo sam razmišljala o imenu bloga, trebala sam nešto što je za mene tipično, nešto čime bih ono što volim i što radim opisala u najkraćim crtama i nešto što je pamtljivo i drugačije od naziva drugih blogova. Zato Torta, pinjur, pjat jer torte najviše volim raditi, a za svaku tortu trebate još i pinjur i pjat (viljušku i tanjur, op.a.) pa da krug bude zatvoren – da se torta s jednakim užitkom s kakvim je radim i pojede.

I da, slatko je ono što najviše volim spremati tako da se blog bazira većinom na receptima slatkih jela, mada na blogu imam i recepte za slana jela, kao i nešto recepata bez glutena i bez šećera.

Kako smišljate recepte koje objavljujete na svom blogu i imate li neki ustaljeni ritam objava ili objavljujete samo povremeno?

Recepte za blog smišljam i pripremam ovisno o vremenu i o situaciji koja trenutno je, tako da ako je vrijeme rođendana u mojoj obitelji, budite sigurni da će osvanuti kakva torta na blogu; ako je vrijeme Božića, bit će sitnih kolačića, ljeti idu kakve lakše slastice. U svako doba nastojim koristiti namirnice od kojih je trenutno vrijeme što znači da kod mene nećete naći kolač s jagodama zimi. Inspiraciju pronalazim svugdje – u ljudima, vremenu, na televiziji, internetu… Ritma objavljivanja nema, ma koliko ja to željela i često sama sebi obećavala jer da bi se stavio recept na blog uistinu treba vremena. Ne mislim na vrijeme izrade nečega nego na sve ono što ide uz napravljenu slasticu: uređenje scene za fotografiranje, hvatanje pravog svjetla, pravo raspoloženje, podrška obitelji, tipkanje recepta (a tu se trudim uistinu objasniti sve do zadnjeg detalja recepta pa moji recepti često budu kilometarski, no iz povratnih komentara onih koji isprobavaju moje recepte vidim da oni baš takva objašnjenja i traže), obrada slika (kojih zna biti na stotine za jedan recept pa treba izabrati samo njih par za blog) … Odnosno za blog treba vrijeme kojeg najčešće zapravo nemam.

Kada se rodila vaša ljubav prema slasticama? Sjećate li se možda prve slastice koju ste pripremili i kakva je ona bila?

Više se ni ne sjećam kad sam počela raditi slastice – bila sam prilično mlada kad sam mami pomagala oko izrade kolača; u početku samo držanjem zdjele, a poslije i miksanjem, vaganjem, umješavanjem… Prva slastica koju sam baš sama napravila bio je mramorni kolač. Radila sam ga po receptu iz knjige dok su moji roditelji bili vani i bio me je užasno strah jesam li sve dobro napravila, da nisam nešto zaboravila, jesam li ga dovoljno pekla, hoće li biti ukusan… uistinu mi je bio strašan taj mramorni… ali preživjela sam ga!

Od koga ste dobili najvažnije savjete za izradu slastica i koji su to savjeti?

Od mame. To su savjeti kojih se i sad pridržavam, a to je da su sve namirnice približne temperature, da se brašno prosijava, da kapljica vode ne smije doći u čokoladu koja se topi, da u svako slatko ide i malo soli, da zagrijem pećnicu ranije, da se oslonim na svoj instinkt jer ne peku sve pećnice jednako…

Iako ste po zanimanju ekonomist, godinu i pol dana bili ste glavna slastičarka poznatog splitskog restorana Zrno soli. Kako je došlo do te suradnje?

Da, ja sam diplomirani ekonomist kojem je izrada slatkog uvijek bio slatki hobi, opuštanje, odmor i način kreativnog izražavanja koji u ekonomiji nisam imala. Rođenjem trećeg djeteta imala sam malo više vremena doma pa sam se i više posvetila kuhanju općenito odnosno posebno izradi slastica. U međuvremenu mi se ukazala i prilika da završim prekvalifikaciju, tako da imam i tu diplomu. Nakon toga sam slučajno čula da restoran traži slastičara i tako je hobi postao posao.

Koliko vam je, prilikom osmišljavanja slatkog jelovnika u restoranu, koristilo iskustvo s bloga? Poklapa li se ukus vaših čitatelja s onim vaših gostiju?

Iskustvo s bloga je puno pomoglo jer sam većinom stvarajući recepte za blog naučila i izvježbala neke osnovne tehnike u izradi slastica. U izradi slastica morate znati osnovne stvari, npr.  morate znati na kojoj temperaturi žumanjak koagulira, s čim reagira soda bikarbona ili zašto se želatina ne smije zakuhati i sl. Bez takvog znanja ne možete se ozbiljno baviti slasticama. A što se tiče ukusa čitatelja i ukusa gostiju – koliko je meni poznato gosti su bili zadovoljni slasticama.

Imate li još neke neostvarene želje kad su u pitanju slastice – otvaranje slastičarnice, izdavanje kuharice, sudjelovanje na nekom natjecanju?

Najprije imam želju naučiti i uvježbati još neke slastičarske tehnike kao npr. izradu krokanta ili rad s vučenim šećerom, a onda će doći na red i ostalo. Natjecanja me ne privlače, a kuharica – možda, jednog dana.

Kako ocjenjujete stanje u hrvatskom slastičarstvu? Imate li među kolegama slastičarima nekoga čiji rad posebno cijenite?

Po pitanju slastičarskog kadra sa zadovoljstvom moram reći da se stanje u hrvatskom slastičarstvu svakim danom popravlja. Svako malo otkrijem nekog novog, mladog, entuzijastičnog, slastičarskog talenta koji se probija svojim radom i to me uistinu veseli!

No po pitanju svega ostalog nije baš tako sjajno. Ne nužno ovim redoslijedom, ali jedan od problema su poslodavci koji žele vrhunske, originalne, maštovite slastice kako okusom tako i izgledom, a da pri tom ne osiguraju osnovne tehničke uvjete za izradu slastica (npr. miksere,  hladnjake, prikladne zamrzivače, alat i kalupe), a slastičare smatraju sporednim osobljem. Druga stvar je to što gosti/kupci ne cijene slastičarske sposobnosti i umijeće (jer svi imaju neku tetku, baku ili susjedu koja peče torte i radi kolače s tko zna kakvim sastojcima) pa očekuju da im i vi napravite tortu za 100 kn. Zatim imate i industriju slatkog koja vam uistinu nudi tortu za 100 kn… samo je pitanje- što zapravo jedete u toj torti … i tako se sve vrti u krug, a talentirani ljudi odlaze u neke druge zemlje.

Biste li s našim čitateljima podijelili neke savjete za uspješnu pripremu slastica i uspjeh u slastičarstvu?

Nemam tu za reći ništa što već nije rečeno, kao i u svemu ključ uspjeha je da radite ono što volite i da neprestano učite. Općenito kuhanje i posebno slastice lako prenose osjećaje i energiju osobe koja ih spravlja. Ako nešto radite bez volje onda će se to i osjetiti u onome što ste ispekli, skuhali, pripremili. U sve što radite, unesite sebe u svom najboljem obliku i uspjeh će biti tu. Kod slastica držite se mjera u gram jer i mala količina više ili manje nečega može rezultirati time da slastica ne bude u skladu a onim što vidite na slici uz recept.

A kad sam kod slika i recepata – pripazite kad radite recepte s interneta – ima puno stranica kojima upravljaju razni algoritmi i koje skidaju slike i povezuju ih s receptima koji nemaju veze s tim slikama – radije nađite blog i s bloga pratite recept, a ako i imate pitanje – iza bloga uvijek stoji osoba koja će vam rado pomoći s vašim nedoumicama.

Fotografije: Torta, pinjur, pjat

Kate Bošković
Kate Bošković

Svoju ljubav prema novinarstvu i slastičarstvu spojila je pokretanjem portala Slatkopedija, na kojem svakodnevno piše o svojim omiljenim temama.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.